Kažu da je 50. rođendan ovog tjedna dočekao s okruglih 50. Tisuća dolara. Što nije malo. Dapače, više je nego što imaju mnogi. Ne znam koliko je od toga u međuvremenu potrošio, koliko ga je koštalo ono malo jeftinog mesa za gradele i par piva za društvo koje mu je banulo u skromnu kućicu koju je unajmio daleko od skupih kvadrata u centru Milwaukeeja. Ali je ipak nešto manje od 97 koje je nekoć imao. 97 milijuna.
Organiziranu košarku Latrell Sprewell otkrio je tek u zadnjoj godini srednje škole, pa mu ni jedno sveučilište nije ponudilo košarkašku stipendiju. Zbog toga je prve dvije godine proveo na državnom koledžu u Missouriju, a nakon što je pokazao ogroman košarkaški napredak pozvalo ga je sveučilište Alabama, gdje se udružio s budućim NBA prvacima Robertom Horryjem i Jasonom Caffeyjem.
Na draftu 1992. nije bio baš vruća roba, uzeli su ga Golden State Warriors tek na 24. mjestu. Ali ispao je najveća krađa tog drafta i samo je Shaquille O’Neal zabio više poena u karijeri iz čitave te generacije u kojoj su, među ostalima, bili i Alonzo Mourning, Christian Laettner, Jim Jackson, Robert Horry…
Spree, međutim, nije gubio vrijeme. Priznao je kasnije da mu je glavni motiv bio ‘terorizirati’ sve bekove koji su prije njega izabrani na tom draftu. I došao je na pravo mjesto za takvo nešto jer trener Don Nelson nikad nije skrivao svoju sklonost “niskima i brzima”. Uostalom, došao je tamo gdje je godinama jurila grupa Run TMC (Tim Hardaway, Mitch Richmond, Chris Mullin) i postavljala temelje dotad neuobičajenog run and guna.
Luda glava ga je koštala svega. Povijest će ga predstaviti kao tipa koji je davio svog trenera. I odbio pišljivih 20 milijuna dolara jer “mora prehraniti obitelj”
Sprewell je već u prvoj sezoni uskočio u patike otišlog Richmonda i ugrabio mjesto u startnoj petorci. S 15,4 poena u prosjeku bio je najugodnije rookie iznenađenje i izabran je u drugu petorku novaka.
Uoči druge sezone i Hardaway i Šarūnas Marčulionis zaradili su teške ozljede zbog kojih su morali propustiti čitavu sezonu 1993./94. No, Warriorsi su se uspjeli domoći prvog picka Chrisa Webbera, koji je eksplodirao zajedno sa Sprewellom i stvorio jedan od najpotentnijih mladih tandema lige.
I bez Hardawayja i Marčulionisa ‘brzi i žestoki’ Warriorsi ostvarili su 50-32 i vratili se u doigravanje. Webber je proglašen novakom godine, a Sprewell je skočio na 21 poen u prosjeku. Činilo se da Warriorsi imaju dobitnu kombinaciju u eksplozivnom mladom dvojcu začinjenom All-Star iskustvom oko sebe.
No, C-Webb i trener Nelson ipak nisu ‘kliknuli’ oko njegove uloge i pozicije. Nelson ga je vidio u reketu, Webber sebe izvan njega, pa je ovaj već nakon prve sezone tražio da ga mijenjaju u Washington, kod prijatelja Juwona Howarda. Mnogi i danas drže da je Webber tada napravio glupost i da je trebao ostati, posebno znajući da je Sprewell u međuvremenu izrastao u All-Star igrača. Bili su tandem koji je mogao raditi čuda.
Nakon Webberova odlaska osuli su se i Warriorsi, a Sprewell nije mogao sam vući kompletnu kompoziciju. U svojoj najboljoj sezoni 1996./97. bio je na prosjeku od 24,2 poena, ali frustracija zbog silnih poraza stalno je bujala. I slomila se na vratu trenera P.J. Carlesima.
Bio je početak prosinca 1997., a iza Warriorsa je bio užasan start s 13 poraza u 14 utakmica. Na jednom treningu je trener Carlesimo kritizirao Sprewellova dodavanja, a ovaj mu je odvratio kako nije raspoložen za kritiku. Zagužvalo se, Sprewell je svog trenera uhvatio za vrat i gušio ga desetak sekundi, sve dok ih suigrači i treneri nisu rastavili.
Sprewell je otišao pod tuš, vratio se nakon pola sata i opet napao Carlesima, ovog puta udarivši ga u glavu. Warriorsi su ga suspendirali, liga dodatno kaznila i preostalih 68 utakmica proveo je daleko od parketa. A dok je čekao da košarkaška suspenzija prođe, za bonus je zaradio i tromjesečni kućni pritvor zbog brze vožnje i prometne nesreće.
Nakon tog divljačkog nasrtaja u javnost su počeli izlaziti i drugi ‘nestašluci’ koji su se lijepili na problematičnog tipa unutar svlačionice. Poput sukoba sa suigračem Jeromeom Kerseyem zbog kojeg je na trening došao s letvom, a prijetio je da će na sljedeći donijeti pištolj. Ili šamaranja s još jednim ludim suigračem Byronom Mike Tyson Houstonom, koji je kasnije i sam završio u zatvoru. A počele su curiti i *zanimljive priče iz njegova privatnog života.
Pauza od košarke produžila se sve do veljače 1999. zbog lockouta. Warriorsi više nisu željeli imati ništa s njim i uspjeli su ga spakirati u New York Knickse, koji su jedini bili dovoljno ludi da se s njim kockaju. I ispalo je da su, od svih loših procjena i rizika, sa Sprewellom najmanje izgubili. A puno dobili. Skoro čak i titulu.
