There’s no place like home, pomislili su Kawhi Leonard i Paul George kad je prošlog tjedna novinarski MVP Adrian Wojnarowsky objavio svijetu i gradu da će Los Angeles nekoliko narednih godina biti najvrući košarkaški grad na svijetu. Dvije košarkaške zvijezde vratile su se u rodni grad provesti najbolje godine svojih karijera. I tamo napraviti nešto veliko. Najveće.
Baš kao i čovjek koji ih je riješio. Sedamnaest godina nakon što je napustio Los Angeles ostavivši mu dvije šampionske dinastije, Jerry West se vratio kući stvoriti treću. Na istom mjestu, ali u drugim bojama. Čovjek koji je stvorio showtime Lakerse u 1980-ima, dominaciju Kobeja Bryanta i Shaquillea O’Neala na prijelazu milenija i napadačko savršenstvo Golden State Warriorsa 21. stoljeća, svoj završni rad odlučio je pokloniti LA Clippersima.
“Najveći GM u povijesti NBA lige”, reći će mnogi dozvolivši da se u istu rečenicu s njim stavi možda još samo legendarni Red Auerbach. Jerry West je jedan od najvećih igrača u povijesti lige, čovjek čija silueta krasi njezin logotip, ali zapravo je povijest lige i čitavog sporta još značajnije zadužio kao arhitekt koji potpisuje neke od najuzbudljivijih šampionskih generacija u povijesti.
Nakon trogodišnje trenerske karijere na klupi Lakersa, 1979. se preselio na tribine postavši klupski skaut i savjetnik. Na klupu se više nikad nije vratio. A odmah tog ljeta njegova prva skautska odluka mogla je imati katastrofične posljedice.
Draft 1979. nudio je nekoliko odličnih mladih igrača, a Lakersi su imali prvi izbor. Činilo se izvjesnim da će ugrabiti razvikanog, visokog playmakera Earvina Johnsona, koji se sve više privikavao na nadimak Magic. No, West je imao drugu ideju.
I opet — gdje ćeš većeg izazova od Clippersa? Od svog grada? Od momčadi koja je uvijek živjela u sjeni Lakersa. Velikim dijelom i zbog njega
U svlačionici Lakersa već je bio odličan mladi playmaker Norm Nixon, koji je u svojoj drugoj sezoni bilježio preko 17 poena i 9 asistencija. I što je još važnije — jako se sviđao prvoj zvijezdi momčadi Kareemu Abdul-Jabbaru. Stoga je njihov bivši trener snažno lobirao da se na draftu uzme Sidneya Moncriefa, sjajnog šutera sa sveučilišta Arkansas. Westova logika počivala je na ideji da je preveliki luksuz imati dva mlada playmakera koji će gušiti jedan drugoga i da Nixonu i Kareemu više treba vrhunski šuter.
Srećom po njega, Lakerse i košarkašku povijest, lukavi vlasnik Jerry Buss ipak je nadglasao svog imenjaka i spasio ga najveće pogreške u svojoj menadžerskoj karijeri praktično prije negoli je i počela. Buss je inzistirao na Magicu, vidjevši u njemu puno više od samog playmakera, što se na kraju pokazalo povijesnim potezom. I Moncrief je imao jako dobru karijeru u Milwaukee Bucksima, pet puta je bio All-Star, dvaput obrambeni igrač godine, ali teško je i pomisliti kako bi danas izgledala liga da nije bilo onih Showtime Lakersa koje je inicirao Magic Johnson. A do kraja posložio Jerry West.
Jer nakon što je Bussu prepustio odabir Magica, kad je 1982. i službeno postao GM sve je ostalo odradio po svome. Novim prvim pickom na draftu 1982. izabrao je Jamesa Worthyja, iako je većina navijača i klupske hijerarhije naginjala atraktivnijem zakucavaču Dominiqueu Wilkinsu. Worthy se pokazao savršenim dodatkom Magicu i Kareemu u prvoj ‘supermomčadi’ u ligaškoj povijesti.
