Kraj godine uvijek donosi podvlačenje crte, podsjećanje na godinu od koje se opraštamo i honoriranje onog najboljega što smo u njoj ostavili. Hrvatski olimpijski odbor, kao vrhovno tijelo hrvatskog sporta, i ove je godine dodijelilo nagrade onima koje je smatrao najboljima, a ni ovogodišnji izbor, kao ni mnogi prijašnji, nije prošao bez primjedbi i kritika. Jer svaki izbor, pa tako i ovaj, u sebi nosi određenu dozu subjektivnosti.
I doista, nije jednostavno u golemoj obitelji sportova uvijek precizno posložiti prioritete i kriterije. Tko, primjerice, može odrediti je li vrjednije zlato u streljaštvu ili srebro u gimnastici? Je li veći uspjeh jedno zlato u taekwondou ili dvije bronce u džudu? Kako honorirati individualne uspjehe sportaša u ekipnim sportovima naspram onih u individualnim? I kako iz svega odmaknuti onu neizbježnu subjektivnu komponentu u kojoj svatko od nas više voli ili preferira neki sport ili nekog sportaša?
Zapravo nikako. Jer vrlo često izbor najboljeg sportaša spada u kategoriju biranja između krušaka i jabuka. Vrijedno je i važno sve. Vrijedan je i velik svaki uspjeh, svaka medalja, svaka pobjeda. Jer iza svake stoje stotine litara krvi, znoja i suza. Lijepo je kad netko proglasi ili nagradi sportaša, ali važnija nagrada od samog sportskog postignuća i trijumfa ne postoji. Nema ništa veće i vrjednije od saznanja da si u onome čime se baviš najbolji ili među najboljima na svijetu.
Nakon što je HOO podijelio i obrazložio svoja priznanja, ja vam nudim svoju alternativnu povijest 2023. u malo više kategorija. Pa krenimo.
IZVEDBA GODINE: Tin Srbić
Najbolji hrvatski gimnastičar je na Europskom prvenstvu u Antalyji odradio najbolju vježbu na preči i prvi put u karijeri postao europski prvak. Pola godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu odradio je još bolju vježbu, dobio još bolju ocjenu, ali sjajni Japanac Daiki Hashimoto bio je nenadmašiv. Tin je godinu završio kao prvi u Europi i drugi na svijetu. U gimnastici, hej.
STRIJELAC GODINE: Giovanni Cernogoraz
Iako biste u ovoj kategoriji vjerojatno najprije pomislili na Bojana Bogdanovića ili zapodjenuli svađu ispucavajući argumente za Marka Livaju ili Brunu Petkovića, Giovanni je uvjerljivi pobjednik. I to ne samo stoga što i sam malo izgledom baca na mladog Davora Šukera. Nakon što je 2012. u Londonu postao olimpijski pobjednik, desetljeće kasnije opet je uhvatio ruku i odlučio napasti novo olimpijsko odličje. Najprije je u Bakuu postao svjetski prvak, prvi put u svojoj karijeri, a potom u Osijeku i europski. Trap će i u Parizu biti jedna od najboljih oklada za novu hrvatsku olimpijsku medalju.
BORAC GODINE: Lena Stojković i Marko Golubić
Marko Golubić je prvi put u karijeri osvojio naslov svjetskog prvaka u taekwondou, ali zadnjih godina imamo pravu žetvu medalja hrvatskih sportašica u borilačkim sportovima. U 2023. je džudašica Barbara Matić osvojila dvije bronce, svjetsku i europsku, a Lena Stojković je obranila naslov svjetske prvakinje i postala prva taekwondoašica u povijesti koja je uspjela obraniti i svjetsko i europsko zlato. Čudesni su rezultati iza te 21-godišnje Splićanke, a krunidba se očekuje u Parizu. Nevjerojatno je koliko je snage, preciznosti i vještine u 45 kilograma te sićušne djevojke, ali velike šampionke.
POSTOLJE GODINE: Tonči Stipanović i Filip Jurišić
Znate li što je to ‘Jozina banda’? Ne brinite ako ne znate, znaju oni koji trebaju. Zna čitav jedriličarski svijet. Jozo Jakelić, trener u Jedriličarskom klubu Mornar, ove je godine ostvario nešto što povijest jedrenja ne pamti: imao je zlato, srebro i broncu na istom natjecanju. Na Europskom prvenstvu u talijanskoj Andori u klasi ILCA7 peti put u karijeri je prvak Europe postao Tonči Stipanović, srebro je sa samo jednim bodom zaostatka osvojio Filip Jurišić, a broncu Cipranin Pavlos Kontides, koji je čitav svoj sportski život član JK Mornar. I znamenite ‘Jozine bande’. Eto, sad je i vi znate.
