Pet puta su se tijekom zadnjih 90 minuta mijenjali parovi osmine finale Svjetskog prvenstva iz grupa E i F. Iako se nakon samo desetak minuta činilo da sve ide očekivanim tijekom, Španjolci su poveli, Nijemci su poveli, europske velesile radile su ono što europske velesile uglavnom rade. Posebno Španjolci, čija je prednost značila da mogu do kraja izmrcvariti protivnika vrteći loptu beskonačno, dok ne ubodu s vremena na vrijeme okomito i ubojito kao protiv Kostarike.
No, neslomljivi japanski duh još je jednom oduševio svijet. Okrenuli su Španjolce na isti način kao i Nijemce i za to im je bilo dovoljno tek 18 posto posjeda lopte. Protiv Nijemaca 26 posto. A Španjolci i Nijemci proveli su se kao i svi oni dosadni dribleri na terminima koji bez obzira na rezultat cijepe i cijede loptu sve dok nekome od suigrača ne pukne film, pa mu je donese u rukama uz bijesno “evo ti je, brate, kad je toliko voliš, nosi je doma”.
Nijemci su svoju, eto, i odnijeli doma. Španjolci na njihovu sreću nisu, iako su i oni tri minute bili s tom ljubljenom loptom u jednoj i avionskom kartom u drugoj ruci. Ironijom uvijek budne nogometne sudbine, njemački golovi spasili su Španjolce, iste one čiji je poraz utopio Nijemce.
Kanonada poruka i komentara zasipala mi je mobitel prilikom svake promjene rezultata u tih 90 minuta. “Španjolci su namjerno pustili da izbjegnu Hrvatsku i Brazil”. Da, znam, imaju Španjolci već dugu tradiciju ‘igara bez granica’, ali da su baš tako arogantni da su ovo išli namjestiti, nekako mi je teško povjerovati. Tim više što su i sami mogli ispasti da su Kostarikanci izdržali protiv Njemačke.
Valja vrlo ozbiljno shvatiti to što, tko god je protiv Japana poveo, nije se dobro proveo
No, dobro, nije me briga za španjolske pozdrave i želje, više me muči to što su Hrvati tako olako otvorili šampanjac zbog činjenice da će Hrvatska u osmini finala igrati protiv Japana, umjesto protiv Španjolske. Kao da Japanci nisu pobijedili i Njemačku i Španjolsku, kao da nisu doprvaci Azije, kao da nisu reprezentacija nenadmašnog momčadskog duha i nacija neizmjerne ustrajnosti i fanatizma. Koji će nakon ovakvog trijumfa u grupi još dodatno probiti sve mjerne instrumente.
Hrvatska je, dakle, umirovila najveću generaciju u povijesti belgijskog nogometa i pokazala pritom po milijunti put koliko je tanka linija između sportske euforije i depresije. Sva vesela, zadovoljna i optimistična hrvatska lica naspram tužnih, nezadovoljnih i depresivnih belgijskih stanu u ono čišćenje Joška Gvardiola ispred Romelua Lukakua za miliskundu, u onu Lukakuovu vratnicu za centimetar ili ono zaleđe Dejana Lovrena za mikrotrzaj.
Stalno ponavljam, a i opet ću, kako je u sportu komponenta sreće često gospodar života i smrti i kako se toliko puta besmisleno analiziraju i nepravedno kritiziraju brojni potezi i trenera i sportaša, kao da konačni ishod ovisi samo o njihovim željama ili njihovim planovima. Bi li Zlatko Dalić bio lošiji trener da Gvardiol nije ono počistio ili je bolji zato što je Lukaku za centimetar promašio? Sva sportska mudrost i pamet često stanu u jednu jednostavnu rečenicu koja je preciznija od tisuća knjiga i mišljenja:
“Dikod uđe, dikod ne uđe.”
Smiješne su mi u tom kontekstu kritike koje tobožnji znalci i mudraci sipaju na račun izbornika Dalića zbog “promašene taktike” ili “kukavičluka”. Daliću se spočitava to što protiv Belgije nije bio hrabriji i išao po pobjedu i prvo mjesto — a da je kojim slučajem išao pa ‘poginuo’, ti isti mudroseri bi ga danas i idućih mjeseci ispljuvali zato što je riskirao i ispao.
Iz nekih osvrta ispada da je gotovo pa sramota što je Belgija u zadnjih 15 minuta pritisnula Hrvatsku u njezin kazneni prostor. Što, valjda je Hrvatska trebala prošetati i išamarati Belgiju kao Kanadu, ne dopustivši joj da u 90 minuta dođe na 30 metara od našeg gola? Zar je teško shvatiti i prihvatiti da je Belgija jedna od najboljih svjetskih reprezentacija, koja je, nota bene, proglašena favoritom naše grupe uoči početka natjecanja? I da će u situaciji kad joj visi goli život potisnuti bilo koju svjetsku reprezentaciju u njezin kazneni prostor u zadnjih 15 minuta kad joj treba pobjeda? Zar je teško shvatiti i prihvatiti da se pita nešto i suparnika i da ne ovisi uvijek samo o tebi kakvu ćeš utakmicu odigrati i kako ćeš na terenu izgledati?
