U jesen 2015. godine klub je grcao u problemima. Prije toga je dvaput uzastopce trebao zadnje kolo ili dva da bi osigurao opstanak, a nova je sezona počela opet dramatično. Kad je Dražen Besek prepustio trenersku palicu Zekiću, bivšem Osijekovu igraču koji je dotad vodio tek moldavski Sheriff, bojao sam se da će ga klub sažvakati i ispljuniti, ali prevario sam se. Zekić je završio polusezonu na pretposljednjem mjestu, ali s priključkom sredini ljestvice. Dobio je ono što se moralo dobiti — potopljeni Zagreb u Kranjčevićevoj — čime je osigurao bar pripetavanje za opstanak ako u zimskoj stanci ne bude dobrih vijesti.

A dočekali smo najbolje moguće vijesti. Klub je preuzeo Lőrinc Mészáros te osigurao pojačanja i budžet za renesansu koju smo toliko dugo čekali. Nova je uprava postupila pametno i zadržala trenera koji joj je vratio stabilnim usponom ekipe — kako igrom, tako i rezultatom. Mi navijači imali smo ‘jednoga od nas’ na klupi, a Zoran je do ožujka 2019. dvaput osvojio četvrto mjesto. Slavio je s Kohortom nakon velike dvostruke pobjede nad PSV-om, pa nesretno ispao od bečke Austrije u play-offu, a godinu kasnije izgubio doma, pa remizirao u Glasgowu s Rangersom.

Znao je Zekić gdje dolazi i kakav ga posao čeka. Baš zato je i došao

Otišao je u trenutku u kojem smo svi bili nezadovoljni stagnacijom kluba — kako igrački tako i organizacijski — a ekipa na terenu djelovala je ispuhano. Zekić je s pravom prebacivao krivnju na upravu, koja je u posljednjem prijelaznom roku prodala najvažnije igrače — kreativce. Osobno sam mu zamjerao ziheraštvo i ‘milijun’ utakmica s rezultatom 1:1. Također, imao je povjerenja u neke igrače koje tribine nisu trpjele i baš su mu oni donijeli ključne kikseve u Europi, Kupu i HNL-u.

Slijedile su tri i pol godine u kojima je Osijek eksperimentirao, improvizirao, a zatim masno platio struku, ali pravi uspjeh je i dalje izostao. U posljednjih godinu dana masovne prodaje igrača i tri promjene trenera klub je rezultatski potonuo, a sjaj novog stadiona zatomili su katastrofa u Turskoj protiv Adana Demirspora i vaterpolo rezultati s klubovima s dna HNL ljestvice (4:3 s Rudešom i 4:4 s Istrom).

Za to smo vrijeme pratili Zekića u Diósgyőru, Sheriffu, Slaven Belupu i Partizaniju. Epizoda u Slavenu bila je ključna za sve anti-Zekićevce u gradu. Prvo je skoro izbacio svoj bivši klub iz Kupa (Osijek je prošao tek nakon penala), a zatim je (ponovno u Gradskom vrtu) uspio dobiti možda najjači Osijek ikad u prvoj utakmici proljeća 2022. Bio je to sada iskusniji, zreli Zekić za kojeg smo znali da će nam se jednog dana sigurno vratiti.

Kad je u novom resetu kluba prije mjesec dana Zekić kročio na Opus arenu, nije davao velike izjave i obećanja. Neprestano je pratio svoj klub i nije dvojio kad je došao poziv na povratak. Poznaje klimu i okružje kao malotko, ali je i svjestan da mu je ovo prilika života. Znao je Zekić gdje dolazi i kakav ga posao čeka. Baš zato je i došao.

Kadar mu se totalno promijenio, dočekao ga je tek Marko Malenica. Ipak, u prvoj je utakmici pametnom postavkom igre i pravovremenim potezima glatko pobijedio na Poljudu i smjenio Hajdukova trenera Ivana Leku. U utakmici protiv Istre, gdje je doživio i ovacije tribina — što je u Osijeku toliko rijetko, skoro i nemoguće za trenera — igrači su još ‘letjeli’. Pobjeda je došla rutinski uz hat trick Vedrana Jugovića, čime su uzavrle navijačke emocije, a za euforiju je trebalo samo nastaviti niz. U Karlovcu je Osijek dobio golom iz penala, ali Igor Pamić je itekako znao zakočiti osječki napadački potencijal.

