Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Đoković je kriv

A Hrvati ko Hrvati, uvijek pametni dan kasnije

Nema ovdje sredine. Ovdje bi se film 50 nijansi sive u originalu zvao Crno ili bijelo. Ili si naš ili si njihov. Il’ si bos il’ si hadžija. Novak Đoković je još u nedjelju popodne bio hadžija. A od nedjelje navečer je bos. S nogama u blatu do gležnjeva.

Adria Tour nije osmišljen kako bi Novak Đoković zgrnuo neku lovu ili izvukao nekakav profit. Osmišljen je kao turnir humanitarnog karaktera koji će donijeti bar malo osmijeha svim ovim progresivnim društvima punim prepametnih, prepoštenih i prenaprednih naroda i ideja, kojima samo malo sreće fali da budu kao Švicarska. A inače sve rade kako treba.

U Hrvatskoj je Novak Đoković dočekan kao car, ljubile su mu se ruke i noge, natjecalo se tko će mu se više pokloniti i zahvaliti što radi nešto ‘za našu stvar’. Do nedjelje navečer nisam baš čuo da je netko vrištao kako je to što radi opasno i glupo. I onda odjednom kad se u njegovoj sjeni pojavio neki Bugarin i zakašljucao, Novak Đoković je postao đubre. Zamisli licemjerja.

I odjednom svi danas pametni. Svi sve znaju. Dan, dva, tri, pet kasnije svi znaju što je trebalo. Oni koji su se jučer naslikavali i grlili s Đokovićem, danas miču te selfije i pljuju po njemu. Mediji ga čereče u utorak i srijedu, a svi su pjevali potpuno drugu pjesmu u petak i subotu i grebali se za komadić njegovog vremena i pažnje.

Novak Đoković će iz svega ovoga vjerojatno izaći pametniji. Utoliko pametniji da se ostavi pomaganja sirotu na svoju sramotu

Ne samo hrvatski, nego i svjetski mediji koji su po njemu osuli rafalnu paljbu iz svih oružja. Svašta se pisalo zadnjih dana, kao da su mnogi odjednom odahnuli nakon što se pokazalo da je Đoković popušio. U Njemačkoj se čak izvjesni novinar potrudio izmudrovati genijalnu konstataciju kako “Đoković nikad neće biti šampion jer za to nisu važna djela na terenu nego u stvarnom životu”.

Zbilja? Čovjek čija je fondacija izgradila na desetke škola za desetke tisuća djece, koji je organizacijski i financijski pomagao žrtve potresa, poplava, pandemija u različitim državama, koji je donirao osvojeni novac, kupovao medicinsku opremu, skretao pažnju svijeta na potrebite bez obzira iz koje države ili kontinenta stizali i pomagao im iz vlastitog džepa kad god je zatrebalo? O njegovom “nešampionskom stvarnom životu” pričaš?

Da, iziritirao je neke nekim svojim izjavama s kojima se svatko od nas može složiti ili ne složiti. Ali zar bi trebao šutjeti samo zato što neki obožavatelj za njega misli da je svemoguć i što slijepo vjeruje u sve što on kaže? I Novak Đoković je čovjek od krvi i mesa kao i svi mi drugi. Ima pravo i na vrline i na mane. To što sjajno igra tenis ne znači da je Superman koji je u svemu superioran i da o svemu zna sve.

Imao sam nedavno jednu javnu prepisku s Dejanom Lovrenom nakon njegovih javnih istupa u vezi COVID-a. Ne znam je li on shvatio poantu onoga što sam napisao, ali ja nisam imao nikakvih problema s time što je Dejan Lovren *govorio. Moj problem je bio s onim što *nije govorio kad je mogao i trebao.

Jer zašto Lovren, kao i Đoković, kao bilo tko drugi — ne bi imao pravo na svoje mišljenje? Zašto bismo svi trebali gledati svijet na jednak način? Zašto ne bismo propitkivali sve ono što nas okružuje i sve što utječe na nas i naše živote? Zašto ne bismo imali pravo tražiti odgovore? Jer daj, budimo realni, što mi uopće znamo?

Znam što ćete reći, “oni su javne ličnosti i moraju paziti što govore jer utječu na obožavatelje”. Ali oprostite, ako ste vi toliko tupavi i povodljivi da zdravstvene, matematičke, gospodarske, poljoprivredne, arhitektonske, svemirske ili bilo kakve druge savjete tražite od nekoga tko je dobar u sportu i ako bespogovorno vjerujete u sve ono što neka poznata javna ličnost govori samo zato što je ‘poznata javna ličnost’ i ima puno fanova na društvenim mrežama, onda to nije problem Đokovića ili Lovrena, nego vas i vašeg ograničenog intelekta. Ako popiješ izbjeljivač kao terapiju protiv COVID-a jer si to čuo od nekog influencera, ti si budala zbog toga, ne on.

Ja ću rado pogledati Đokovića kako igra tenis, Lovrena kako igra nogomet, poslušati Tonyja Cetinskog kako pjeva, a ako imam volje i vremena poslušat ću čak i što imaju reći na temu COVID-a, zašto ne? Posebno ako postavljaju neka pitanja na koja ni sam nemam odgovor. Ali ću svoje mišljenje i informacije o toj temi ipak prvenstveno tražiti slušajući nekog liječnika ili znanstvenika. Jednako kao što kod njih neću tražiti mišljenje o Đokovićevu forhendu ili Lovrenovu pozicioniranju, ali ću ih ipak saslušati. Ako imam volje i vremena.