Već u prvoj, skraćenoj sezoni Sprewell je bio karika koja je nedostajala Allanu Houstonu, Larryju Johnsonu, Marcusu Cambyju i sve starijem i izraubanijem Patricku Ewingu da Knickse odvedu do samog vrha. Sjajnom playoff serijom Knicksi su postali prva momčad koja je ušla u NBA finale s osmog mjesta.
U njemu su poraženi od San Antonio Spursa, ali uz sjajna izdanja Latrella Sprewella, koji je u petoj finalnoj utakmici sam držao Knickse u igri do posljednje sekunde s 35 poena i 10 skokova. S prosjekom od 26 poena bio je najbolji igrač Knicksa u finalnoj seriji i pokrenuo iskru koja je još jednom zapalila kronično gladni Madison Square Garden.
Ostao je u New Yorku još četiri sezone kao glavni igrač, a u svojoj posljednjoj 2002./03. postavio je rekord s devet pogođenih trica iz devet pokušaja protiv Clippersa. Čovjek koji u prve dvije godine državnog koledža nije mogao pogoditi šut niti da mu o njemu život ovisi. Ali je zato živio u dvorani i ispaljivao tisuće i tisuće projektila dok nije kalibrirao svoj ciljnik.
U ljeto 2003. Knicksi su ga razmijenili u Minnesota Timberwolvese, gdje je s Kevinom Garnettom i Samom Cassellom stvorio prvu modernu ‘veliku trojku’ . Wolvesi su odigrali sjajnu sezonu, s omjerom 58-24 prvi i jedini put bili su prvopostavljena momčad Zapada. Nakon sjajne serije i pobjede 4-3 protiv Sacramento Kingsa, u finalu Zapada zaustavili su ih Los Angeles Lakersi Kobea, Shaqa, Garyja Paytona i Karla Malonea.
Dogodine hladni Minneapolis više nije bio ni približno tako vruć, ali naš junak našao je novi način za ući u povijest. Prvi put se u nju upisao kao prvi NBA igrač koji je davio svog trenera, a drugi put izjavom koja je do danas ostala simbolom obijesti i budalaštine.
Naime, na startu sezone 2004./05. Wolvesi su tada 34-godišnjem Sprewellu ponudili trogodišnje produženje ugovora kojim bi zaradio dodatnih 20-ak milijuna dolara. Tip koji je dotad već zaradio 97 milijuna (grubo preračunato u današnju vrijednost otprilike 145 milijuna) s gnušanjem je odbio tu ponudu hladno izjavivši:
“Zašto bih im pomogao da osvoje titulu? Oni nisu napravili ništa za mene, ja tu ulazim u veliki rizik. Moram prehraniti obitelj.”
Ovaj završetak s prehranjivanjem obitelji zalijepio se za njega i više ga nikad nije napustio. Jer uvrijedili su se i Wolvesi i umjesto nove, poboljšane ponude koju je Sprewell očekivao, nisu poslali nikakvu. Pustili su da mu istekne posljednja godina ugovora, koja mu se, kako to obično bude, obila o glavu.
Jer u 34. godini odigrao je najlošiju sezonu karijere i lošim vibracijama koje je unio u svlačionicu strovalio Timberwolvese s prvog na deveto mjesto na Zapadu. Po završetku sezone nitko mu nije ponudio niti približno onome što mu je ponudila Minnesota, ali on je i dalje držao svoj arogantni stav kako se “za par milijuna po sezoni neće niti skidati”. S obzirom na godine i karakter, nitko nije bio toliko lud da mu pomogne ‘prehraniti obitelj’.
Košarkaška karijera tako mu je završila, ali ‘karijera’ izvan košarke tek je počinjala. Nakon Carlesima njegov očiti fetiš s davljenjem osjetila je i neidentificirana 21-godišnja priležnica na jahti koja je već bila izvor brojnih kontroverzi i na kojoj je već jednom lomio ruku dok je igrao za Knickse. Jahti koja je uskoro zaplijenjena i prodana na dražbi.
Slijedio je još veći šok. Ona ista ‘obitelj koju je morao prehraniti’ tužila ga je za 200 milijuna dolara, a slijedile su nove zapljene pokretnina i nekretnina u njegovom vlasništvu. Čak 97 milijuna ocijedilo se poput mokrog ručnika na sušilu, a čovjek koji se nasmijao u lice onima koji su mu ponudili 20-ak milijuna uskoro je postao gologuz.
Luda glava ga je koštala svega. Košarkaška povijest Latrella Sprewella neće pamtiti po činjenici da je bio uistinu sjajan košarkaš koji je završio karijeru s gotovo 18.000 poena ili više od 18 po utakmici. Da je bio All-Star, da je jedne New Yok Knickse skoro odveo do titule, a jedne Minnesota Timberwolvese do finala. Mnogi nemaju pojma da je Allen Iverson, upitan tko bi bio kad bi mogao biti neki drugi košarkaš, odgovorio:
“Ne bih bio Michael Jordan. Da mogu birati bio bih Latrell Sprewell. Čovječe, kakav je to igrač bio.”
Povijest će ga, međutim, uvijek najprije predstaviti kao tipa koji je davio svog trenera. I kao tipa koji je odbio pišljivih 20 milijuna dolara jer “mora prehraniti obitelj”.
Valjda mu je ta obitelj ovog tjedna došla čestitati 50. rođendan. Naravno, ako se s 97 milijuna dolara nekako uspjela prehraniti.