A onda se u tjedan dana okrenula sezona.

Turopoljski stadion bio je opet mjesto tuge za Bijelo-plave (po koji već put!) koji su pali nakon tri blago rečeno čudne sudačke, to jest VAR odluke. U utakmicama s Hajdukom i Lokomotivom gosti su bili bolji po 45 minuta i odnijeli su četiri boda s Pampasa. Zekić je svaki put u poluvremenu kirurški precizno rješavao taktičke probleme, ali sve je uzalud kad ekipa uz dominaciju nema i ubojitost. Osijek je potonuo daleko od borbe za vrh, a Opus arena je zagrmjela: “Uprava, odlazi!”. Što je pošlo po zlu?

Zekić je, kako sam kaže, u dosadašnjem vremenu s igračima imao više utakmica nego treninga i neke od njih — a osječka je svlačionica puna stranaca — još nije do kraja niti upoznao. I zato je na poluvremenu baš svake HNL utakmice mijenjao dvojicu ili čak trojicu igrača, a uz formacije mijenjao je i izgled zadnje linije (s trojicom ili četvoricom).

I dalje jako malo koristi Kristijana Lovrića (dvaput po poluvrijeme i dvaput po 12 minuta) i Miju Caktaša (odigrao cijelu utakmicu samo na Poljudu), a Ramóna Miéreza još nije uspio ‘probuditi’, zbog čega trpi realizacija koja nije ni blizu (samo gol uz posljednje tri utakmice) brojkama iz vremena Zekićeva prethodnika Stjepana Tomasa. S druge strane je u Andréu Duarteu i Slavku Braliću dobio standardne stopere kojima traži prave bekove (Šime Gržan je standardan desno, ali Oleksandr Drambajev i Nail Omerović se izmjenjuju na lijevoj strani) ili im pridružuje makedonskog reprezentativca Jovana Maneva.

U posljednjim dvjema utakmicama uspio je promovirati i novo lice: Antona Matkovića, 17-godišnjeg juniora koji je protiv Lokosa dobio cijelo poluvrijeme i donio 75 posto uspješnih driblinga te 4/6 osvojenih duela na tlu. Fenomenalni Domagoj Bukvić pao je u zadnjim utakmicama, što je potpuno razumljivo za igrača od 19 godina i s tek 14 prvenstvenih utakmica. Klub već preko 40 dana traži sportskog direktora, a o tome koliko je ta funkcija deficitarna u Hrvata govori činjenica da ga u isto vrijeme, jednako neuspješno, traži i Dinamo. Bijelo-plavima kronično nedostaje kreativac u veznoj liniji jer ipak su Darko Nejašmić, Petar Brlek i Jugović više defenzivno orijentirani, pa navijačima ostaje nada kako će Zeka uspjeti podignuti Ivana Fiolića ili Petra Pušića, uskrsnuti Renana Guedesa i Denisa Garmaša ili još podignuti Bukvića i Omerovića.

Zekićev medeni mjesec na Opus areni je gotov, a u reprezentativnoj stanci konačno će imati vremena uigrati i skužiti ekipu u kojoj bi ipak trebao čučati dodatni potencijal. Dobro popunjene tribine Opus arene (prosjek od 7.718 gledatelja po utakmici) tražit će plasman među četiri najbolja kluba i skalpove u derbijima. Za više od toga svakako treba pitati one koje navijači prozivaju s tribina. Da bismo opet vidjeli Zekića ‘na ogradi’ ekipi su potrebna pojačanja na bokovima, u vezi i u napadu. Klub je, nadam se, dugoročno riješio pitanje struke, ali funkcija sportskog direktora može biti jednako važna i taj će stručnjak morati raditi u paru s trenerom. Možda bi upravo ta kompatibilnost trebala biti ključ pri odabiru?

Pred Osijekom su, čini se, dani odluke, jer s novim stadionom i kampom treba doći i do novog uzleta. Uzleta koji bi trebao biti okidač za novu povjesnicu; ako bude tako. na naslovnicu stavljam jednog od nas, Zorana Zekića.