Sumnjam da se ikad u povijesti dogodilo da se uoči nove nogometne sezone u nekoj zemlji praktično više raduje drugoligaškom nego prvoligaškom natjecanju. U Njemačkoj sigurno nikad. Do ove.
Dijelom zbog dominacije Bayerna koja je dosadila svima osim njima, ali još većim dijelom zbog činjenice da drugoligaško društvo ove sezone nudi neizvjesnost, povijesne rivalitete, žestoke derbije i klubove koji su istinsko njemačko nogometno plemstvo. Posrnulo plemstvo koje je rastočilo svoje bogatstvo i spiskalo svoj ugled. Ali i dalje plemstvo.
Isto tako, nikad se u Bundesligi nije dogodilo da apsolutno svi pretendenti na najviše pozicije u novu sezonu ulaze s novim trenerima. Julian Nagelsmann (Bayern), Jesse Marsch (RB Leipzig), Marco Rose (Borussia Dortmund), Mark van Bommel (Wolfsburg), Oliver Glasner (Eintracht), Gerardo Seoane (Bayer), Adi Hütter (Borussia Mönchengladbach) nova su lica na klupama, a trenera ovog ljeta nije mijenjalo samo šest prvoligaša. Što znači da je svaki pokušaj predviđanja ičega osim novog prvaka potpuno nepredvidljiv.
Priča o 1. Bundesligi već čitavo desetljeće svodi se na pitanje s koliko će bodova razlike Bayern pobijediti svoju tobožnju konkurenciju. Ništa puno drugačije nije ni ovog puta, bez obzira što je novi trener na Planetu Bayern uvijek zanimljiva priča koja može krenuti svakako.
U drugoligaškom društvu ove sezone nastupit će 18 klubova koji zajedno imaju čak 43 naslova prvaka obje Njemačke
Najvažnija strateška odluka novog Bayernovog vodstva bio je 34-godišnji Nagelsmann. Odšteta od 15 milijuna eura RB Leipzigu i čak petogodišnji ugovor teoretski tumače kako je Nagelsmann dobio odriješene ruke i čvrstu pozadinsku zaštitu. Samo što je ipak riječ o Bayernu, u kojem je trener uvijek ‘druga violina’. A kolo vode igrači.
Stoga nije nimalo nebitno kako će se novi, golobradi trener koji nikad u svojoj trenerskoj karijeri ništa nije osvojio uklopiti u ‘Bayernov način’. I koliko će se (pre)iskusna svlačionica koja je već znala gutati trenere koji joj nisu bili po volji, uklopiti u njegove nove ideje. Iskustvo uči da ni jedan trener koji je u Bayernovu svlačionicu ulazio s nekim revolucionarnim idejama i promjenama, nije dobro prolazio.
A Bayernu su neke promjene definitivno potrebne. Prema mnogim mišljenjima ‘restrukturiranje’ svlačionice već kasni, a zbog toga su s aktualnim sportskim direktorom Hasanom Salihamidžićem u probleme ulazili i Niko Kovač i Hansi Flick. Puno je u njemačkim medijima upitnika oko Salihamidžićevog imena i opusa, koji je u svom kratkom mandatu skupio čitavu gomilu oponenata.
Flick je sam priznao kako je otišao zbog “neslaganja u viziji budućnosti” s bivšim reprezentativcem BiH, a iz istog razloga klub je ovog ljeta napustio i Hermann Gerland. Riječ je o treneru koji je 20 godina radio u klubu, a u proteklom desetljeću bio je pomoćnik svim trenerima i važna prijemosnica u svakoj novoj trenerskoj tranziciji. Nagelsmann će biti prvi koji neće imati na raspolaganju čovjeka koji je znao sve tajne i sve ‘prekidače’ svake od Bayernovih zvijezda. Salihamidžić, međutim, i dalje ima čvrstu potporu onih iznad, a dok je tako nije bitno što o njemu misle oni ispod.
Iako brojni analitičari zazivaju poprilično širu rekonstrukciju svlačionice, Bayern je ovog ljeta pridodao tek jedno ozbiljno osvježenje, u liku sjajnog i tek 22-godišnjeg francuskog stopera Dayota Upamecana iz RB Leipziga. Posao je to kojim je Bayern riješio svoje stopersko pitanje za čitavo desetljeće i pritom još malo oslabio svog najvećeg konkurenta. ‘Bayernov način’.
Nema više Davida Alabe, koji je čitavo desetljeće bio zaštitni znak Bayernove lijeve strane, a na autobusnu stanicu su istovarena su i dva veterana Javi Martínez i Jérôme Boateng. Bayernova svlačionica i dalje je fantastična, posebno za bundesligaške uvjete, ali i dalje izgleda nedovoljno široko kad se razmišlja o tri različita fronta koja će napadati. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će Nagelsmann koristiti neke mlade igrače koji su priključeni prvoj momčadi, među kojima će nama posebno interesantan biti 21-godišnji defenzivac i potencijalni hrvatski reprezentativac Josip Stanišić.
Nije neka mudrost proglasiti RB Leipzig i Borussiju Dortmund glavnom (a zapravo i jedinom) opasnošću za Bayern. Leipzig je Bayernu već prodao trenera i zapovjednika obrane, a mogao bi i kapetana Marcela Sabitzera. Ako ih uz sve to uspiju preskočiti u prvenstvenoj utrci, bit će to jedna od najjačih priča u njemačkoj ligaškoj povijesti.
