Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Drop Shot

Veliki tjedan za Bornu i Novaka

Ćorić je dospio do finala u Šangaju, ali Đoković trenutno izgleda nepobjedivo

Kad Novak Đoković kaže da je imao savršeni tjedan, onda možete biti uvjereni da to doista i jest bio. Novak, koji je inače izuzetni perfekcionist i uvijek pronalazi najsitniji detalj koji je mogao biti bolji, čovjek koji svakim danom teži ka savršenstvu, ovaj put smatra da je sve bilo savršeno.

Njegovu izjavu podupire i činjenica da na cijelom turniru nije izgubio niti jedan svoj servis gem (47 gemova zaredom). Prvo kolo je bio slobodan kao drugi nositelj, u drugom je pobijedio Jeremyja Chardyja, u trećem se osvetio Marcu Cecchinatu za poraz na Roland Garrosu, u četvrtfinalu je bio bolji od Kevina Andersona, u polufinalu pomeo Saschu Zvereva (6:2, 6:1) i u finalu je pao Borna Ćorić — u dva seta, kao i svi gore spomenuti igrači. Od danas je Đoković drugi igrač svijeta i preskočio je na listi Rogera Federera, a pravo čudo bi se trebalo dogoditi da do kraja sezone ne prestigne i Rafaela Nadala na prvom mjestu.

Još otkako je ove godine podigao pehar u Wimbledonu, Novak izgleda nepobjedivo. Niže redom suparnike i izgleda kao u najboljim danima, kad mu se nitko nije mogao približiti. Jedini koji ga je od Wimbledona pobijedio je ovogodišnja senzacija Stefanos Tsitsipas, ali i taj meč u Torontu je ostavio dojam da je Novak dopustio Tsitsipasu da dođe u takvu, što je ovaj svojom kvalitetom onda i iskoristio.

Jučerašnje je finale je za Bornu bio veliki meč u vrhunskom tjednu kakav ni on sam nije očekivao. Došao je u Šangaj nakon što je u Šenženu i Pekingu bio poražen u prvim kolima (u Šenženu je izgubio u drugom kolu, ali je u prvom bio slobodan). Kad je vidio da ga u prvom kolu Šangaja čeka Stan Wawrinka nije bio oduševljen, ali je zato odigrao tjedan za pamćenje. Koliko utjecaja na taj uspjeh imaju neke nedavne pobjede poput one u polufinalu Davis Cupa, teško je reći. Međutim takve pobjede u kojima se ne osjećaš najbolje, ali ih borbom i mentalnom čvrstinom iščupaš nose sa sobom samopouzdanje koje na duge staze dolazi na naplatu.

Podloga u Šangaju je bila vrlo brza, i općenito je turnir poznat po tome da ima nešto brži beton od većine na Touru. Samim tim su obojica igrača bila primorana igrati nešto ofenzivnije nego inače, što je za rezultat imalo odlične i uzbudljive poene, pa i nerijetke izlaske na mrežu, što nije tipično za Novaka i Bornu.

Njih dvojica su donekle slični igrači; obojica imaju jako dobar bekend, obojica se kreću nevjerojatno i odlični su counterpuncheri. Grafika koja se u jednom trenutku meča pojavila u prijenosu zorno je pokazivala koliko su ofenzivniji u Šangaju u odnosu na zadnji međusobni dvoboj u Monte Carlu, na zemlji, gdje je Novak pobijedio 7:6, 7:5. Obojica su nakon ubačenog prvog servisa igrali više forhenda nego bekenda jer su servisima u Šangaju radili više štete nego na zemlji Monte Carla, koja je puno sporija. Također, automatski su odigravali te forhende puno bliže terenu, čak u većini slučajeva ispred osnovne linije. Međutim suma summarum meča bi stala u izjavu Grega Rusedskog koja otprilike kaže kako su Borna i Novak slični igrači sa sličnim atributima, ali je Novak trenutno malo uspješniji u svakom od tih atributa.

