Financijski, ako baš hoćete, Šarić će svakako dobiti sve ono što je potpisao. Jurio šampionski prsten u uzbudljivim Phoenix Sunsima ili čekao da sezona što prije završi u dosadnom Oklahoma City Thunderu. Koji ga, očito je, niti želi, niti treba. Poslužio je samo da Thunder dobije još neki draft pick za sto godina.

Činilo se čak u jednom trenutku da bi u Oklahomi mogao nešto i odigrati, što je apsolutna nužnost ako želi uvjeriti NBA franšize da zaslužuje neki novi ugovor. Čim je dobio nešto ozbiljniju minutažu, uzvratio je s 21 poenom i osam skokova i još nekoliko puta bio na dvoznamenkastom učinku.

Ali trajalo je kratko. Dva-tri tjedna, taman do trećeg gostovanja u njegovu Phoenixu. A onda je odjednom trener Mark Daigneault pritisnuo nulu na prekidaču. Jednostavno ga je — ugasio. U zadnjih sedam utakmica dao mu je ukupno — šest minuta.

Šarić u u sebi ima još barem olimpijski ciklus vrhunske košarke, možda i najbolje u karijeri. Možda je sad pravo vrijeme za pravog, zdravog, iskusnog i nesputanog Šarića

Od tog Phoenixa prije dva tjedna do kraja sezone Šarić je imao 11 utakmica da postigne osam poena, čime bi prestigao Dražena Petrovića na ljestvici najboljih hrvatskih NBA strijelaca. Činilo se sigurnim. Prošlo ih je, međutim, već sedam, a tih sitnih osam poena još uvijek stoji visoko i nedostižno poput Dražena samog. Nije mala stvar u nečemu preskočiti svog sugrađanina i idola. Ali Šarić je opet, kad je pomislio da je krenulo, osjetio ubod u svojim leđima.

Kao i toliko puta dosad.

U ljeto 2009. tada 15-godišnje “novo šibensko čudo od djeteta” na stolu je imalo 10-godišnji ugovor sa španjolskom Baskonijom. Usprkos ponuđenim milijunima tadašnje Tau Ceramice, obitelji se nije svidio toliko dug ugovor i mogućnost odlaska samo u NBA. Pa su radije prihvatili osmogodišnji ugovor koji im je ponudio Zagreb, koji se na krilima stranačko/državnog budžeta taman spremao za uzlet koji će mu donijeti titulu prvaka Hrvatske, igranje u Euroligi, a posljedično bankrot i gašenje.

Bilo je jasno svima da je riječ o generacijskom talentu, a kad je najprije kadetsku, a zatim i juniorsku reprezentaciju odveo do europskog trona, činilo se da će hrvatska košarka napokon dobiti vođu i mesiju kojeg toliko čeka.

No, stvari u Zagrebu nisu štimale. Ne samo sa Šarićem, nego općenito. Napuhani balon nerealnih očekivanja i još nerealnijeg financiranja nije baš imao sluha za Šarićeve razvojne potrebe, kao ni za još neke sjajne talente koje je klub iz Trnskog okupio u svom omladinskom inkubatoru. Dok je Zagrebov Titanic nezaustavljivo tonuo, Šarić je tražio spasilački čamac u koji bi uskočio.

U ljeto 2012. dogovorio je potpis za španjolski Bilbao i posudbu u Split, ali Zagreb je tražio milijun eura odštete za još pet godina potpisanog ugovora. FIBA je presudila da je cijena izlaznih papira 550.000 eura, što Bilbao nije mogao/želio platiti.

Nakon zanimanja, čak i odrađenih treninga s nekim bogatim euroligašima, odjednom se pojavio jedan bogati, vrijedni, domoljubni zagrebački zaštitar s vrećama novca koje je želio pokloniti hrvatskoj košarci i utanačio pogodbu s Cibonom koja je godinama kasnije bila predmet i kriminalističkih i poreznih istraga. Nije se Šarićevom ocu Predragu svidio taj aranžman, bilo je čak i javnih verbalnih kritika, ali Dario je svejedno oslobođen Zagrebovih okova i prešao u Cibonine.

Ondje je konačno zaigrao ozbiljnu seniorsku košarku i pokazao sve što se u njegovu snažnom tijelu krije. Cibonu je u Beogradu odveo do trofeja pobjednika ABA lige i zaradio nagradu za najkorisnijeg igrača sezone 2013./14. Bilo mu je 20 godina i košarkaški svijet je konačno bio pod njegovim nogama.

Tog ljeta 2014. bio je programiran za top 10 izbor na NBA draftu, možda čak i top 5. Međutim, dva dana prije drafta potpisao je trogodišnji ugovor s turskim Efesom, što je utjecalo da je na draftu izabran ‘tek’ kao 12. Ali je izgledalo kao korak u pravom smjeru za daljnje napredovanje i razvijanje njegove igre prije negoli se otisne “osvojiti Ameriku”. Jer to je bio njegov ultimativni cilj i sudbina.