Devedesetak milijuna koje su dobili od Bayerna, Liverpoola i Gladbacha za Upamecana, Ibrahimu Konatéa i Hannesa Wolfa, po svom običaju već su raspršili na pet novih, mladih igrača. Novi stoperski par umjesto Upamecana i Konatea trebali bi činiti novi Francuz Mohamed Simakan, doveden iz Strasbourga, i naš Joško Gvardiol. Problem je što zajedno jedva imaju 40 godina, no to je ‘Leipzigov način’. Koji zasad još nije dao ploda u trofejima, ali zato jest u transferima.
A Leipzig bi konačno i trofeje, pa je s tim ciljem ove godine čak doveo i neke igrače koji su za njihove pojmove u ‘ozbiljnim godinama’. Poput drugog strijelca prošle sezone Andréa Silve iz Eintrachta (25), lijevog beka Angeliña iz Manchester Cityja (24) ili desnog beka Benjamina Henrichsa iz Monaca (24).
Borussia Dortmund je nakon otkaza treneru Lucienu Favreu požurila dogovoriti se s trenerom imenjaka iz Mönchengladbacha Marcom Roseom, a onda ih je trener iz vlastitog inkubatora Edin Terzić odveo do osvojenog kupa i plasmana u Ligu prvaka. Terzić je dobio nekoliko ponuda od kojih je Eintrachtova bila najkonkretnija, ali odlučio je staviti se na raspolaganje novom treneru Roseu. I čekati svoj trenutak. A ta činjenica mogla bi pomoći Borussiji da puno brže ‘klikne’ s novim stožerom.
Bilo je samo pitanje vremena i prave ponude iz bogate Premier lige, znalo se da Jadon Sancho neće dugo ostati u Dortmundu. Pa kad je Manchester United konačno ovog ljeta stavio na stol 85 milijuna, ‘žuto-crni’ su dovršili još jedan od svojih majstorskih transfernih poslova. Polovicu su odmah reinvestirali u 22-godišnjeg nizozemskog napadača Donyella Malena iz PSV-a i prvog vratara Stuttgarta Gregora Kobela. Naime, nisu im bila dovoljna dva švicarska vratara, pa su doveli i trećeg. Ali ovaj bi trebao biti i najmlađi i najbolji.
Dortmund na papiru i bez Sancha izgleda odlično, pršti od talenta, kvalitete i širine. Kako će kliknuti pod novim trenerom tek treba vidjeti, ali uspije li Rose u kombinaciji s Terzićem brzo posložiti kockice, Borussia definitivno ima potencijala za velike stvari. Nema se više što čekati, jer kao ni Sancho, neće ni Erling Haaland još dugo boraviti u žuto-crnome.
Ostatak prvoligaške karavane proživio je uglavnom dosadno ljeto u kojem se nitko nije nešto spektakularno promijenio ili pojačao. Cinici će reći da se ništa drugo nije ni očekivalo od lige u kojoj više od pola ‘sitniša’ poput Freiburga, Mainza, Augsburga, Uniona, Bochuma, Arminije, Greuthera, za glavni cilj po običaju ima ‘preživjeti još jednu godinu’. Gladbach, Frankfurt, Leverkusen i Wolfsburg opet su najbolja oklada za mjesta ispod Bayerna, Dortmunda i Leipziga.
Dva najzvučnija nova imena dovukla je Hertha, očajnički željna glamura i progresa, ali bez pravih ideja kako ih ostvariti. Pa su vratili 34-godišnjeg poluumirovljenika Kevina-Princea Boatenga, a 31-godišnjem Crnogorcu Stefanu Jovetiću omogućili da postane tek treći nogometaš koji je zaigrao u svih pet Liga petice. Prije njega to su uspjeli tek Rumunj Florin Răducioiu i Danac Christian Poulsen.
I dok će Bayern svoj bundesligaški tron braniti protiv 17 klubova koji su zajedno osvojili manje titula nego on sam (31-27), u drugoligaškom društvu ove sezone nastupit će 18 klubova koji zajedno imaju čak 43 naslova prvaka obje Njemačke.
Neki od najpopularnijih njemačkih klubova poput Schalkea, Werdera, HSV-a, neke od najžešćih navijačkih skupina poput Dynamo Dresdena, Hanse Rostock ili St. Paulija, neki od najvećih povijesnih derbija njemačkog nogometa — sve to nas čeka u ovogodišnjoj ludoj, najluđoj ‘Cvajti’ u povijesti.
Dok se prvoligaški nositelji prava budu mučili koga privući da gledaju dvoboje Bochuma i Augsburga ili Greuther Fürtha i Arminije Bielefeld, u Drugoj ligi sve će prštati gotovo svakog vikenda. Hamburški gradski derbi HSV-St. Pauli, Nordderby Werder-HSV, derbi istoka Dresden–Rostock, politički derbi ljevičarskog St. Paulija i desničarske Hanse, susjedski okršaj Schalkea i Fortune, pa derbiji Schalkea s HSV-om, Werderom, Nürnbergom — totalna ludnica.
Njemačka je konačno ove sezone dočekala neizvjesnu i uzbudljivu ligu u kojoj se mnoštvo klubova ravnopravno bori za vrh i u kojoj je apsolutno sve moguće. Druga liga će ove sezone definitivno biti prva liga.
