Već kao sedmogodišnjak, N’Golo Kanté je radio. Skupljao je otpad po ulici i nosio ga preprodavačima kako bi pomogao roditeljima s kućnim budžetom. Sa Svjetskim prvenstvom 1998. u Pariz i okolicu slila se gomila ljudi, a s njima i gomila otpada koja se mogla unovčiti. N’Golo je koristio priliku, jurio je ulicama i radio još više i marljivije. Pauza se uzimala samo kad je igrala Francuska.

Bila je to nova, drugačija Francuska. Prva Francuska koja je s nekoliko svojih afričkih imigrantskih potomaka poput Zinedina Zidanea, Patricka Vieire ili Liliana Thurama jurila po svjetsku krunu. Dotad su svjetovi i životi ‘prave’ i ‘imigrantske’ Francuske bili jasno odvojeni. Ali takva Francuska dala je brojnim klincima poput N’Gola priliku da sanjaju. Dok je češljao otpad koji su ostavljali navijači oko stadiona, fan zona, pubova i hotela, počeo je razmišljati o nogometu. Stidljivo, ali ustrajno.

“Otrčao sam za njim, stao ispred njega i pritisnuo prstom u njegova prsa. Jednostavno sam se morao uvjeriti da je taj čovjek stvaran”, rekao je Thierry Henry

U skladu s tom novom, inkluzivnom imigrantskom politikom počele su nicati nogometne akademije diljem pariškog prstena. N’Golo je nagovorio roditelje da ga upišu u JS Suresnes, jednu od takvih škola nedaleko od četvrti u kojoj je živio. Ali školske obveze i povremeni rad u ‘industriji otpada’ i dalje su ostali.

Bio je najsitniji, najmršaviji i najšutljiviji klinac u svojoj generaciji. Ali izdržljivost, energija i snaga koje su izbijale iz tog sićušnog tijela bile su fascinantne. Iako je bio najmanji čak i u svojoj generaciji, igrao je s nekoliko godina starijima jer je mogao trčati, zatvarati i ulaziti u dvoboje bez ikakvog straha do trenutka dok ga ne ugasiš i pošalješ kući.

Ponizan, šutljiv, stidljiv i ustrajan. Takav je bio tada, takav je i danas. Ništa se u njegovom karakteru nije promijenilo. Osim što danas vrijedi desetke milijuna i jedan je od najboljih nogometaša svijeta.

S 11 godina umro mu je otac, što je donijelo nove dvojbe u njegovu dječačku glavu. Odluke s kojima se ni jedan 11-godišnjak ne bi trebao nositi. Nogomet ili otpad? Opet iznova. Majka je radila kao čistačica, ali bez oca i s četvero male djece bilo je teško krpati kraj s krajem. Ipak, odlučio je ostati. I uspjeti.

Radio je sve što mu se reklo. Ali doslovno. Izvršavao je trenerove zapovijedi s gotovo robotskom ustrajnošću. Prije jednog ljetnog odmora trener mu je u šali rekao da ima dva mjeseca da nauči napraviti 50 desnom nogom, 50 lijevom, 50 glavom. Kad su se vratili na treninge, N’Golo je pred njim odradio sve to. Trener je bio šokiran i više mu nikad nije davao šaljive zadatke.

Proveo je u toj akademiji čitavo desetljeće, a skauti koji bi ga gledali u pravilu su bili skeptični zbog njegove sitne građe i, prema riječima njegova tadašnjeg trenera, “nesebičnog stila igre”. N’Golo je radio sve za momčad, za suigrače, za pobjedu. Sebe nikad nije isticao, čak ni golovima ili asistencijama. Odrađivao je sve ostalo, ono što uglavnom ne ulazi u mjerljivu statistiku, bar ne u omladinskim kategorijama.

U ljeto 2010. predsjednik akademije nazvao je prijatelja u drugoligašu Boulogneu i rekao da će mu poslati jednog 19-godišnjaka. Prve dvije sezone proveo je u drugoj momčadi, a u posljednjem kolu druge sezone konačno je debitirao za prvu momčad protiv Monaca Danijela Subašića. Nažalost, samo da bi sa zadnjih 11 minuta ispratio svoju momčad među trećeligaše.