Potom je spomenutog ljubimca Nixona mijenjao za mladog Byrona Scotta, pronašao A.C. Greena duboko na draftu i složio kockice momčadi koja je uzela pet naslova tijekom 1980-ih i igrala najlepršaviju košarku sve do, također njegovih, Splash Brothers Warriorsa.
Čudili su mu se mnogi kad je izbor prve runde 1989. potrošio na nekog bradatog, nepoznatog Europljanina, uz Dina Rađu jednog od tek dvojice neameričkih igrača na tom draftu. A Vlade Divac ne samo da je postao sjajan igrač Lakersa, nego je sedam godina kasnije bio ključ stvaranja nove šampionske dinastije.
Čim ga je vidio kako na treninzima ‘melje’ neke ozbiljne bivše igrače poput Michaela Coopera i Larryja Drewa, West je postao opsjednut 17-godišnjim srednjoškolcem Bryantom. I na sve moguće načine ga je želio sakriti od konkurencije. Ali imao je tek 24. izbor i bilo je teško vjerovati da će eksplozivni klinac pasti toliko nisko, bez obzira što ga je uspio uvjeriti da ne ide dalje po momčadima prije drafta.
Uspio je, međutim, uvjeriti Charlotte Hornetse da mu prepuste svoj 13. izbor u zamjenu za — Divca. Igra skrivača bila je toliko metodična da je Hornetsima javio koga će uzeti tek nekoliko minuta prije odabira, kako ne bi ‘procurilo’.
K tome je svoj 24. izbor potrošio na Dereka Fishera, istog ljeta ugrabio O’Neala ispred nosa neodlučnom Orlando Magicu, kasnije im pridodao i velikog Phila Jacksona na klupi i stvorio novu dinastiju Lakersa koja je osvojila tri titule u nizu.
On je, međutim, otišao nakon prve. Tražiti nove izazove. Boljeg izazova od tragičnih Memphis Grizzliesa nije mogao pronaći. I njih je uspio razbuditi, dignuti ih iznad 50 pobjeda i po prvi puta u klupskoj povijesti uvesti u doigravanje. Ondje su ih tri godine zaredom ‘meli’ u prvoj rundi, ali ironično je da je West svoju tek drugu nagradu za NBA dužnosnika godine dobio baš u tim Grizzliesima, iako je s Lakersima osvojio šest, a zapravo pomogao izgraditi čak 10 naslova prvaka.
Jer makar je iz Grizzliesa otišao nekoliko mjeseci prije nego što je Pau Gasol razmijenjen u Lakerse da bi s Bryantom stvorio novi nezaustavljivi tandem, West se vrlo često spominjao kao ‘peti ortak’ u tom poslu koji je Lakerse opet vratio na šampionske staze. Pa iako službeno s njima nema ništa, često mu se uz šest osvojenih direktorskih titula s Lakersima uz fusnotu pripisuju i te dvije titule iz 2009. i 2010., kao i one dvije iz 2001. i 2002. koje su Kobe i Shaq osvojili nakon njegovog odlaska.
A onda je u proljeće 2011. krenuo graditi novi showtime. Ovog puta u Oaklandu. Najprije je draftao Klaya Thompsona, sina svog nekadašnjeg igrača Mychala, i u njemu i mršavom i poluozlijeđenom Stephu Curryju vidio budućnost. Ne samo Warriorsa, nego budućnost košarke. Dva tako dominantna šutera nikad prije nisu funkcionirala zajedno. On je bio uvjeren da mogu. Da moraju.
Spakirao je Montu Ellisa, dotadašnje dugogodišnje lice gubitničke franšize, u Milwaukee Buckse za Andrewa Boguta i dao ključeve svlačionice u Curryjeve ruke. Iste godine na draftu je uzeo Harrisona Barnesa i Draymonda Greena, koji su zaokružili šampionski mozaik momčadi koja je osvojila svijet ne samo svojim pobjedama nego i načinom na koji je igrala.