LEGENDE GODINE: Martin i Valent Sinković
Majke mi, meni se nekad čini da se ova dvojica zajebavaju sa svima. Uvijek nasmijani, uvijek raspoloženi, uvijek pobjednici i uvijek mijenjaju discipline. Jer im postane dosadno. I ove godine su postali prvaci Europe, ali su se užasno naljutili kad su na Svjetskom prvenstvu osvojili ‘samo’ srebro. Koliko već medalja i titula imaju ne znaju vjerojatno ni oni sami. Znam samo da su opet ubili u pojam svu konkurenciju iz dvojca bez kormilara, objavivši da će se u Parizu vratiti onamo, nakon što su pomeli dvojac na pariće. Znate kako kažu za Lea Messija da se “igra nogometa” ili za Stepha Curryja da se “igra košarke”. Tako se i braća Sinković igraju veslanja. Veliki, najveći, Sinkovići.
GRAND SLAM GODINE: Ivan Dodig i Mate Pavić
Neuništivi Ivan Dodig i Mate Pavić, dvojica tenisača koji se apsolutno mogu javiti na natječaj za najboljeg igrača parova u povijesti, i ove su godine podebljali svoju trofejnu Grand Slam riznicu. Dodig Roland Garrosom u paru s Amerikancem Austinom Krajicekom, Pavić Wimbledonom u paru s Ukrajinkom Ljudmilom Kičenok. Dodigu je to bio sedmi, Paviću šesti osvojeni Grand Slam sa šestim različitim partnerom/partnericom iz šest različitih zemalja. Uz to je i Dino Prižmić uzeo juniorski Roland Garros.
REPREZENTACIJA GODINE: nogometna
Bila je to idealna prilika za prvo hrvatsko nogometno zlato, ali penali koji su krčili hrvatski put do svjetskog srebra i bronce stali su na put zlatu u Ligi nacija. Znajući da je na putu do srebra u tom natjecanju Hrvatska morala pobijediti Francusku u Francuskoj, Dansku u Danskoj, Austriju u Austriji i Nizozemsku u Nizozemskoj, teško je ne žaliti što i ti penali u finalu protiv Španjolske nisu bili uspješni. Ali i srebro u najpopularnijem sportu na svijetu nije ništa manje impresivno. Posebno pred 30.000 svojih navijača na gostujućem stadionu.
KLUB GODINE: Taekwondo klub Marjan
Taj klub je nevjerojatan. Dok još u glavama zvone tokijska olimpijska odličja Matee Jelić i Tonija Kanaeta, a prije njih i trofeji sestara Zaninović, Marjan je već pripremio čitavu novu proizvodnu liniju europskih i svjetskih šampiona. Na Svjetskom prvenstvu u Bakuu čak je petoro Marjanovih boraca uzelo medalje: Lena Stojković zlatnu, Ivan Šapina srebrnu, Paško Božić, Bruna Duvančić i Matea Jelić brončanu. Na Europskim igrama u Krakowu uzeli su još pet medalja, od čega tri zlatne, a što joj sve tutnji iz utrobe tog nevjerojatnog kluba otkriva podatak da imaju i troje europska prvaka u mlađim seniorima (Josip Bilić-Pavlinović, Magdalena Matić i Mia Tukić), dvoje europskih juniorskih prvaka (Leon Hrgota i Nika Karabatić) te europsku i svjetsku kadetsku prvakinju Petru Uglešić. Samo u 2023. godini uzeli su 23 (!) medalje na europskim i svjetskim prvenstvima i Europskim igrama. Tvornica šampiona Tonija Tomasa, Veljka Laure i društva je čudesna do te mjere da se u Split dolaze pripremati i usavršavati čak i britanske i američke olimpijske pobjednice. Podsjećam, riječ je o najmasovnijem borilačkom sportu na svijetu.
DICA GODINE: Hajdukova juniorska momčad
Dovoljno je samo nanizati imena suparnika koji su proljetos padali pred mladim hajdukovcima: Šahtar, Manchester City, Borussia Dortmund, Milan. U nezaustavljivom naletu momčad koju je vodio trener Marijan Budimir otišla je sve do finala Lige mladih, a UEFA je zbog nje premjestila završni turnir iz trening-centra u Nyonu na stadion u Ženevi. Desetak tisuća navijača pratilo je Bile tiće i ispisalo povijest ovog natjecanja. U finalu su naletjeli na boljega, AZ Alkmaar je uzeo europsku krunu, ali Hajdukova su dica dočekana kao junaci. Za mnoge će to ostati vrhunac karijere o kojem će pričati svojoj dici, a za Hajduk još jedna velika i vrijedna uspomena koja će obogatiti povijesne knjige.
