U jednom od showbizz trenutaka odigranih izvan terena kakvim US Open obiluje, Serena Williams se na pitanje novinara pravila da ne zna tko je Carlos Ramos, sudac s kojim je u prošlogodišnjem finalu imala zaista degutantnu raspravu. Možda se samo nije željela prisjećati tog svog dvostruko neslavnog trenutka, jer ne samo da je njena histerija tada obišla svijet, nego je i relativno glatko poražena od Naomi Osake, prve Japanke u finalu jednog Grand Slama. Cijela je predstava Osaki uskratila uživanje u njenom trenutku slave i ostavila je u suzama, da bi Serena pokušala barem donekle spasiti stvar tješeći je i braneći od neprijateljski nastrojene publike. Na kraju su obje plakale, pa stajale u tišini, pa se naposljetku, nakon što je iz publike došlo glasno odobravanje, ipak i nasmijale.
Danas je Osaka prva igračica svijeta i čini se da joj je put do još jednog njujorškog finala otvoren. Ondje bi je, međutim, mogla dočekati tenisačica čija je obožavateljica bila dok je odrastala, ista ona koja joj je lani priuštila tu intenzivnu melodramu. To je finale koje svi u New Yorku iščekuju.
I US Open je već u svom prvom tjednu ukazao na manjak konstantnosti među tenisačima ispod velike trojke, pa su tako čak četvorica igrača iz top 10 društva — Dominic Thiem, Stefanos Tsitsipas, Karen Hačanov i Roberto Bautista Agut — završili svoj pohod već u prvom kolu. I baš zbog tog nedostatka konstante sve je učestalija teza da ćemo nakon umirovljenja Rogera Federera, Novaka Đokovića i Rafaela Nadala u muškom tenisu gledati nešto slično onome u ženskom.
Jer u posljednih 16 Grand Slamova imali smo 10 različitih pobjednica, a svaki od zadnjih pet US Opena imao je drugu osvajačicu.
Usljedio je period poraza, traženja, zbunjenosti, pa čak i lagane depresije koju je Osaka jednom prilikom istaknula u intervjuu. Ipak, povratila je momentum
Mlada Cori Gauff, senzacija ovogodišnjeg Wimbledona, potvrdila je svojim nastupom u New Yorku da njezin nevjerojatni londonski nastup na nije bio slučajnost, te da u budućnosti možemo očekivati još velikih izvedbi. U Wimbledonu je s pozivnicom ušla u kvalifikacije da bi nanizala čak šest pobjeda zaredom, po tri u kvalifikacijama i u glavnom turniru. Pobijedila je u prvom kolu glavnog turnira svog idola Venus Williams, u trećem je odigrala spektakularni susret protiv Polone Hercog, a onda je poražena u četvrtom kolu od kasnije pobjednice Simone Halep.
Na US Openu je nastupila s pozivnicom u glavnom turniru i zapela kolo ranije nego u Wimbledonu, ali je zato imala još jedan fenomenalni meč protiv Timee Babos. U trećem kolu je vrlo uvjerljivo poražena od Osake, ali je fascinantno kako tako mlada igračica izaziva nervozu kod starijih igračica poput Babos i Hercog. U ključnim trenucima je staloženija i hrabrija od njih, a u vrlo kratkom periodu između Wimbledona i US Opena pokazala je očigledni napredak u svojoj igri, pogotovo po pitanju kretanja i reakcija.
Gauff je nešto za čim je ženski tenis žudio — mlada zvijezda čiju karijeru prati pola NBA igrača te ostalih poznatih profesionalnih sportaša i sudionika velike sportske industrije. Ona tako širi bazu navijača i ljubitelja tenisa te pridonosi popularnosti ženskog tenisa. Još kad bi ljudi u WTA bili blaži s pravilima o mladim igračicama, možda bi i sami sebi napravili uslugu.
Aktualnih Grand Slam pobjednica imamo tri. Riječ je o Osaki, Halep i Ashleigh Barty.
Halep je iznenađujuće izgubila od osebujne Taylor Townsend, koja je mnoge oduševila svojim pristupom na ovogodišnjem US Openu. Townsend toliko često izlazi na mrežu, nerijetko i odmah nakon servisa, što je stil tenisa koji je davno izgubljen u prošlosti, a pogotovo kad je riječ o ženskoj konkurenciji. Svakako donosi dašak osvježenja i u njenom stilu igre se može uživati; teško je predvidjeti koliko će joj taj pristup biti od koristi u drugom tjednu, ali svakako je bio dovoljno dobar za pobjedu nad aktualnom osvajačicom Wimbledona.
Barty se nakon trijumfa u Roland Garrosu odjednom našla pod povećalom svakog turnira na kojem se pojavi, a to nije nešto na što je navikla inače skromna i povučena 23-godišnja Australka koja skuplja simpatije mnogih navijača, kolega i kolegica na Touru. Njen nastup na ovogodišnjem US Openu je krenuo dosta trnovito, a završio u zadnjem danu prvog tjedna.
