Posljednji meč u formatu Davis Cupa kakav je poživio više od 100 godina odigran je 26. studenog 2018. Hrvatska teniska reprezentacija je ta koja je ispisala stranice povijesti i osvojila ovo najstarije ekipno natjecanje na svijetu.
Došli smo kao favoriti u Lille, na multifunkcionalni stadion Pierre-Mauroy koji se koristi u razne sportske i kulturne svrhe. Najveći teniski auditorij na svijetu, oko 27.000 ljudi, dupkom je popunio ovo velebno zdanje tijekom cijelog vikenda. Nešto više od 1.500 hrvatskih navijača napravilo je vrhunsku atmosferu u sportskom i natjecateljskom duhu i naši su tenisači imali pravi navijački vjetar u leđa — za razliku od finalnog dvoboja protiv Argentine prije dvije godine u zagrebačkoj Areni, kad su elitisti s podijeljenim ulaznicama napustili dvoranu uoči odlučujućeg petog meča.
Naša je ekipa u svakom pogledu ispunila očekivanja. U pojedinačnim mečevima Hrvati nisu prepustili niti jedan set suparnicima, ali apsolutno nevjerojatno bilo je to da Borna Ćorić i Marin Čilić u tri svoja meča nisu dopustili Francuzima niti jedan jedini break. Toliko je Hrvatska bila nadmoćna i dominantna.
Od velike je važnosti bilo da svi u hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji pronađu zajednički jezik, sjednu skupa i dogovore se da će svi biti na rapolaganju reprezentaciji. To nevjerojatno putovanje počelo je u veljači u Osijeku, gdje su naši dečki s lakoćom pobijedili Kanađane i njihovu nadolazeću zvijezdu Denisa Shapovalova. Zatim su u Varaždinu deklasirani Kazahstanci, u Zadru u dramatičnoj završnici Amerikanci, i na kraju uvjerljivo potučeni Francuzi na svom terenu, kao svojevrsni revanš za sve poraze od njih u drugim sportovima. Po tko zna koji put, Hrvatska je dokazala da je sportska velesila koja je konstantno u vrhu svjetskog tenisa.
Kako se ovaj spektakl približavao, tako su Francuzi bivali sve slabiji. Njihov karizmatični izbornik Yannick Noah otpisao je Gaëla Monfilsa i Gillesa Simona zbog njihovih internih nesuglasica te time dao do znanja kako su mu zajedništvo i atmosfera u timu bitniji od velikih imena. Pritom valja napomenuti da je u tome imao apsolutnu podršku saveza i ostalih igrača.
Francuzi, iako kudikamo veća nacija u svakom pogledu — po mnogoljudnosti, sportskoj masovnosti ali i financijskim mogućnostima — izgledali su tako nemoćno. Međutim, pokazali su neke stvari za koje će Hrvatskoj trebati još puno godina. Pun stadion je ostao do samog kraja ceremonije proglašenja pobjednika, pljeskom su pozdravljeni naši tenisači, a naši navijači zaustavljani na cesti kako bi im se čestitalo. Možda Francuzi na prvu djeluju bahato i arogantno, ali su pokazali veliku sportsku kulturu i poštovanje. U prilog tome govore i snimke koje su isplivale nakon susreta — izbornik Noah je izgrlio sve redom, od naših igrača i stručnog stožera do državnog vrha. Kompletni francuski tim je došao u hrvatsku svlačionicu i srdačno se pozdravio sa svim našim igračima, a to je bilo neposredno nakon bolnog poraza u finalu na domaćem terenu. Takvu veličinu rijetko možete vidjeti u bilo kojem sportu.