Ako se stvari poklope, mogli bismo prvi put od 2006. imati dvojicu igrača u top 10

Često je bio dojam da u poenu Borna ima osjećaj kako nema kamo probušiti Novaka jer se ovaj nevjerojatno kreće, a onda kontrira čim mu pruži malo prostora. U tenisu je to jako nezgodan osjećaj — što god napraviš, imaš filing da suparnik ima odgovor. Neke lopte koje bi većinu suparnika bacile na pete sad se odjednom vraćaju. Zatim dolazi osjećaj kako moraš napraviti nešto ekstremno, nešto još bolje, i zatim upadneš u zamku u kojoj sa svakim sljedećim udarcem tražiš još više dok se ne dogodi pogreška.

U prvom setu je Novak došao do brejka Borninom neforsiranom pogreškom iz forhenda s kojim se upravo to dogodilo: overhit. U drugom setu je brejk pak došao Borninom pogreškom na voleju, koja naizgled izgleda nemogućom za promašiti, ali tko god je igrao tenis na iole pristojnom nivou prepoznao je o čemu je riječ.

Igraš protiv igrača koji pokriva svaki centimetar centralnog stadiona, koji te je već nekoliko puta plasirao na mreži, koji i nemoguće lopte stigne. Nakon kick servisa dolaziš na mrežu, što je u tom trenutku (brejk lopta) bila vrlo hrabra, ali i mudra odluka. Suparnik se brani visokim reternom koji pluta zrakom, izmičeš se u lijevo kako bi forhend volejom visoku loptu zabio da ne moraš igrati bekend volej u paralelu. S obzirom da ti težina tijela pada na lijevo, a lopta ti sve više ulazi u tijelo, izgledno je da ćeš igrati u smjeru u kojem ti pada tijelo (lijevo), jer bi okretanje smjera bilo vrlo riskantno, a i ne možeš udariti loptu u suprotnom smjeru koja će ti brzo izaći iz reketa jer ti je lopta preblizu tijela. Znajući da svi na stadionu znaju u koju ćeš stranu igrati, a suparnik je brži od geparda, ideš gađati prostor uz samu liniju, preuzmeš previše rizika i dogodi se veliki promašaj.

Taj jedan promašaj se kasnije ispostavi kao dovoljan za uzeti drugi set. U principu, to je Novaku dovoljno za pobjedu — po jedan brejk u svakom setu uzrokovan neforsiranom pogreškom.

Borna, nažalost, nije uspio ponoviti strahovitu statistiku koju je imao protiv Federera, ali to je i razumljivo jer je Novak bio puno nezgodniji i zahtjevniji suparnik od Federera i tjerao je Bornu na više rizika, pa su automatski i druge vrijednosti gubile na kvaliteti. Bilo je gotovo nemoguće ponoviti 78 posto ubačenih prvih servisa, 85 posto dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa, a sve to uz prosječnu brzinu prvog servisa od čak 200 km/h. Đoković je puno bolje reternirao od Federera, a u kretanju bio puno brži, što je Bornu natjeralo na kudikamo više neforsiranih pogrešaka u odnosu na meč s Federerom.

Zanimljiva je stavka u statistici koja pokazuje da je Borna dobio više poena od Đokovića kad je izmjena išla preko devet udaraca: 13 Borninih poena naspram Novakovih 10. Međutim, svaka ta duga izmjena je Bornu trošila više nego Novaka, a s obzirom da je Novak bio igrač koji se ugodnije i superiornije osjećao u većini tih izmjena, automatski je u idućim poenima lakše dobivao i pumpao statistiku u poenima dobivenima ispod pet udaraca.

Novak zaista izgleda zastrašujuće moćno, smireno i samouvjereno. Ako ostane zdrav, teško je očekivati da će u idućim mjesecima itko osim njega dominirati na Touru. Mislim da će svoje osvojene Grand Slamove podići s brojke 14, te kroz godinu-dvije početi prijetiti Nadalu (17) i Federeru (20).

S druge strane, ove naše hrvatske, veseli Bornin novi renking karijere #13, kao i forma uoči finala Davis Cupa koji nas čeka za nešto više od mjesec dana. Borna je ovog tjedna igrao strašno kvalitetan tenis. Raste iz mjeseca u mjesec u svim segmentima igre. Ako i Marin Čilić bude na svom visokom nivou, ‘Salatara’ bi se mogla vratiti u Hrvatsku. A ako se određene stvari poklope, mogli bismo prvi put od 2006. (Ivan Ljubičić i Mario Ančić) imati dvojicu igrača u top 10, a možda i prvi put ikad dvojicu na završnom Mastersu.