Već na tom draftu dobio je prvu lekciju iz onoga što će kasnije u svojoj karijeri jako dobro osjetiti na svojim leđima praktično na svakoj NBA adresi na kojoj je boravio. Hladnu, nemilosrdnu i bezosjećajnu sliku NBA biznisa.

Nakon što su na trećem mjestu izabrali današnju prvu zvijezdu Joela Embiida, Philadelphia 76ers imali su i 10. izbor istog drafta. Znali su, međutim, da u Orlando Magicu, koji bira 12., jako žele playmakera Elfrida Paytona, pa su s njima odigrali igricu. Uzeli su Paytona na 10. mjestu, a njima naložili da uzmu Šarića na 12. Zatim su ih razmijenili, pri čemu su Sixersi dobili i dva buduća Orlandova picka, ali Šarić je u cijeloj toj matematici izgubio milijun dolara, koliko je razlika između četverogodišnjeg ugovora 10. i 12. picka. Drugim riječima, Philadelphia ga je ‘zavaljala’ i prije nego što ga je potpisala. Ali to je još ništa prema onome kako ga je izigrala četiri godine kasnije.

Dok su u Philadelphiji cvrkutali o “procesu”, “obitelji” i “lojalnosti”, Šariću su s vremena na vrijeme u Istanbul slali ljubavne poruke tipa “nestrpljivo te čekamo”. Čak su ga budući suigrači Embiid, Nerlens Noel i Michael Carter-Williams došli gledati na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2014., a Grad bratske ljubavi širio je marketinšku vibru “nečega velikog i dugoročnog” što se ondje gradi i čega je Šarić integralni sastojak. Pa dok je skupljao iskustvo i povremeno se poprijeko gledao sa strogim učiteljem Dušanom Ivkovićem, pomisao da ga Philadelphia i NBA čekaju raširenih ruku olakšavale su njegov dvogodišnji istanbulski studij.

Šarić je Sixersima obećao da će doći nakon dvije godine, ali s Efesom je potpisao ugovor na tri. To je značilo da će u ljeto 2016. za raskid ugovora s turskim klubom trebati platiti odštetu. Neslužbena informacija je da je Efes tražio milijun dolara za raskid, a s obzirom na to da je NBA franšizama dopušteno platiti samo 650.000 dolara, ostatak je morao namiriti igrač.

Osim toga, da je ostao i treću godinu u Efesu i izbjegao plaćanje odštete, po dolasku u Philadelphiju imao bi pravo dogovarati značajno viši ugovor, jer se te sezone značajno dizao salary cap. Konzervativna procjena je da je Šarić mogao dobiti između osam i 10 milijuna dolara više za četverogodišnji ugovor da je došao godinu kasnije. Ali dao je riječ. I osjetio da je vrijeme. A iz Sixersa su radili sve da ga uvjere kako će znati cijeniti njegovu financijsku žrtvu. I da će mu to zapamtiti i vratiti.

O, zapamtili su. I vratili, itekako. Nožem u leđa.

Šarić je u Philadelphiji jako dobro funkcionirao. Za dlaku je od Malcolma Brogdona izgubio trofej za najboljeg novaka godine, ali 13 poena i 6,5 skokova u prosjeku u dvije i pol sezone apsolutno su opravdale sva očekivanja i sugerirala da će Sixersi doista znati cijeniti njegov doprinos novim, bogatijim ugovorom. No, umjesto novim ugovorom, nagradili su ga nogom u guzicu.

Na početku njegove treće NBA sezone šokirali su javnost poslavši ga u Minnesota Timberwolvese za Jimmyja Butlera. Koji im je na kraju sezone uzvratio isto nogom u guzicu i potpisao za Miami. Ako već dotad nije znao koliko je NBA biznis surov i bezosjećajan i koliko su lažne sve priče o lojalnosti i budućnosti, Šiši je to sad naučio iz prve ruke. Zbunjen i šokiran, napustio je Philadelphiju shvativši koliko je naivan bio onaj njegov dječački “jebeš lovu, obećao sam im”.

Minnesota je potrajala tek do kraja sezone, a posljednju godinu svog rookie ugovora odradio je u Phoenix Sunsima. Našao je svoje ‘mjesto pod suncem’, figurativno i doslovno, pa su mu Sunsi, umjesto Sixersa, ponudili nagradu za četiri sezone dvoznamenkastih poena i sve drugo što je na parket donosio. S 27 milijuna dolara za tri sezone Dario Šarić konačno je naplatio sve što je uložio. I zaslužio. Usto je u Phoenixu je rasla nova, zanimljiva i kompetitivna momčad visokih potencijala, u kojoj je i Šarić dobio značajnu i ozbiljnu ulogu.

