Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Barcelona s hrvatskog juga

Što je prva stvar koja vam padne na pamet kad čujete riječ – vaterpolo?

Kup, prvenstvo, regionalna liga, Liga prvaka, europski Superkup. Teško je sve i nabrojati, kamoli odigrati. I osvojiti. Velika većina klubova ne uspije ni u sto godina. A jedan je klub uspio u jednoj.

Prije 10 je godina dubrovački Jug osvojio sva četiri natjecanja u kojima je nastupio. U međuvremenu je formirano još jedno, regionalna liga, pa je ove sezone odlučio dodatno podignuti letvicu i uklesati svoje ime u sportsku povijest. Ne samo hrvatsku, nego svjetsku. Pet trofeja, jedan za drugim. Pet titula koje nikad ni jedan hrvatski sportski klub nije uspio objediniti.

Počelo je prije 93 godine u uvali Danče, pa zaobilaznicom preko gradskog Porta stiglo do Gruža, uz povremene izlete u Kupare. Samo dvije godine od osnivanja bile su potrebne da Jug zavlada vaterpolom u ovom dijelu Europe. 13 je godina trajala prvenstvena dominacija, a gotovo nestvarno zvuči podatak da čak 33 godine (!), od 1924. do 1957., nije izgubio domaću utakmicu. I u tom je periodu nanizao 25 naslova prvaka.

Tranzicija iz morske u slatku vodu u novoizgrađenom bazenu u Gružu početkom 1960-ih godina zahtijevala je vrijeme. Gotovo tri desetljeća trajala je trofejna suša, ali kad se 1980. uspavani div probudio, više se nije vraćao na spavanje. Mladi lavovi Veselin Đuho i Goran Sukno bili su arhitekti novih trofejnih sezona i u bazenu i izvan njega.

No, prava rezultatska eksplozija, koja je Jug u europskim okvirima konačno postavila na mjesto koje mu pripada, dogodila se u 21. stoljeću. Dominacija u domaćim okvirima okrunjena je s još tri naslova prvaka Europe, od kojih je onaj posljednji minulog lipnja u Budimpešti bio zaista spektakularan.

Bio je to turnir na kojega je Olympiakos stigao kao jedini potencijalni izazivač nedodirljivom Pro Reccu, koji je u europskom vaterpolu već godinama svijet za sebe. Ali Jug je imao svoje planove. Išamarao je i jedne i druge i titulu prvaka Europe nakon deset godina vratio na Stradun.

U svijetu vrhunskog momčadskog sporta kojime vladaju tajkuni i milijuni ostalo je jako malo klubova koji se u najviše visine još uvijek mogu vinuti s većinom igrača koje sami proizvedu. Zato je Jugova ‘kemija’ posebna.

Samo u Dubrovniku klinci sanjaju da postanu vaterpolisti. Samo u Dubrovniku vaterpolist može osjetiti što znači biti glavna faca u gradu

Sjajna organizacija, vješta diplomacija, vrhunska proizvodnja i umješna trgovina, stvari koje su Dubrovnik proslavile kroz povijest, uzidane su u svaki Jugov uspjeh. Baš kako se mali Dubrovnik stoljećima znao nositi s moćnijom i bogatijom konkurencijom, tako se i Jug već desetljećima uspješno nosi s moćnijim i bogatijim suparnicima u bazenu.

I sve to držeći se unutar financijskih granica mogućega. Sjećate li se nekih financijskih dubioza, igračkih štrajkova, stečajeva? Ako ih je i bilo, riješeni su unutar četiri zida. A kad stane, kad ga na trenutak ili dva preskoče Mladost, Jadran, POŠK ili Primorje, Jug se zatvori u svoja četiri zida i kuha. I opet se vrati. S nekim novim Boškovićima, Kržićima, Fatovićima, Karačima, Bušljima, Obradovićima, Dobudima, Markovićima, Jokovićima, Bijačima.

Kako je našem autodestruktivnom društvu često potrebno nekakvo vanjsko priznanje da bismo shvatili i cijenili vrijednost onoga što imamo, možda je veličinu i značaj Juga najbolje dočarati kroz primjer Felipea Perronea, jednog od najboljih vaterpolista današnjice.

Kad mu je uoči prošle sezone na stol stavljena ponuda Juga, Brazilac koji je bio prvak Europe s Barcelonetom i Pro Reccom, odbio je izdašniju ponudu za povratak u ‘reprezentaciju svijeta’ u talijanskom Pro Reccu.

“Želio sam jednom zaigrati za Jug, protiv kojega sam puno puta u karijeri igrao. Želio sam kao igrač Juga doživjeti tu posebnu atmosferu, osjetiti kako se osjeća vaterpolist u gradu vaterpola”, kazao je tada.

Nije lagao jer ga je bjanko ček iz Pro Recca, o čijim financijskim gabaritima dubrovački klub može samo sanjati, čekao i na kraju prošle sezone. I opet ga je odbio. “Nemam razloga za ići iz Juga. Neke stvari u životu ne možete kupiti novcem”.

Ako iz jednadžbe za trenutak isključimo potpuno različite financijske svemire, Jug u vaterpolskom svijetu doista ima poveznica s nogometnom Barcelonom. Crveno-plavi klub, koji se uglavnom hrani iz vlastitog omladinskog inkubatora, pojačan vrhunskim, ciljanim i pomno odabranim došljacima. Klub koji ima ono nešto što je riječima teško definirati. Klub koji je “više od kluba”.

Dubrovnik je ultimativna prijestolnica svjetskog vaterpola. Svaka čast Budimpešti, Beogradu, Zagrebu, Splitu ili Reccu koji su davali višestruke prvake Europe, ali samo Dubrovnik živi i diše vaterpolo. Samo u Dubrovniku klinci sanjaju da postanu vaterpolisti. Samo u Dubrovniku vaterpolist može osjetiti što znači biti glavna faca u gradu. Samo u Dubrovniku vaterpolo igraju i profesionalci i rekreativci.

Tko nije vidio nijednu utakmicu Divlje lige ne može istinski doživjeti što vaterpolo znači u krvotoku Grada. Ne može dokučiti koliko je taj sport upisan u genetski kod i identitet tog uistinu posebnog mjesta na kugli zemaljskoj. Grada opasanog zidinama, a opet širom otvorenog čitavom svijetu. Dok je bilo basketa, bilo je i košarke. Dok bude Divlje lige bit će i vaterpola.

“Neka nas sad drugi probaju stići”, poručio je Maro Joković nakon petog osvojenog trofeja u godinu dana. Možda netko nekad i stigne tu brojku trofeja, ali puno je stvari u kojima Juga nitko nikad neće stići. Veliki Jug je tisuću malih sličica, pričica i ljudi koji uz njega i za njega žive. Koji ga ljubomorno čuvaju i prenose s koljena na koljeno, udahnjujući mu vječnu mladost i vječnu glad za novim pobjedama i novim titulama.

U svakom sportu postoje klubovi koje jednostavno morate simpatizirati bez obzira za koga vam kucalo srce. Klubovi koji su posebni, drugačiji. Klubovi koji definiraju i mijenjaju svoje sportove.

Jug je baš to. Jug je prva stvar koja vam padne na pamet kad čujete riječ “vaterpolo”.

I kao što je Dubrovnik opčinio čitav svijet svojom jedinstvenošću, isto je u svom svijetu napravio i njegov vaterpolski klub. Jug je odavno prestao biti samo ponos Dubrovnika i Hrvatske. Jug je puno više.

Jug je neprocjenjiva baština svjetskog vaterpola.