No, treća liga konačno je već 21-godišnjem Kantéu otvorila vrata seniorskog nogometa. Odigrao je 37 od 38 prvenstvenih utakmica, a da je trebalo mogao je i 50. Vidio ga je drugoligaš Caen, čiji je vezni red odmah učvrstio i već u prvoj sezoni mu pomogao da se vrati u Ligue 1.

Fascinantan je podatak da je čovjek koji je dosad osvojio dvije engleske Premier League, FA Cup, Europsku ligu, Svjetsko prvenstvo i igrao u finalu Europskog prvenstva i sad Lige prvaka, svoju prvu prvoligašku utakmicu odigrao u sezoni 2014./15., s 23 i pol godine.

Hoćete još fascinantnoga? U dvije sezone u Caenu odigrao je 75 od 76 utakmica u drugoj i prvoj ligi. Onu jednu je pauzirao zbog dva žuta kartona zarađena u jednoj utakmici. Još fascinantnije? To mu je jedino isključenje u karijeri. Dakle, čovjek čija je primarna zadaća razgrađivanje suparničkih napada nikad u karijeri nije dobio direktan crveni karton. A samo je taj jedan put isključen zbog dva žuta.

Pa opet, njegova nenametljivost, diskretnost i nesebičnost učinili su da je promaknuo mnogim skautskim radarima. Ali nije promakao iskusnom oku Stevea Walsha, arhitekta najsenzacionalnije priče europskog nogometa u prošlom desetljeću.

Za pišljivih osam milijuna eura Leicester je dobio zadnju puzzleu nevjerojatne momčadi koja je u povijest upisala zadnju Pepeljugu europskog nogometa do dana današnjeg. Jamie Vardy, Riyad Mahrez i N’Golo Kanté bili su nevjerojatni trokut koji je uz naklon čitavog nogometnog svijeta u sezoni 2015./16. ostavio iza sebe silne milijarde i milijardere Premier lige.

Nakon ljeta u kojem je ušao u francusku reprezentaciju i s njom u finale Europskog prvenstva, vječno nasmijanog tipa čekao je novi početak. Zvao ga je Arsène Wenger u Arsenal, ali zvao je i Antonio Conte u Chelsea. Wenger je kasnije gunđao kako je Kanté otišao za novcem, ali otišao je i za trofejima. Conte mu je praktično obećao da će i sa Chelseajem uzeti titulu. I isporučio. Kako Conte Kantéu, tako i Kanté Conteu.

I to opet za pišljivu cifru u odnosu na sve ono što je donio. Za 36 milijuna eura Chelsea je dobio jednog od najboljih veznjaka svijeta, zabetonirao svoju sredinu, osvojio titulu prvaka, FA Cup, Europsku ligu i ušao u finale Lige prvaka.

Hoćete još malo fascinantnoga? U prvoj, šampionskoj sezoni u Chelseaju odigrao je 35 od 38 prvenstvenih utakmica. U tih 35 utakmica, u tih 3.150 minuta na terenu nije bio samo njih 11. Minuta. Sve drugo je odigrao. Istrčao. Zatvorio. “Zemlja je pokrivena sa 70 posto vode. Ostatak pokriva N’Golo Kanté”.

Nova kruna, i to ona najveća, stigla je u ljeto 2018. Bez Kantéa Francuska se više nije mogla zamisliti. Odigrao je svih 90 minuta u svih šest utakmica do finala s Hrvatskom. Tek u finalu je izašao nakon 55 minuta, jer je Didier Deschamps osjetio da bi mogao zaraditi svoj drugi žuti. Svoje drugo isključenje u životu.

Zvuči kao priča iz jeftinih urbanih bajki. Samo što ovo nije bajka, nego život. Od dječaka koji je skupljao smeće po pariškim ulicama kad je Francuska prvi put bila svjetski prvak 1998., do svjetskog prvaka u dresu te iste Francuske 20 godina kasnije.

Pa opet, sva ta bajkovita scenografija otkriva samo dio priče zbog čega je Kanté zaista poseban lik. Sve ono što radi na terenu i što donosi svojim momčadima i trenerima samo je komadić osobnosti koja osvaja. Skromnosti, poniznosti, gotovo sramežljivosti. Koje su ga uz njegov vječni dobroćudni, široki osmijeh učinile omiljenim likom svjetskog nogometa bez obzira za koga navijali.