Devin Booker, Chris Paul, Deandre Ayton, Mikal Bridges, Dario Šarić i društvo su 2020./21. došli sve do finala, tek trećeg u povijesti franšize. U njemu su poraženi od Milwaukee Bucksa i Giannisa Antetokounmpa, a bi li stigli do toliko željelnog prstena da se Šarić u prvoj utakmici finalne serije nije teško ozlijedio, nikad nećemo znati. Nažalost, dvije najgore riječi u sportu, “prednji križni”, značile su da će morati propustiti čitavu sljedeću sezonu.

A godina i pol pauze u NBA svijetu znači kao godina i pol u psećem životu. Vratio se na početku ove sezone i nastojao što brže nadoknaditi izgubljeno vrijeme kako bi pomogao Sunsima u novom šampionskom pokušaju. Kad je momčad u veljači odradila blockbuster trade dovevši Duranta, činilo se da se konačno i njemu kolo sreće osmijehnulo i da će dobiti još jednu šansu da bude dio šampionske momčadi. I eventualno na ljeto produži karijeru u *svom Phoenixu novim, makar i jeftinijim ugovorom. Nažalost, ta je zraka sunca kratko trajala, jer je klupski menadžment porez na luksuz uslijed teškog Durantova ugovora odlučio bar malo rasteretiti likvidiranjem Šarićevog.

Tako je Dario Šarić opet na svojim leđima osjetio svu surovost i bešćutnost NBA biznisa. Umjesto da sa *svojom momčadi s kojom se već sprijateljio i povezao i koja ga je doista smatrala “jednim od nas” krene u borbu za titulu prvaka, dopalo ga je truckanje s neambicioznim Oklahoma City Thunderom, momčadi koja ga je uzela samo zato što je uz njega išao i neki budući pick na draftu

Koliko su ga cijenili u svlačionici i na tribinama u Phoenixu svjedoči njegov prvi povratak u Footprint Center u Thunderovu dresu, kad je zaradio ovacije s tribina, pljesak svojih dojučerašnjih suigrača i riječi pune poštovanja nakon utakmice. Tko zna, možda mu na kraju i poklone prsten. Makar, poznavajući Darija, neće mu puno značiti.

I sad dok čeka da isteknu zadnji tjedni ove muke u Oklahoma Cityju, a s njima i posljednja godina njegovog NBA ugovora, legitimno je pitanje — što dalje?

Na temelju ove sezone, posebno njezina oklahomskog dijela, teško je očekivati da će mu na ljeto sletjeti neka NBA ponuda koja ‘izuva iz cipela’. NBA memorija nije dalekosežna, osjetio je to i sam već nekoliko puta i nitko mu neće novim ugovorom honorirati neka davna vremena. Realno je u njegovoj situaciji očekivati jednogodišnju ponudu na razini veteranskog minimuma, što u principu znači da bi morao pristati na ulogu ‘vodonoše’ s limitiranom ulogom i neizvjesnim NBA životom godinu za godinu.

E sad, je li jedan Dario Šarić, koji će idućeg tjedna ući u 30. godinu života, spreman, voljan i potrebit za neke nove početke i neke nove, smežurane role u nekoj novoj NBA sredini ili je njegov ego gladan dokazati da je još uvijek igrač za glavne uloge i trofeje? Za igrača koji je do seniora naučio pobjeđivati i osvajati, a u seniorskoj karijeri osvojio tek jedan koliko-toliko relevantan trofej i doživio brojna razočaranja — kako klupska, tako i reprezentativna, natjecateljska glad mogla bi biti snažnija od financijske. Ako jest, onda je Europa logičan odabir. Svaka čast novcu, ali povijest te pamti po trofejima.

Novac apsolutno može biti važna komponenta pri odluci, ali Šarić nije primarno razmišljao o novcu ni u vrijeme kad ga nije imao, pa sumnjam da će i ovog puta to biti presudan faktor. Osim toga, najbogatiji klubovi Eurolige, koji bi ga dočekali raširenih ruku, mogli bi mu sigurno ponuditi iznos usporediv s onim što bi dobio na razini veteranskog minimuma u NBA. Ako ne i veći.

Kako god bilo i što god odlučio, Šarić u u sebi ima još barem olimpijski ciklus vrhunske košarke, možda i najbolje u karijeri. Košarke u kojoj može biti uživati, jer više ne mora niti juriti, niti ikome išta dokazivati. A može toliko toga pokazati i dati.

Sve noževe iz leđa je povadio i preživio. Možda je sad pravo vrijeme za pravog, zdravog, iskusnog i nesputanog Darija Šarića. Pravog Darija Šarića.

Generacijskog talenta.