Čekao je sa spakiranim kuferima i još jednom bacio pogled na spektakularne vizure najspektakularnijeg grada na svijetu. Bilo je već neko vrijeme jasno i njemu, a i svima koji su bolje upoznati sa situacijom u NBA ligi, da Bojan Bogdanović neće dočekati kraj sezone u svom novom njujorškom gnijezdu vrijednom dva milijuna dolara.
Jer su njegovi Brooklyn Netsi, bogati američko-ruskim kapitalom, a opet siromašni košarkaškim talentom, u njemu imali jedan od rijetkih dobrih ‘čipova’ kojeg su mogli unovčiti za povratak nade u nekakvu uspješniju budućnost.
Trenutno najlošija momčad lige knjiški je primjer svega onoga zbog čega se NBA liga smatra najbolje osmišljenim sportskim natjecanjem na kugli zemaljskoj. Jer samo u NBA možete imati Antonove krcate milijunima, a opet biti uvjerljivo zadnji. Samo u NBA morate odlučiti želite li razmišljati kratkoročno ili dugoročno. Oboje ne ide, osim ako niste San Antonio Spursi. Za razliku od svih drugih veličanstvenih natjecanja izvan američkog kontinenta, u NBA ligi ne možete sve svoje probleme, promašaje i pogreške riješiti novim kontingentom potrošenih milijuna.
U NBA ligi, da biste nešto dobili, morate nešto i dati.
Jer da nije tako, Bojan bi Babo Bogdanović i dalje pijuckao piće u svom novom njujorškom stanu i uživao u spektakularnom pogledu. I u svojstvu jednog od najboljih igrača Netsa čekao da mu gazda Mihail Prohorov kupi pomoć.
Ovako ga je činjenica da je jedan od rijetkih iz svlačionice Netsa za kojeg su se druge momčadi raspitivale i bile spremne nešto ponuditi prisilila da traži alternativni smještaj u Washingtonu. S neusporedivo lošijim pogledom, pa makar bio uperen direktno u dnevni boravak Melanije Trump. Od New Yorka se teško rastati. Znam iz iskustva.
No, ako izuzmemo pogled i Veliku Jabuku, vođa hrvatske reprezentacije zapravo je jako dobro prošao. Uzevši u obzir činjenicu da su ga Netsi bez njegova znanja mogli poslati u bilo koju momčad lige čijom bi ponudom bili zadovoljni(ji), to što su ga dopali Washington Wizardsi s igračke je strane kao dobitak na lutriji.
Jer Wizardsi su baš njega ciljali. Njega su željeli i na njega odlučili potrošiti izbor prve runde idućeg drafta. Što implicira da u njemu vide igrača kojeg bi mogli i na duže staze priključiti društvu koje su već vezali višegodišnjim ugovorima i obećali mu pohod na naslov.
Bojanu u Washingtonu sigurno neće nedostajati minuta – klupa je ionako tanka, a treneru Scottu Brooksu donijet će novi dijapazon taktičkih mogućnosti
Klub iz američkog glavnog grada ne spada među najuspješnije NBA organizacije. Naslov su osvojili tek jednom, davne 1978., a prva dva desetljeća 21. stoljeća trošili su uglavnom na Jordanovo umirovljenje te stručna i igračka lutanja. I poneki pištolj u svlačionici. Kauboji Gilbert Arenas i Javaris Crittenton oživjeli su uspomene na staro klupsko ime Washington Bulletsa kad su jednu međusobnu svađu okončali mahanjem pištoljima u klupskim prostorijama.
Preokret je donio draft 2010., kad su usprkos malim šansama dobili prvi izbor i na njemu najboljeg mladog razigravača generacije, Johna Walla. Raščistili su sve oko njega i dali mu u ruke ključeve organizacije. Wall se progurao u kategoriju elitnih playmakera lige i stabilizirao Wizardse u zoni doigravanja. Ali sastojke za ubojit protuotrov LeBronovim istočnim megamomčadima uprava mu još uvijek nije uspjela osigurati.
Washington je trenutno treća momčad Istoka s jasnim ciljem hvatanja drugog mjesta, kako bi Cleveland Cavalierse izbjegla do konferencijskog finala. Do zadnjih minuta trade deadlinea u četvrtak čekalo se hoće li Boston Celticsi s Larryjem Birdom uspjeti ispregovarati dolazak Paula Georgea, čime bi krenuli u napad na Cavse. Nisu uspjeli, pa su Wizardsima ostavili pozivnicu za bitku za drugu poziciju. Ali i ojačanim Toronto Raptorsima, koji su tijekom veljače jako dobro trgovali.
