U prvi mah me malo zbunio. Pa naravno da sam ga gledao, čak i o njemu pisao, a prilično sam siguran da smo o njemu već i razgovarali, negdje prije tri-četiri godine kad je još bio junior. Plus, HSV ga je već otkupio od Hajduka i o njemu već svi sve znaju, što bih novo mogao znati?

“Ma ne taj nego mlađi brat, Luka.”

Iskreno, nisam znao previše, pa riječ je o tek 15-godišnjem djetetu. Čuo jesam priče da je i mlađi brat Vušković u Hajduku i da je talentiran, jednom sam negdje pročitao i da je Mario rekao da će mali biti najbolji od svih u obitelji, ali znaš kako to ide. Svatko svoga hvali, slušao sam u ova svoja četiri desetljeća bajke o mnogim 15-godišnjacima kojima sam vrlo brzo nakon toga i ime zaboravio.

“Ovi moji u klubu sve znaju o njemu, kažu da je strašan potencijal i odmah bi ga uzeli.”

Najgore što klub može napraviti jest da ih pobaca u oganj seniorskog nogometa bez plana i pusti ih da izgore kao kolateralne žrtve rezultatskih zahtjeva prve momčadi

Pola godine kasnije, to što je tada znao temeljiti skautski tim tog ozbiljnog i likvidnog kluba saznalo je pola Europe. Ono što su prije pola godine planirali ponuditi danas je već učetverostručeno, a “malog Vuškovića” kao generacijskog talenta danas prate uistinu svi elitni skautski programi u Europi.

A on je u ovih pola godine preskočio čitavu kategoriju, kao kadet igra za Hajdukovu juniorsku momčad, i ne samo da igra — nego i dominira. Do te mjere da ga i seniorski klupski stalež već mjerka čekajući kralj veljače da ovaj proslavi 16. (!) rođendan kako bi ga mogli predstaviti kao najmlađeg debitanta u povijesti HNL-a. A navijačka masa frustrirana seniorskim posrtajima na otvaranju proljetnog dijela, u samo Hajdukovim navijačima svojstvenim probojima euforije, zaziva golobradog kadeta da “spašava stvari”. Ali to je svijet na planetu Hajduk.

Nevjerojatno je, pritom, kakav je tobogan emocija zadnjih mjeseci zahvatio tu obitelj koja je Hajduku dala nogometaše u čak četiri generacije. Dok 15-godišnji Luka nogom razbija vrata skautskih ureda diljem Europe ostavljajući sve otvorenih usta, 21-godišnji Mario prolazi kroz mučnu dramu dokazivanja nevinosti u dopinškom skandalu u Njemačkoj.

Luka, iako biološki kadet, već je debitirao i za seniorsku momčad. Štoviše, zabio je i gol Schalkeu u prijateljskoj utakmici, a zabio je i čak šest golova u jesenskom dijelu juniorskog prvenstva iako igra na poziciji stopera. Pobjedničkim golom riješio je i ovotjedni dvoboj u 1/16 finala UEFA Lige mladih protiv Šahtara, pri čemu je bio i najdominantniji igrač u konkurenciji dvije i tri godine starijih Hrvata i Ukrajinaca.

Hajduk je tako napravio korak dalje u juniorskoj Ligi prvaka u odnosu na prošlu sezonu, kad je u istoj fazi ispao na penale od Atlético Madrida. Iako je Šahtar, nomadski klub tužne sudbine koji se i dalje upinje opstati i funkcionirati, figurirao kao favorit i zbog starije momčadi i zbog činjenice da je Hajduk bio bez ponajboljih igrača Rokasa Pukštasa i Dominika Prpića zbog njihovih obveza u seniorskoj momčadi, kao i bez još nekolicine standardnih zbog ozljeda ili kartona, splitska je mladost još jednom pokazala svoju raskoš. A klupska Akademija svoje bogatstvo.

Temelji aktualne juniorske momčadi koja dominira svojim uzrastom u Hrvatskoj građeni su godinama, a stručni kontinuitet, jasna vizija i suradnja ne samo juniorskog nego i kadetskog pogona, kvalitetna selekcija i doselekcija te sustavni rad doveli su do toga da Hajdukovi juniori već dvije godine nadmoćno osvajaju naslov prvaka, a vjerojatno bi i treći da nije bilo prekida prvenstva 2019/20 zbog covida. Za titulu se bore i ove sezone, iako su se tijekom te četiri godine promijenili brojni igrači, a oni najzvučniji već su napustili klub ostavivši mu 10 milijuna eura zarade.

U ovoj trofejnoj generaciji Hajduk je sjajno spario vlastitu selekciju (Stipe Biuk, Marin Ljubičić, Filip Čuić, Ivan Ćubelić, Ivan Krolo, Roko Brajković, Jere Vrcić, Krešimir Nazor, Niko Đolonga, Luka Vušković, Duje Reić…), s doselekcijom koju je radio sa strane. Od litavskog Amerikanca Pukštasa, preko Prpića i Marka Capana koji su dovedeni iz Lokomotive, Šimuna Hrgovića iz Vukovara, Mate Antunovića iz doline Neretve, Franje Lazara iz Rijeke, sve do mladih Hrvata sa raznih strana svijeta poput Marka Hrvojevića (SAD), Nike Sigura (Kanada) ili Noaha Skoke (Australija).

