Čast svima, ali Osijek je ipak najveća priča ovog europskog tjedna. Nakon što je preskočen Luzern, slavni PSV doživljavao se kao nagrada za navijače i cijeli grad. No, Zoran Zekić i njegova družina nisu razmišljali o nagradi, nego o poslu. Postavili su se frajerski i fajterski već u Eindhovenu i natjerali arogantne Nizozemce da u uzvratu upoznaju sve čari “podruma europskog nogometa”.
Dok su šokirani letjeli natrag kućama, zacijelo su se pitali tko im je to u tom podrumu ugasio svjetlo.
Osijek je u dvije godine zaista prošao put od podruma hrvatskog nogometa do blještavila europskog. Puno su toga prepisali iz Rijeke, čak i vatromet na kraju utakmice, a čini se i da su jako brzo pronašli i svog ‘Keka‘. Zoran Zekić sjajno je posložio osječku momčad još prošle sezone, a ovog ljeta popunio na mjestima na kojima je trebalo.
Jedno je novo ime posebno odskočilo ovog europskog ljeta. Petar Bočkaj, kojeg je Osijek uzeo iz Lokomotive za dlaku ispred zainteresirane Rijeke, svojom je snagom i energijom, a posebno vrhunskim izvođenjem prekida, Osijeku već donio puno radosti.
I već je sad jasno da će biti još jedna kriva procjena Dinamove/Lokomotivine struke, a hoće li biti pogreška magnitude Andreja Kramarića i Franka Andrijaševića, pokazat će vrijeme.
Osječane od spektakularne europske jeseni dijeli još bečka Austria. Nimalo bezazlen suparnik, ali kad preskočiš PSV onda se zaista nemaš razloga plašiti drugoplasirane momčadi austrijske lige. Jednom su već Osječani pokorili Beč, protivnik je tada bio Rapid, pa ako njihova nogometna izvedba bude na razini onoga što su pokazali protiv Nizozemaca, Gradskim vrtom će se oriti jesenski europski bećarac.
Europska jesen zasad je sigurna samo na Rujevici, pitanje je samo hoće li se tamo svirati himna Lige prvaka ili Europske lige. Rijeka je strepila do posljednje sekunde uzvrata s Red Bullom, iako se u 180 minuta stekao dojam kako je njena momčad definitivno kvalitetnija od salzburške. Ali u nokaut-utakmicama ne igra samo kvaliteta. Igraju i živci, koncentracija i mentalna snaga, čega je hrvatski prvak na koncu ipak imao barem zrno više od austrijskog.
Riječka izvedba protiv dominantnog prvaka Austrije zapravo može biti sasvim dobar lakmus-papir za odnose snaga između Osijeka i Austrije. Osijek je prošle sezone završio s 22 boda manjka u odnosu na Rijeku, Austria 18 manje u odnosu na Red Bull. Ni jedni ni drugi nisu previše promijenili fizionomiju momčadi, ali adrenalin koji je ubrizgan u osječke redove nakon PSV-a može ih staviti čak i u ulogu favorita. Posebno kad znamo kako su u većini slučajeva prolazili europski dvoboji hrvatskih i austrijskih klubova.
Rijeka će Ligu prvaka tražiti preko Olympiakosa, zacijelo najtežeg od mogućih protivnika uoči ždrijeba. Grčki je prvak stalni sudionik Lige prvaka i bit će veliki izazov za Keka i društvo. Ali nikako ne i nepremostiv. Da je pirejski velikan itekako ranjiv pokazale su obje utakmice protiv beogradskog Partizana u 3. pretkolu, a na Riječanima je da budu spremni kad se prigode ukažu. Jer ukazat će se.
Hajduk prije 22 godine baš u Rijeci preko Panathinaikosa nije uspio pronaći put prema skupinama Lige prvaka. I ovog će puta hrvatski prvak protiv grčkog Ligu prvaka tražiti u istom gradu, ali na različitom stadionu. Neka i konačni ishod bude različit od onoga sredinom 1990-ih.
A dok Rijeka u najvećoj grčkoj luci bude tražila kontejner za Ligu prvaka, Hajduk će na slavnim dokovima Merseysidea voditi tešku bitku za Europsku ligu. Nije ove sezone Splićane ždrijeb nimalo mazio, nakon Levskog i Brøndbyja opet su izvukli najtežeg mogućeg suparnika.