Ključni problem Washingtona vidljiv je iz aviona. Klupa. Druga najlošija u ligi sa samo 23,4 poena po utakmici i druga od kraja po broju minuta provedenih na parketu. Petorka John Wall, Bradley Beal, Otto Porter, Markieff Morris i Marcin Gortat pod hitno treba i pomoć i predah. Svaki od njih u ovoj sezoni je na dvoznamenkastom broju poena, dok od pričuva tek Kelly Oubre u prosjeku zabija više od pet poena po utakmici.
Tu na scenu stupa Bojan Bogdanović.
Wizardsi u njemu vide svog šestog igrača, onoga koji po potrebi može odmarati i Beala i Portera, a u nekim situacijama small balla čak i Morrisa ili Gortata. Bojanu u Washingtonu sigurno neće nedostajati minuta – ne samo zbog činjenice da je klupa ionako tanka, nego i zbog toga što će treneru Scottu Brooksu donijeti novi dijapazon taktičkih mogućnosti.
Hoće li mu nedostajati lopti drugo je pitanje, ali 27-godišnji Wall nije od onih playmakera koji asistiraju samo kad shvate da sebi nisu uspjeli stvoriti poziciju za šut. Štoviše, čovjek je drugi asistent lige (10,6 po utakmici) i od njegovih prodora šuteri i krila imaju puno koristi i povratnih lopti.
Baš je 24-godišnji Otto Porter, koji je po tjelesnim i igračkim karakteristikama najsličniji Bogdanoviću, s takvim loptama ove sezone ‘procvjetao’. Igra najbolju sezonu karijere s prosjekom od 14,6 poena i 6,7 skokova, a po postotku šuta za tri poena je najbolji u čitavoj ligi. S obzirom da i njemu na ljeto istječe ugovor, a očekuje se da novi masno naplati, dovođenje četiri godine starijeg Bogdanovića iščitava se i kao dobrodošli pritisak konkurencije na Porterovim leđima.
Jer i Bojan se bori za novi ugovor. Vjerojatno najbolji koji će potpisati u svojoj karijeri. A za tu je borbu iz više razloga Washington u ovom trenutku daleko bolja pozornica od Brooklyna. Čak i s potencijalno sniženim statističkim brojkama.
Dobri igrači s dobrim suigračima postaju još bolji. Bojan će u Washingtonu uz sebe imati jednog od najboljih playmakera lige, što svakome igraču može podignuti vrijednost. Imat će daleko funkcionalniju, ozbiljniju i kompetitivniju momčad nego u New Yorku, bolje lopte i šuteve, a uz činjenicu da neće biti tretiran igračem prve petorke vjerojatno će ponekad imati i nešto lošije čuvare.
Uspije li brzo uštimati ciljnik i pomoći Wizardsima da odu daleko u doigravanju, njegova će cijena na tržištu nadvisiti sve ono što bi mu bilo dostupno kao solidnom napadaču izrazito gubitničke i nekompetitivne momčadi kakva su Netsi. Takvi igrači se u pravilu ne obasipaju milijunima.
Hoće li baš Washington biti njegova dugoročna destinacija danas je nemoguće prognozirati. Osim o njegovim igrama, puno će ovisiti i o Porterovom novom ugovoru i namjeri menadžmenta da dodatno ojača i produlji klupu. Wizardsi imaju prednost utoliko što mogu izjednačiti ponudu bilo kojeg kluba ako ga žele zadržati.
Na ruku mu ide najavljeno novo povećanje Salary capa, koje će njegov novi ugovor dignuti debelo iznad pet milijuna dolara po sezoni. A s obzirom da postoji čitav drvored onih koji uzimaju deset i više milijuna po sezoni za daleko manje od onoga što u svom repertoaru nudi najbolji strijelac prošlih Olimpijskih igara, neće biti čudno ako se Bojanova godišnja plaća, nakon eventualno uspješnog playoff proljeća, značajno primakne osmoj znamenci.
Sve u svemu, Washington Wizardsi su za najboljeg hrvatskog košarkaša jako dobra solucija. Što god se dogodilo. Bilo to samo za ovo proljeće ili na duže staze u pokušaju dugoročnog lova na LeBrona i Cavse.
“Babo Čarobnjak”? To uopće ne zvuči loše.