Druga stvar. Novak Đoković nije prekršio ni jedan zakon ili propis Republike Hrvatske. Pitao je može li organizirati teniski turnir i netko mu je dao odobrenje. Netko mu je otvorio tribine. Netko je sve to organizirao. Netko je bio zadužen sve to odraditi sukladno propisima i aktualnoj situaciji. Netko je bio zadužen nadzirati. I odgovarati. Kad je već odobrio.

Ne treba biti lumen da bi se shvatilo kako je Đokovićevu humanitarnu i sportsku ideju netko vidio kao zgodnu priliku za politički trijumfalizam i predizbornu manifestaciju kojom će se Hrvatskoj i svijetu prezentirati ‘pobjeda na koronom’. I da će politička opcija koja je na vlasti na krilima te ‘pobjede’ krenuti i po novu izbornu pobjedu. Odigrali su ‘ruski rulet’ i, jebiga, naletjeli na Bugarina.

I što sad? Vladajuća klika se pogubila u namjeri da se opere od odgovornosti, dobar dio opozicije pokušava skupiti poneki bijedni, pišljivi bodić čak i na ovome u čemu su/smo popušili svi. A u principu im je super svima došlo da se još malo skrene pozornost s krucijalnih gospodarskih pitanja koja će za mnoge uskoro značiti život ili smrt i da se uklopi u čitavu seriju fantastično važnih tema za budućnost ove zemlje koje dominiraju predizbornim ambijentom: ustaše, partizani, komunjare, fašisti, silovanja, ratovanja, preslagivanja i preseravanja. Neka sad malo i Đokovića. Dokle god se priča o njemu, ne treba pričati o rezanju državne potrošnje, pljački i uhljebima.

A Hrvati ko Hrvati. Uvijek pametni dan kasnije, nikad dan prije. Prilično sam siguran da će jednako pametni biti i dan nakon narednih izbora, iako će dan ranije opet izabrati sve one iste likove, sranja i ideologije koji ih 25 godina u facu pljuju i pljačkaju samo zato jer su ‘naše boje’. U nedjelju će mahati svojim stranačkim i ideološkim zastavama, dijeliti se na ‘naše i njihove’, vrijeđati sve koji misle drugačije. Ali u ponedjeljak će se opet svi rastrijezniti i opet svi biti pametni i mudri po društvenim mrežama i vrištati kako ‘ovako ne možemo dalje’.

A na jesen kad se budu zbrajale štete, svi ovi koji se danas bore za komadić vlasti imat će svog Pedra. Đoković je kriv. On nam je jednim potezom uništio gospodarstvo, tko drugi? Nisu krivi svi oni idioti čije priče pušite i koje birate svake četiri godine. I mi u Hrvatskoj i vi u Srbiji. Niste ni vi krivi što im dopuštate da vas lažu, varaju, huškaju pa pljačkaju, kako bi bili? Đoković je kriv. Pljuni i udari po njemu! Samo prije provjeri jesi li maknuo onaj selfi s njim s Facebooka i Instagrama.

Znamo već i da uz svu medijsku halabuku turnir barem zasad nije ostavio dramatične posljedice što se širenja virusa tiče kao neki, štajaznam, narodnjački klubovi ili samostani, i da je za posljedicu možda donio i nešto pozitivno — spoznaju da nije gotovo i da i dalje valja biti oprezan. Nije ni to malo.

A i Novak Đoković će iz svega ovoga vjerojatno izaći pametniji. Utoliko pametniji da se ostavi pomaganja sirotu na svoju sramotu. Da zatvori usta i da se ponaša onako kako svijet oko njega očekuje da se ponaša. Ljubomorni, jalni i zločesti svijet koji će jedva dočekati da zalaje na sportskog šampiona koji je sve što ima zaradio svojim radom i sposobnošću, dok im ispred nosa skakuću mutni likovi s terencima i rolexima koje se ne usude dirati.

Umjesto da skuplja lovu za potrebite, da gradi škole i hrani gladne, donira turnirske nagrade i pomaže konkretnim djelima, umjesto što sve ljude tretira jednako bez obzira čiju putovnicu imaju, umjesto da se izlaže kritikama svakakvih likova koji mu nisu dostojni ni lopticu dodati, Đoković bi vjerojatno bio i pametniji i popularniji da svoj humanitarni rad ograniči na pisanje #PrayForXY ili #XYLivesMatter dok pijucka koktele na bazenu svoje vile. Jer ovo je ionako svijet u kojem si veća faca ako staviš hešteg, nego ako nahraniš gladne.

Je li Novak Đoković pogriješio? Je li bio naivan i podcijenio sve ono što se u svijetu događa? Je li sve skupa bilo prerano i preležerno organizirano? Je, danas ćemo se svi oko toga složiti. Danas smo svi jako pametni. Danas svi sve znamo. Ali je li čovjek zaslužio da se zbog svega toga tolika količina govana sjuri prema njegovom liku i djelu? Apsolutno nije.

Stara i dobro poznata mudrost kaže kako je “put do pakla popločan dobrim namjerama”. Kod nas u Dalmaciji postoji jednostavnija i slikovitija verzija koja je dokazana toliko puta u ovom prelijepom, ali surovom i primitivnom komadiću kugle zemaljske.

“Budi dobar — izij govno.”