Financijski svemiri na stranu, sve će se na kraju svesti na borbu 11 protiv 11
No, prije nego što se pažnja potpuno preusmjeri na Everton, vrijedi baciti još jedan pogled prema onome što je splitska momčad ostavila iza sebe. U 180 minuta Hajduk je zadržao Brøndby praktično bez ozbiljne šanse, a nakon što je ‘blitzkriegom’ Ante Ercega u 59. i 63. minuti došao do prednosti, u preostalih pola sata tu je prednost gotovo rutinski sačuvao. Bez panike, bez uvlačenja vrataru u prsa, bez kompliciranih rješenja. I više od svega – bez pogrešaka i dekoncentracije.
A te su stvari Hajdukove momčadi toliko puta koštale ispadanja od daleko lošijih i slabije organiziranih suparnika nego što je to Brøndby.
Bilo je malo nelagode kad se saznalo da je neposredno pred utakmicu viroza pokosila Josipa Radoševića, no Zvonimir Kožulj uvjerio je krcate tribine da ne moraju brinuti. Pa iako je nakon onakve predstave možda nepotrebno izdvajati bilo koga, tri imena jednostavno traže biti spomenuta.
Hysen Memolla, uvjerljivo najugodnije iznenađenje dvoboja s Dancima na poziciji koje su se u Hajduku uoči sezone najviše plašili. Talijanski Albanac je u 180 minuta s Brøndbyjem odigrao praktično bez greške. Nikola Vlašić, iz kojeg pršte moć, sila i snaga do te mjere da ga nimalo nježni danski goniči nisu uspijevali čak ni srušiti. Njegovi potencijali odavno izgledaju sjajno, ali ovog su se ljeta konačno pretvorili u nešto konkretno, opipljivo.
Treći je Borja Lopez, stoper koji je nakon utakmice na svim stranama generirao jedno te isto pitanje:
“Je**te, kako smo mi ovakvog igrača uspjeli dovesti?”
Puno je novih igrača u Hajduku znalo bljesnuti, a potom se utopiti u sivilo prosječnosti. Lopez je, međutim, svoju mirnoću, pravovremenost i samopouzdanje proširio oko sebe. Zanimljivo je gledati kako uz njega izgleda Zoran Nižić i koliko su brzo njih dvojica ‘kliknuli’. Bila bi prava šteta razbiti taj tandem, s obzirom da za Nižića postoje neke ponude iz Turske.
Hajduk će nakon derbija u Maksimiru misli seliti prema Evertonu, čiji je financijski svijet u odnosu na njegov neka posve druga galaksija. Wayneu Rooneyu i društvu pripada uloga apsolutnog favorita, ali ako Splićanima treba putokaz kako se postaviti protiv favorita, slobodno neka pogledaju prema Osijeku. Financijski svemiri na stranu, sve će se na kraju svesti na borbu 11 nogometaša protiv 11 nogometaša. Događala su se u europskim kupovima i veća čuda.
Dinamo će u veliki nedjeljni derbi ući s puno više optimizma što se europske jeseni tiče. Status nositelja donio mu je po drugi put za suparnika albanski Skenderbeu, s kojim modri realno ne bi trebali imati problema. Čak i u aktualnoj situaciji u kojoj nimalo ne oduševljavaju svojim izvedbama.
Protiv Odda je Dinamo bio bolji taman za jedan pogodak viška, ali problemi u igri bili su vidljivi u oba dvoboja. Bilo je nerealno očekivati da za tako kratko vrijeme Mario Cvitanović pokrpa i posloži sve ono što Ivajlo Petev nije uspio, no napredak u Dinamovoj igri morat će se brzo početi primjećivati. Jer konkurencija je ove sezone nešto drugačija nego prošlih.
Ipak, prije nego što se potpuno okrenemo novim europskim izazovima koji su pred vratima, uzmimo si još malo vremena za uživanje u onome čemu smo svjedočili ovog tjedna. U činjenici da su tri hrvatska stadiona bila rasprodana do posljednjeg mjesta, a deseci tisuća sretnih ljudi slavili dugo u noć. U činjenici da su nam još sva četiri kluba ‘živa’ u Europi. I da u 360 minuta uzvrata nisu primili ni gola.
Uživajmo u danu pobjede. I nogometne zahvalnosti.