Prije tri godine stigao je i Madžid Šošić, napadač sarajevskog Željezničara kojeg su BiH mediji prozivali “novim Džekom”, ali ga je teška ozljeda koljena dok je bio na posudbi u mostarskom Zrinjskom usporila u razvoju. A ovih dana se Hajdukovoj kadetskoj momčadi priključio i Duje Matić, mladić koji je u lokalnom Adriaticu stigao do dresa U16 reprezentacije jer je u 20 utakmica za svoj klub ukrcao čak 44 gola.

Trener Marijan Budimir, ishodišna točka omladinskih uspjeha zadnjih godina, četiri je godine na toj poziciji i uz jako malo priče, a jako puno rada, analiziranja, ispravljanja i slaganja napravio je uistinu impresivan posao. Sa svojim mladim stručnim stožerom dokazao je na djelu da nisu potrebne puste godine kako bi se posložile kockice uspješnog sustava koji će na pokretnoj traci dostavljati nove talente bez dramatičnih rezultatskih amplituda.

Hajdukova Akademija zadnjih je godina opet rezultatski živnula, iako se lako može argumentirati tvrdnja da je omladinski pogon jedan od rijetkih sustava unutar kluba koji nikad nije izgubio tlo pod nogama. Bilo je i ondje svakakvih pokušaja, eksperimenata i promašaja, ali koliko god Hajdukov seniorski pogon bio u krizama i problemima, uvijek se moglo računati da će omladinski pogon opet dostaviti poneku zanimljivu sirovinu do vrata seniorske svlačionice.

Tako i sad pred vratima seniorske momčadi čeka čitava gomilica golobrade sirovine u kojoj ima itekako zanimljivog materijala za daljenje brušenje i razvijanje. Naravno da neće svi doći do Hajdukove prve momčadi, naravno da će neki morati do nje tražiti i neki zaobilazni put, ali na Hajduku je da pažljivo i pametno procijeni i probere one koje vrijedi čuvati i čekati. I u koje vrijedi ulagati i vrijeme i novac. Jedan Vušković, Capan ili Pukštas moraju biti ozbiljno osmišljeni klupski projekti za koje će se u svakom trenutku znati kad igraju, koliko igraju i zašto igraju.

Najgore što klub ovog trenutka može napraviti jest da ih pobaca u oganj seniorskog nogometa bez plana i dugoročnog cilja i da ih pusti da izgore kao kolateralne žrtve rezultatskih zahtjeva prve momčadi. Njihovo ubacivanje u seniorski kadar mora biti oprezno, promišljeno, sustavno i zaštitnički odrađeno, s planom i ciljem koji će biti važniji i vrjedniji od kratkoročnog seniorskog rezultatskog cilja.

A to, ne zavaravajmo se, nije nimalo lagan posao. Jer Hajduk nije lagan klub. Ne treba posebno objašnjavati koliko Hajduk i ambijent oko njega znaju biti nemilosrdni, nestrpljivi, pa i paranoični. Sve u ovisnosti o zadnjoj odigranoj utakmici, svijet je za većinu crn ili bijel. Dovoljno je pogledati koliko je drame stvoreno zbog dva poraza na početku trenerskog mandata Ivana Leke, kao da se dogodio armagedon i smak svijeta.

A Leko uz ponešto prilagodbe i adaptacije svojih ideja i svojih kriterija za koje zaslužuje i malo vremena i malo kredita, apsolutno može biti pravi čovjek na pravom mjestu. Može biti sve ono što je Hajduk čekao, može biti trener koji će uspješno graditi igru i rezultat, ali usput i biti vrh klupske stručne piramide koja će znati (iz)brusiti svu onu sirovinu koja mu dođe pred vrata. Može biti, ako će čitav klub stati iza njega i vjerovati u njega kao što je stao iza Budimira u juniorskom pogonu.

Hajduk ne može igrati s 11 juniora, što u napadu navijačkog ludila neki znaju bulazniti. Djeca trebaju učitelje, mladi igrači trebaju starije. Ali prave, kvalitetne, karakterne, suigrače i učitelje kakvih Hajduk danas u svojoj svlačionici ima. Njihova uspješna simbioza je put koji omogućava i ovce i novce. I rezultat i zaradu.

Hajduku za dugoročni uspjeh trebaju i livaje i vuškovići, i kalinići i pukštasi, i krovinovići i capani, i melnjaci i prpići. Baš kao što je aktualnu šampionsku juniorsku generaciju izgradio od svoje djece koju je oplemenio i upotpunio pravovremeno dovedenim talentima sa strane, tako i seniorska momčad mora biti dobro složena kombinacija energičnih, gladnih i potentnih igrača iz vlastitog inkubatora, oplemenjena i upotpunjena pravovremeno dovedenim pojačanjima sa strane.

Hajduk danas u svojoj Akademiji ima kapital ne samo u igračkom, nego i u trenerskom smislu. I mlade trenere treba vrednovati, njegovati, razvijati, školovati, čuvati, u njih ulagati i paziti ih baš kao i igrače koje proizvode. Hajduk ne smije izgubiti Mislava Karoglana samo zato što ga je silom prilika morao gurnuti u seniore, niti bi smio prerano potrošiti Budimira ili bilo kojeg dobrog trenera iz omladinskog pogona samo kako bi kratkoročno zakrpao neke seniorske rupe.

Jer dok godinama luta u seniorskoj ideji vječno preispitujući gdje griješi, odgovor na pitanje koji je recept za uspjeh nalazi mu se ispred nosa. Ondje odakle svih 112 godina crpi najvažniju supstancu svog identiteta i eliksir svoje vječne mladosti. U vlastitoj omladinskoj školi.

Stabilnost, planiranje, znanje, povjerenje, strpljenje. I rezultat će doći. Jer budućnost je već došla.