REANIMATOR GODINE: Danijel Jusup
Iz nekog razloga Danijel Jusup nikad u hrvatskoj košarci nije dobio status koji svojom trenerskom razinom zaslužuje, ali zato je zaradio poštovanje tamo gdje je uvijek najteže. Kod kuće. U svom Zadru, koji jedini još uvijek donekle održava tračak košarkaškog svjetla u zemlji iz koje je (ozbiljna) košarka nepovratno nestala. Jupe je u smiraj svoje trenerske karijere konačno dobio priznanje za svoje golemo košarkaško znanje, a Zadar je vratio košarkašku krunu na svoju glavu.
PORAZ GODINE: ženska rukometna reprezentacija protiv Mađarske
Četiri minute prije kraja Hrvatska je imala četiri gola prednosti protiv Mađarske. I izgubila je. Ne samo četvrtfinale Svjetskog prvenstva koje joj je ta pobjeda osiguravala, nego i minimalno kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu. Na nevjerojatan način u samo četiri minute rasplinuo se najveći san svakog sportaša, onaj olimpijski. Šteta, bila bi to sjajna kruna generacije koja je prije tri godine osvojila europsku broncu.
PODBAČAJ GODINE: vaterpolska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu
Kad aktualni europski prvak na Svjetskom prvenstvu u gotovo istom sastavu osvoji deveto mjesto, to ne može biti ništa drugo nego teški podbačaj. Hrvatska je u Fukuoku otišla kao jedan od favorita za svjetski tron, a vratila se pokisla i razočarana nakon poraza od Crne Gore u osmini finala. Srećom, prilika za popravak već je tu, najprije na Europskom prvenstvu koje odmah iza nove godine kreće u Dubrovniku i Zagrebu, a potom i na Svjetskom koje će se u veljači igrati u Dohi. Nadajmo se da će 2024. godina biti velika godina hrvatskog vodometa.
NAJVRUĆA ROBA GODINE: Joško Gvardiol
Manchester City prekinuo je desetljeće dug niz hrvatskih osvajača Lige prvaka, ali je, kako bi kompenzirao tu činjenicu, odmah po osvajanju europskog trona kupio dvojicu Hrvata. Joška Gvardiola želio je svaki klub u Europi nakon što je u dresu RB Leipziga i Hrvatske pokazao što može, ali Manchester City je bio i najkonkretniji i najizdašniji. 21-godišnji tip jednako omiljen kod vrištećih tinejdžerica i kod nogometnih fanatika postao je najskuplji branič svijeta, a lako je vjerovati da će uskoro postati i najbolji.
CASH FLOW GODINE: Marcelo Brozović
Nekako sam se u dubini duše nadao da je Marcelo Brozović dovoljno lud da odbije to suludo financijsko divljanje iz Saudijske Arabije, ali bi, realno gledajući, suludo bilo jedino da to nije prihvatio. Kažu da je netto cifra koju će zaraditi za tri godine guranja lopte po pustinji okruglih 100 milijuna eura, što Broza torpedira na vrh najbolje plaćenih hrvatskih sportaša u povijesti, s toliko razlikom da svojom godišnjom plaćom može pokriti plaću Bojana Bogdanovića, Luke Modrića i Matea Kovačića i još mu ostane dovoljno da ih privatnim zrakoplovom dovede na karte i pikado u Rijad kad god mu se prohtije. Da, znam, bilo bi lijepo igrati za Barcelonu ili Liverpool, ali priznajte sebi biste li vi radili za trostruko manju plaću ako ne morate?
NOVAK GODINE: Opus Arena u Osijeku
Često smo slušali priču kako bi “hrvatska liga puno drugačije izgledala na drugačijim stadionima”, a evo smo konačno dočekali da barem negdje to i vidimo na djelu. Doista, svaka utakmica HNL-a neusporedivo drugačije izgleda i zvuči na Gradskom vrtu ili Opus Areni i svatko dobronamjeran treba biti sretan što su Osijek i Hrvatska dobili vrhunski sportski objekt. Kamo sreće da ih bude još i da budu generator sportskog života u svojim zajednicama. Ali najvažnije od svega je da budu puni ljudi. Jer i najljepši stadion bez punih tribina je ružan.
*BONUS* PODATAK GODINE
Dok ste vi pročitali ovaj tekst od početka do kraja, Marcelo Brozović je zaradio nekih 800 eura.
Sretna vam nova 2024!