“Navijam za City i svim srcem želim da osvojimo naslov europskog prvaka. Ali ako i ne uspijemo, bit ću sretan što ga je Kanté osvojio”, napisao je jedan navijač na društvenim mrežama. I opisao mišljenje milijuna.

Jednom je krenuo iz Londona u Pariz u posjet obitelji, ali je zakasnio na vlak. Izašao je sa željezničke stanice na King’s Crossu i odlučio se pomoliti u obližnjoj džamiji. Ondje ga je prepoznao jedan Arsenalov navijač i pozvao ga u svoj stan na večeru. Na čovjekovo iznenađenje N’Golo je prihvatio, jer “ionako nije imao što raditi”. Malo društvo provelo je nezaboravnu večer, večerali su, igrali Playstation, gledali nogometnu emisiju. “Tipični N’Golo”, komentirao je kasnije uz osmijeh Chelseajev glasnogovornik.

Priča sa Svjetskog prvenstva u Rusiji možda najbolje iscrtava svu jedinstvenost njegova karaktera. Tek nakon završetka, kad mu je posvetio osvojenu titulu, saznalo se da mu je brat Niama umro od srčanog udara tek par tjedana prije prvenstva. Na kojem je N’Golo bio jedan od najboljih igrača.

A kad je sve završilo, tiho je i skromno stajao sa strane i s dječačkim osmijehom gledao kako se njegovi suigrači i njihove obitelji i prijatelji fotografiraju s trofejom. Tek kad su se izredali svi bitni i nebitni, Steven Nzonzi mu je dodao trofej da se s njim uslika. A ovaj je uz svoj zaštitni široki osmijeh podigao palac prema kameri i konačno proveo desetak sekundi u društvu trofeja koji je mjesec dana klesao.

Sve dok je bio u Suresnesu paralelno s treninzima išao je u školu jer nije bio siguran hoće li uspjeti u nogometu. Završio je višu školu za računovođu, pa je bio potpuno svjestan zašto su mu nakon potpisa višemilijunskog ugovora s Chelseajem klupski financijski savjetnici ponudili da mu se novac isplaćuje preko offshore računa.

Kanté je ponudu koja bi i njemu i klubu uštedjela nekoliko milijuna funti poreznog novca odbio i tako postao jedna od rijetkih svijetlih točaka koje su izašle u javnost objavom famoznih FootballLeaksa. “Tipični N’Golo”, komentirao je kasnije uz osmijeh njegov reprezentativni suigrač Blaise Matuidi.

I eto nas natrag kod tog famoznog Minija. Kad je u ljeto 2015. potpisao za Leicester, počastio se Mini Cooperom. “Nisam nikad bio neki ljubitelj automobila, ali mislio sam da je korisno naučiti voziti lijevom stranom.” Kad je naredne godine preselio u Chelsea, gdje mu tjedna plaća može pokriti desetak takvih, svoj je Mini dovezao sa sobom. Nije ga bilo razloga mijenjati, bez obzira na to što ga je svaki dan morao parkirati između nabrijanih bentleyja, ferrarija, lamborghinija, mercedesa.

U međuvremenu ga je poslao u Francusku da mu bude pri ruci kad je tamo, a sebi je kupio novi. Identični. Mini. Jednom je s njim dolazio na derbi s Arsenalom i doživio sudar. Parkirao ga je razbijenog ispred Stamford Bridgea, odigrao utakmicu i vratio se s njim kući. I idućih dana, dok je čekao termin u servisu, dolazio je s njim na treninge. Tek je retrovizor zalijepio samoljepljivom trakom.

“Došao sam na jedan Chelseajev trening pozdraviti Edena Hazarda i primjetio Kantéa kako odlazi u svlačionicu. Otrčao sam za njim, stao ispred njega i pritisnuo prstom u njegova prsa. Jednostavno sam se morao uvjeriti da je taj čovjek stvaran”, rekao je Thierry Henry.

Kažu da je Rowan Atkinson jedini čovjek na svijetu koji nema mrzitelja. N’Golo Kanté jednostavno mora biti drugi.

Ima nešto u tom Miniju.