Sada je pravo vrijeme za podizanje hrvatskog tenisa na novu razinu
Publika je, između ostalog, izviždala ITF-ova predsjednika Davida Haggertya zbog nedavnih odluka da se promijeni sustav natjecanja u Davis Cupu. Mnogi su mediji pisali o tome i naišli smo na razna i oprečna mišljenja. Apsolutno razumijem da su Francuzi ljuti i ogorčeni jer im je ITF oduzeo mogućnost ovakvih teniskih spektakla i moram priznati da sam se osjećao privilegirano što sam imao mogućnost iskusiti takav jedinstveni doživljaj. Međutim, puno je više zemalja koje se bore s organizacijom Davis Cupa i moramo znati da postoji i druga strana medalje. Naš savez je gotovo bespomoćan u organizaciji Davis Cup domaćinstva bez financijske podrške gradova i ustupanja dvorana i stadiona.
Vjerujem da će isti ovi navijači koji su sad bili u Lilleu dogodine biti i na završnici Davis Cupa u Madridu. Međutim kad domaćin Davis Cupa bude na drugom kontinentu, možemo zaboraviti na ovakvu podršku. Ta će draž nestati s novim formatom.
Prije četiri godine su Britanci osvojili Davis Cup i cijela teniska javnost se digla na noge jer Andy Murray kao prvi reket zemlje pobjednice na putu do naslova nije pobijedio niti jednog top 10 igrača. Govorili su da svjetsko prvenstvo u kojem najbolji igrači ne nastupaju gubi na značaju. Ove godine je najviše rangirani igrač protiv kojeg je Hrvatska igrala bio Lucas Pouille kao 32. tenisač na svijetu. To apsolutno ne umanjuje ovaj senzacionalni uspjeh naših tenisača, ali ukazuje na probleme postojećeg sustava koji žudi za promjenama. Puno je prednosti i mana u novom sustavu i nećemo sa sigurnošću znati što je od toga ispravno dok to zaista u praksi i ne probamo.
Navodno grupa Kosmos, koja je glavni investitor novog sustava Davis Cupa, ima klauzulu u 10-godišnjem ugovoru s ITF-om u kojoj piše da firma ima pravo prekida ugovora ako nakon tri godine primijeti da financijske dobiti nisu na razini očekivanja. Je li riječ o činjenicama ili tračevima? Teško je reći, ali ni ljudi koji su visoko pozicionirani u ITF-u nisu vidjeli ugovore i ne znaju što točno piše u njima.
Ovaj povijesni uspjeh hrvatskog sporta stavlja i veliku odgovornost na leđa Hrvatskog teniskog saveza.
Prije 13 godina, kad je osvojen prvi Davis Cup, savez je imao veliki priljev novca iz ITF-a u skladu s pravilnikom nagrađivanja reprezentacija i nacionalnih saveza za uspjehe u tom natjecanju. Tada je bio povoljan trenutak da se u savez slije i velika količina sponzorskog novca, da se od tadašnjih junaka napravi PR čudo. Samo nekoliko godina poslije, taj je novac potrošen na razne načine, a juniorski programi koji služe za sufinanciranje nadolazećih mladih tenisača bili su srezani na sramotne minimume. Danas smo u situaciji da hrvatska nema ni nacionalni teniski centar, što dovoljno govori o dosadašnjem funkcioniranju hrvatskog tenisa.
Aktualna vladajuća garnitura saveza došla je prije šest mjeseci i sad je ovim velikim uspjehom dobila veliku šansu, ali i veliku odgovornost. Ovo je nova prilika da se na temelju uspjeha reprezentacije osiguraju uvjeti za neke nove klince koji trebaju naslijediti Ćorića i Čilića. Ne smijemo zaboraviti niti na žensku reprezentaciju, koja je u najnižem razredu Fed Cupa gdje vlada potpuna pomutnja, a najbolje igračice ne nastupaju za reprezentaciju.
Sada je pravo vrijeme za podizanje hrvatskog tenisa na novu razinu. Poboljšanje infrastrukture, podizanje regionalnih saveza, okupljanje stručnog kadra, nastavak razvijanja programa za mlade tenisače i tenisačice, podizanje kolektivne svjesti, građenje kulta reprezentacije i naposljetku — izgradnja budućnosti.
