Neizvjesnost, dobro popunjene tribine, uzbuđenja, preokreti, tri-četiri momčadi u ravnopravnoj borbi za titulu, prvaci države česti sudionici 16 najboljih u Ligi prvaka, većina reprezentativaca u domaćoj ligi, odlični stranci, nerijetko i reprezentativci, a među njima ove godine čak i jedan — Pele.
Što ako bih vam rekao da u zemlji čija su se nacionalna nadmetanja svela na jedan i pol ozbiljan i ambiciozan klub po sportu — postoji i ovakva liga?
Hrvatsko futsalsko prvenstvo došlo je do polovice. Do faze kad prvenstvena nadmetanja na nekih mjesec dana ustupaju mjesto revijalnim turnirima koji u pravilu dobivaju značajniju medijsku i javnu pažnju od same lige. Od zagrebačke Kutije šibica i splitskog Turnira četiri kafića, koji već desetljećima uživaju kultni status ne samo u Hrvatskoj nego i šire, do na desetke natjecanja i turnira koji u blagdanskim vremenima diljem zemlje posluže kao mjesta za ugodna sportska druženja s prijateljima.
Tri su godine zagrebački Nacional i Split Tommy vodili spektakularne malonogometne okršaje u kojima je ostatak lige bio samo kulisa u iščekivanju velikog finala. Budžeti su nabujali, kupovali su se sjajni igrači, reprezentativci, dovodili inozemni treneri, a jednu finalnu seriju Splićani su se čak odvažili odigrati u Spaladium Areni. Nabildalo se rivalstvo koje, opet, nije izlazilo izvan sportskih okvira. Osjećalo se međusobno poštovanje, čak i suradnja u pitanjima koja su bila od zajedničkog interesa za hrvatski futsal.
No, Nacionalov balon ispuhao se paralelno sa zakonskim problemima u koje je upao njegov prvi čovjek Ivica Đolo, pa su Splićani prošle sezone spremno dočekali osipanje zvjezdane zagrebačke momčadi. (S)kupili su najbolje što se u Hrvatskoj moglo, doveli i brazilskog trenera Victora Acostu i slovili za apsolutnog favorita za naslov prvaka. Ambicije se nisu zaustavljale samo na trofejima, najavljivala se i želja za što dužim životom u ovogodišnjoj Ligi prvaka.
U dvoranama se još uvijek može opipati duh neke romantične ljubavi i lojalnosti prema lopti koje novac nije uspio do kraja nadvladati
Split Tommy je, međutim, kupio sve osim jedne stvari. Ratničkog duha. Hladni Splitovi profesionalci s njime su se upoznali tek kad su u finalnoj seriji naišli na makarsko Novo Vrijeme Apfel. Borbeni Makarani šokirali su hrvatsku futsalsku scenu i, umjesto favoriziranih Splićana koji su je šest godina čekali, titulu po prvi put u povijesti spremili u svoje vitrine.
I ne samo to. Na krilima sjajne završnice prošlog prvenstva sačuvali su čitavu momčad i dodatno je pojačali za prvi izlazak na europsku futsalsku scenu. U borbi financijskog Davida i Golijata uspjeli su preskočiti legiju stranaca kazahstanskog Aktobea i plasirati se među 16 najboljih momčadi u Europi. Osjetili su vrh europskog futsala u okršajima s portugalskim i ruskim velikanima, a istovremeno prvi dio prvenstva izgurali praktično bez kiksa. S devet pobjeda u 11 kola i jesenskom titulom sa sedam bodova prednosti.
A pratnja je ove sezone zgusnutija nego ikad. U pet bodova razlike naslagalo se čak šest klubova u koloni iza Makarana. Prvi pratitelji su kultni hrvatski futsalski maratonci Vrgorac i dubrovački Square, čije su dvorane uvijek teško osvojive tvrđave. Vrgorac se ove jeseni jedini može pohvaliti skalpom aktualnih prvaka i svojih prvih susjeda, a čvrsta i snažna momčad koju su Vrgorčani složili apsolutno im daje nadu da se ove sezone opet mogu upustiti u bitku za naslov, koju su dvaput gubili tek u finalnoj seriji od teškaša iz Splita i Nacionala.