Uz sjajnog Gvardiola, koji igra na gotovo nestvarnoj razini za svoje godine i koji je bio uistinu impresivan u sve tri utakmice, grijeh je ne spomenuti sjajne utakmice Matea Kovačića protiv Kanade i Luke Modrića protiv Belgije. Uz Marcela Brozovića koji je standardno na svojoj razini, mora se istaknuti kako je sredina terena u tri utakmice odradila vrhunski posao, posebno defenzivni. Imponirala je mirnoća u kontroli i iznošenju lopte i rješavanju nekih kompliciranih defenzivnih situacija.
Da, možda je vezni red mogao više riskirati i protiv Maroka i protiv Belgije, ali u oba je slučaja Hrvatska u principu imala aktivan rezultat, bez obzira što je on bio ‘nula’. I prošla je dalje. Da, imala je pritom i sreće. Ali pokažite mi bilo koju sportsku momčad koja je ostvarila neki rezultat, a da pritom nije imala i zrno sreće. Ili držite da Japan nije imao sreće kad je pobijedio u utakmicama u kojima je imao 18 i 26 posto posjeda?
Kad bi Hrvatska imala dva Gvardiola, možda bi i taj vezni red mogao uzeti nešto veći rizik. Možemo sad do besvijesti razglabati bi li bilo bolje da je u tandemu s njim Josip Šutalo ili Martin Erlić, koji su puno ‘moderniji’ stoperi od Lovrena. Ali činjenice govore da je Hrvatska s Lovrenom uz Gvardiola u tri utakmice na Svjetskom prvenstvu primila tek jedan gol. I izgledala je obrambeno suvereno i uštimano u valjda 280 od 300 odigranih minuta.
Ako još k tome Dalić inzistira da i Gvardiolovoj izvedbi odgovara Lovrenova nazočnost, tko smo svi mi ostali da tvrdimo kako znamo bolje? I kako bi s nekim drugim bilo bolje? Da, Hrvatska je s Lovrenom možda lošija u izgradnji napada, ali što ako je bolja u razgradnji suparničkog? Što ako je i Gvardiol u ovom trenutku sigurniji i opušteniji ako uz sebe ima Lovrena nego Šutala? Možda u ovom trenutku ne možeš imati sve i moraš odlučiti što ti je bitnije, a što ćeš svjesno žrtvovati.
Što biste danas rekli na podatak da je ovaj Japan, koji je pobijedio Njemačku i Španjolsku, u finalu Azijskog kupa prije tri godine prilično uvjerljivo nadigran i poražen od Katara? Istog onog kojeg su zadnjih dana suparnici na Svjetskom prvenstvu ismijavali. Kako, kad je očigledno da je Japan bolja momčad od Katara? Pa eto, zadržite u glavi tu misao svi vi koji smatrate da je za prolaz u četvrtfinale dovoljno to što je Hrvatska bolja momčad od Japana.
S Japancima smo se već dvaput hrvali na Svjetskim prvenstvima i završavali poput iscijeđenih sumo hrvača. U Nantesu 1998., na plus sto stupnjeva u sunčanom poslijepodnevnom terminu, Davor Šuker uspio je u pauzama između rehidracije ugurati jednu loptu iza leđa Yoshikatsua Kawaguchija, koja je značila prolaz u osminu finala. Kawaguchi je osvetu dočekao osam godina kasnije u Nürnbergu, u slično sparnom poslijepodnevu, obranivši penal Dariju Srni za tešku nulu, koja nas je koštala prolaska.
Japanci nas, nažalost, sigurno neće motivirati podcjenjivačkim izjavama jer su valjda najpristojniji narod na kugli zemaljskoj. Ali više od onoga što su napravili Nijemcima i Španjolcima Hrvatskoj za opću mobilizaciju ni ne treba. Hrvatska će zacijelo, kao i Njemačka i Španjolska, od Japanaca dobiti loptu u noge s porukom “evo vam je kad je toliko volite”. A oni će vrebati priliku za svoje smrtonosne ubode. Valja vrlo ozbiljno shvatiti činjenicu da, tko god je protiv Japana poveo, nije se dobro proveo.
Prvi put u svojoj povijesti Hrvatska će u eliminacijskoj utakmici na Svjetskom prvenstvu imati neeuropskog suparnika. I ne samo to, neeuropske su reprezentacije pred njom praktično do kraja ove strane ždrijeba. Iako, zapravo, ne postoji ništa osim Japana. I ponedjeljka.
Joško Gvardiol, najmlađi, za Hrvatsku je debitirao protiv Belgije 2021., a onda protiv Belgije 2022. odigrao utakmicu o kojoj će se pričati desetljećima. Luka Modrić, najstariji, na Svjetskim prvenstvima je debitirao protiv Japana 2006. Neka mu Japan 2022. ne bude i posljednja utakmica koju će na Svjetskim prvenstvima odigrati.