Dok je slagao taj mozaik prema svojoj viziji, u ljeto 2014. stavio je veto na već dogovorenu razmjenu koja je Thompsona trebala poslati u Minnesota Timberwolvese u zamjenu za Kevina Lovea. Tipa koji je upravo završio sezonu s 26 poena, 12,5 skokova i 4,5 asistencija i koji je djelovao kao savršeni komplement Curryju. West je pod prijetnjom odlaska spriječio taj posao inzistirajući isključivo na Klayu i čvrsto uvjeren da će osovina Curry-Thompson donijeti velike stvari.
I opet je bio u pravu. Nikad nećemo znati kako bi izgledala košarkaška povijest da je u ljeto 2014. Love došao kod Curryja umjesto kod LeBrona Jamesa. Ali smo saznali kakva se košarka može igrati kad na istoj strani imate Splash Brotherse. Curry i Thompson postali su jedan od najuzbudljivijih tandema u povijesti košarke, a kad im je Westov genij uspio kreirati prostor da pridodaju i Kevina Duranta, rođena je jedna od najatraktivnijih košarkaških dinastija u NBA povijesti.
The Logo je u svoj životopis ubilježio još dva naslova i još jednu šampionsku generaciju. A kad ih je doveo do vrhunca, po svom ustaljenom običaju je — otišao dalje. Po novi izazov.
I opet — gdje ćeš većeg izazova od Clippersa? Od svog grada? Od momčadi koja je uvijek živjela u sjeni Lakersa. Velikim dijelom i zbog njega. Gdje ćeš bolji finiš karijere nego ondje gdje si je i izgradio? Samo u drugim bojama.
Da, u međuvremenu je malo i zahladio odnose s Lakersima, posebno otkako su ih preuzela razmetna djeca pokojnog Bussa. Frcale su i neke iskrice, taman dovoljne da ga još malo motiviraju. Makar njemu dodatna motivacija, osim pobjeda i titula, nikad nije trebala. Ali s guštom im je, recimo, uzeo Ivicu Zupca. I četverogodišnjim ugovorom ga pretvorio u jednu od budućih šampionskih puzzli.
Čim se 2017. priključio vječno disfunkcionalnim Clippersima, odmah je okrenuo naglavačke čitavu organizaciju. Gazde svlačionice Chrisa Paula i Blakea Griffina poslao je u Houston Rocketse i Detroit Pistonse i ugasio Lob City eru, koja je bila jača na riječima nego na djelima. U samo godinu dana uspješno je raščistio salary cap i stvorio prostor za dva nova ‘alfa-mužjaka’.
A onda ih i doveo. Što je u konačnici i najteži dio posla.
Kad je 1996. Shaq bio najtraženiji slobodni igrač, Jerry West ga je uvjerio. I s njim osvojio titulu u Lakersima. Kad je 2016. KD bio najtraženiji slobodni igrač, Jerry West ga je uvjerio. I s njim osvojio titulu u Warriorsima. Kad je 2019. Kawhi bio najtraženiji slobodni igrač, Jerry West ga je uvjerio. I s njim dovukao i PG-a.
U manje od dvije godine West je još jednom posložio jednu od najuzbudljivijih momčadi lige koja u svojoj svlačionici ima apsolutno sve sastojke za šampionsku juhu. I obrambeno i napadački. I vani i u reketu. I u petorci i na klupi. I u iskustvu i u energiji.
Koliko bi samo košarkaška povijest bila siromašnija bez Showtime Lakersa ili Splash Brothers Warriorsa? Koliko bi samo košarka kao igra bila drugačija da se nisu spojili Magic i Worthy, Kobe i Shaq, Steph i Klay? Koliko će se možda još promijeniti nakon što svoju priču završe Kawhi i PG?
Jerry West je košarku uvijek gledao drugačije od mnogih. I zbog toga je jedan od najvažnijih ljudi u povijesti tog prekrasnog sporta. Čovjek koji je košarci dao 60 godina čarolije i kao igrač i kao dužnosnik i u devetom desetljeću svog života pokazuje da su godine samo broj.
I da doista ne postoji prikladnija silueta za NBA logo od njegove.