I Dubrovčani su ovu sezonu dočekali vrlo ambiciozno. Doveli su Brazilca najzvučnijeg mogućeg imena, Pele, a neko se vrijeme šuškalo kako bi tijekom sezone u svoje redove mogli vratiti ponajboljeg hrvatskog malonogometaša Darija Marinovića. Marinović je na koncu završio u Splitu, ali nije sigurno da se i Dubrovčani tijekom zime neće dodatno pojačati za nastavak sezone koji čekaju na trećem mjestu.
Futsal Dinamo posebna je priča koja je malonogometnom prvenstvu dala novi i svježi začin. Sjajna atmosfera na njihovim domaćim utakmicama dala je ligi potpuno novu dimenziju, a navijačka strast i privrženost koje zrače iz tog projekta usporedive su s najvećim futsalskim klubovima u Europi, posebno onim portugalskim koji su osim futsala vezani i uz ‘veliki’ nogomet.
U tri godine svog prvoligaškog života Futsal Dinamo konstantno je napredovao u organizaciji, podizao razinu i svaku sezonu završio među četiri najbolja u Hrvatskoj. I ondje su u ovu sezonu ušli s ciljem osvajanja svog prvog naslova prvaka, pa iako ih je loš ulazak u sezonu koštao tek četvrtog mjesta i devet bodova zaostatka za Makaranima, dinamovci i dalje gledaju prema vrhu.
Tragedije koje su u proteklih godinu dana pogodile klub, smrt jednog od osnivača kluba Mate Čuljka tijekom revijalne utakmice i prometna nesreća u kojoj su život izgubili bivši reprezentativac i trener Matija Capar i kadet Oskar Kadrnka, dinamovci su pretvorili u dodatnu motivaciju za nastavak razvijanja kluba koji je zadnjih godina itekako obogatio hrvatski futsal.
Dodatnu draž ovogodišnjem prvenstvu daju i dva kluba koja su proizašla iz dvaju najvećih hrvatskih sveučilišta — zagrebačkog i splitskog. Zagrebački Alumnus već je nekoliko godina prvoligaš, a 2014. je senzacionalno osvojio naslov prvaka. Splitski studenti nisu htjeli zaostajati pa je Universitas prošle sezone uspješno prošao kroz drugoligaške filtre, a ove je već uzimao bodove i Vrgorcu i Dinamu i u prvom prvoligaškom gradskom derbiju bučno proslavio trijumf protiv Splita.
A najtrofejniji hrvatski malonogometni klub se, zapravo, još uvijek nije oporavio od šokantnog poraza u prošlogodišnjem finalu. Godinu dana nakon Nacionala i Split je doživio raspad sustava — doduše, u nešto lakšem obliku. Predsjednik Ivo Zoković optužen je za pronevjeru novca koji je od Grada umjesto u MNK Split išao u drugi klub vrlo sličnog imena, uslijed čega se povukao razočarani glavni sponzor koji je klubu davao ‘prezime’.
Split je stoga u sezonu krenuo s potpuno pomlađenom momčadi kojoj se predviđala borba za opstanak, ali smjena trenera Alena Delponta u završnici jeseni razdrmala je klub koji je zadnje četiri sezone gubio finale. Novi trener Marinko Mavrović posložio je mladu splitsku momčad, ubilježio tri pobjede u zadnja četiri kola i onda kao šlag na proljetnu tortu dobio — Darija Marinovića. A s njim i najavu potpuno drugačijih proljetnih ambicija.
Blagdani će hrvatsku futsalsku obitelj raspršiti po brojnim revijalnim turnirima, a nikad neizvjesnije prvenstvo nastavit će se od sredine siječnja do sredine travnja, kad kreće doigravanje. U principu jedine domaće lige koja nudi istinsku neizvjesnost.
Samo još u futsalu mjesta poput Makarske, Vrgorca, Knina, Labina ili Gospića mogu voditi ravnopravne bitke za trofeje s klubovima iz Zagreba ili Splita. U ligi u kojoj se amateri ponašaju poput profesionalaca i u dvoranama u kojima glavne face mogu biti i oni koji se tim atraktivnim sportom bave samo iz ljubavi i gušta, još uvijek se može opipati duh neke romantične ljubavi i lojalnosti prema lopti koje novac nije uspio do kraja nadvladati.
Mali nogomet je ionako uvijek bio samo za velike nogometaše.