Već u prvom kolu imala je problema s Kazahstankom Zarinom Diyas — izgubila je prvi set 6:1 i jako se mučila s kontrolom udaraca u poenu. Puno je griješila i vidjelo se da srlja, dok je s druge strane Diyas odlično igrala i strpljivo grabila prema naprijed. Početkom drugog seta usljedila je borba za svaki poen i rezultat je bio 4:3 kad je Barty uspjela napraviti break i dobiti drugi set sa 6:3.
Znakovito je, međutim, na koji način je Barty okrenula momentum u meču. Kad bi se suočile s problemom na otvaranju Grand Slama, gotovo sve velike igračice u zadnjih pet godina bi nastavljale igrati isto, nadajući se drugačijem ishodu. Bez pokušaja prilagodbe novonastalim situacijama bivale bi izbačene vrlo rano, a njihove bi suparnice onda padale nerijetko već u sljedećem kolu. Barty je uvidjela stanje na terenu, smanjila brzinu i gađala veći prostor na terenu (veće mete), a variranjem svojim odličnim sliceom bi razbijala ritam koji Diyas toliko voli i treba. Kad je takvim pristupom, koji je kudikamo teži i zahtjeva duže izmjene, Barty dobila drugi set, u trećem je osjetila da su nišanske sprave na mjestu i pregazila Diyas sa 6:2.
Ta njena mogućnost da se prilagodi svakoj situaciji i smisleni pokušaji pri kojima hladnom glavom racionalno traži taktička rješenja nešto su što je zadnjih godina nedostajalo ženskom Touru. No, u četvrtom kolu protiv Qiang Wang nije uspjela naći rješenje. Kineskinja ju je naprosto nadigrala u svakom segmentu igre.
Tako smo ostali bez velikog susreta u četvrtfinalu između Barty i Serene, koja je u dva seta bila bolja od naše Petre Martić. Petra ove godine konstantno igra na jako visokom nivou i bit će zanimljivo vidjeti što može do kraja sezone.
Osaka je svoj uzlet započela prošle godine osvajanjem Indian Wellsa. Bio je to period još turbulentniji od ovogodišnjeg i zaista se nije moglo predvidjeti tko će biti pobjednica, pa je tako Osaka u finalu porazila Dariju Kasatkinu. Povlačile su se neke paralele između Osake i Alexandera Zvereva jer su oboje mladi i osvajaju Masters titule; u ženskom tenisu je to bilo kudikamo lakše nego u muškom, ali to ne umanjuje njen uspjeh. Zverev je, međutim, stalno zapinjao na Grand Slamovima. Čekalo se tako i Osaku, koja je ipak prošle godine na US Openu došla do svoje prve GS titule i pokazala da je spremna za vrh. Da stvar bude još bolja za mladu Japanku, već je na sljedećem Grand Slamu početkom ove godine u Melbourneu uzela još jedan GS naslov.
U tom su trenutku već krenule priče o tome može li Osaka postati dominantna figura WTA Toura — toliko je malo medijima bilo dovoljno.
Osaka djeluje kao osoba koja sve poprilično pojednostavljuje. Može se to vidjeti i u njenim izjavama i govorima. Kao da nije svjesna veličine trenutka, svaki poen igra kao da je prvi u meču. Servira vrlo dobro, solidna je u izmjeni, može igrati u vrlo visokom tempu bez pogreške i dobro zna kad će potegnuti.
Međutim, nagla slava i veliki nalet ostavili su posljedice. Prvo se razišla s trenerom Sashom Bajinom, Njemcem hrvatskog porijekla koji je godinama bio sparing partner Sereni, a u svom prvom poslu glavnog trenera je odmah donio dva Grand Slama Osaki. Usljedio je period poraza, traženja, zbunjenosti, pa čak i lagane depresije koju je Osaka jednom prilikom istaknula u intervjuu.
Ipak, povratila je momentum, trenutno zauzima prvo mjesto WTA rang liste i hrabro korača prema obrani naslova u New Yorku. U gornjem djelu ždrijeba gdje se nalazi Japanka nema niti jednog imena koje je dolazilo do završnih faza Grand Slamova, te se tako ona neupitno ističe kao favorit za mjesto finalistice. S obzirom na to da u donjem djelu ždrijeba više gotovo da i nema prave prijetnje za Serenu, vrlo je moguća repriza prošlogodišnjeg finala između Osake i Serene pred američkom publikom koja daje neizostavnu podršku svojoj miljenici bez obzira na to što napravila ili izgovorila.
Ipak, ne treba srljati s prognozama. Vjerujem da (melo)drame neće nedostajati.
