Nekad ti tema jednostavno padne u krilo. Sjediš, recimo, uz kavu u postkoronskom ambijentu svog omiljenog cafe bara, a stol do tebe grupa mladih i bučnih ‘analitičara’, koji su, baš kao i ti, jedva dočekali okupiti se s društvom. I veselo pročešljati sve što je zadnjih mjeseci ostalo nepročešljano.
Sve i da hoćeš ne možeš ne čuti, a priča se, naravno, o sportu. Pa je na red došao i tenis. I jedna bezazlena rečenica jednog, po mojoj slobodnoj procjeni, izlaznog tinejdžera, koja je zaslužna za ostatak teksta koji slijedi.
“Ma ona tenisačica, znaš… Ma žena od Agassija.”
Došli su na kraju i do imena, znali su i više nego što bi možda prosječan hrvatski tinejdžer morao znati o Steffi Graf. Ali taj bezazleni pojam “žena od Agassija” me baš nasmijao i potaknuo da pišem. Znam da je teško percipirati veličinu nečega što nisi osobno doživio. Znam po Wiltu Chamberlainu, Muhammadu Aliju ili Bajdi Vukasu koje nikad nisam doživio uživo, ali sam zato čitao i gledao što god sam o njima mogao. Znam da je i Graf isto tako Chamberlain nekome tko nije živio u njezino vrijeme. Ja, na sreću, jesam.
Steffi Graf osvojila je prvi i do danas jedini Golden Slam. S tek tri izgubljena seta u 32 odigrana meča. Bilo je gotovo nestvarno koliko je moćna i dominantna bila te 1988.
Ženski tenis sredine 1980-ih puno desetljeće i pol živio je na leđima rivalstva između Chris Evert i Martine Navrátilove. Njih dvije godinama su međusobno dijelile Grand Slam titule, ali uvijek bi nekako jedna uspjela zaustaviti drugu u namjeri osvajanja svih četiriju Grand Slam naslova u istoj godini. Navrátilová je dvaput bila blizu, 1983. i 1984. je osvajala po tri Grand Slama u istoj godini, ali oba puta joj je Evert uzimala onaj četvrti.
A onda se odjednom između njih ubacila neka tiha, povučena i neobično ozbiljna njemačka tinejdžerica. Već sa 16 godina počela je odigravati neke sjajne poene i mečeve, a bilo je golim okom primjetno kolikim krupnim koracima napreduje i uči od svakog poraza kojeg bi doživjela od ‘veteranki’.
U tenis je 1987. donijela neviđenu eksploziju i dominaciju. U godini u kojoj je postala punoljetna, Steffi je protutnjala teniskim terenima diljem svijeta ostavljajući za sobom impresivan dojam. Te godine odigrala je 13 turnira i ušla u finale svakoga od njih. Osvojila ih je 11.
Jedan sunčani dan te 1987. najbolje je pokazao kakva će biti neposredna teniska budućnost. Upravo na današnji dan, 6. lipnja, igralo se finale Roland Garrosa, prvo Grand Slam finale u koje se Steffi plasirala. S druge strane je bila 13 godina starija Navrátilová u svom 24. Grand Slam finalu. I morala je priznati kapitulaciju. Graf je slavila nakon drame trećeg seta, sa 17 godina podigla svoj prvi Grand Slam trofej i započela niz od čak 13 uzastopnih Grand Slam finala.
Od 77 mečeva koje je te godine odigrala, Steffi je pobijedila u njih 75. Jedina dva poraza doživjela je od kraljice kojoj je došla uzeti prijestolje. Navrátilová ju je pobijedila u finalima Wimbledona i US Opena, ali bilo je jasno da je primopredaja vlasti tek pitanje trenutka. Da nova, mlada i moćna grofica (Graf je na njemačkom grof) ne samo nestrpljivo lupa na vrata, nego da će ih svakog trena silovito srušiti i preuzeti prijestolje.
U 1988. Graf je ušla kao prvoplasirana na WTA ljestvici, prva nakon što su se 13 godina tamo smjenjivale Navrátilová i Evert. I tu godinu učinila nezaboravnom i jedinstvenom u teniskoj povijesti. Ostvarila je jedan od onih sportskih dosega za koje ste sigurni da se još dugo, a možda i više nikad neće ponoviti.
Krenula je s Australian Openom. Sedam pobjeda bez izgubljenog seta. Chris Evert u finalu. Svom 34. Grand Slam finalu. I posljednjem. Bio je red da pozdravi i Evert, kao što je pozdravila Navrátilovu. Dvije teniske kraljice zamijenila je jedna. Budući monopolist.
Slijedio je Roland Garros. Vjerojatno najdominantnije osvojen Grand Slam naslov u povijesti tenisa. Sedam pobjeda bez izgubljenog seta. Od 14 odigranih setova, čak 10 je dobila sa 6:0 ili 6:1. U finalu ju je dočekala godinu dana mlađa Nataša Zvereva, koja je prethodno izbacila Navrátilovu. Jadna Bjeloruskinja nije znala što ju je snašlo. Bum — prvi set. Bum — drugi set. Nije se ni okrenula. 6:0, 6:0 za 32 minute. Najkraće Grand Slam finale u povijesti. Rekord koji je do danas ostao nedirnut. I ostat će još dugo.
Taj je turnir bio najbolja slika dominacije njemačke tinejdžerske senzacije.
Na red je došao Wimbledon. Steffi je do finala došla s novih šest pobjeda bez izgubljenog seta. A ondje ju je čekala Navrátilová. Koja je branila ne samo prošlogodišnji naslov, nego šest njih u nizu. ‘Kraljica majka’ je poput lavice branila *svoj teritorij. *Svoj Wimbledon. Jedino što joj je još preostalo.
Uzela je prvi set 7:5. Bio je to prvi set koji je Graf izgubila na Grand Slamu nakon 40 dobivenih u nizu te godine. Ne samo to, uzela joj je i servis u drugom setu. Povela 2:0. Sve je ukazivalo da će Navratilova i sedmi put zaredom slaviti. Ali onda je Steffi odlučila da je dosta zajebancije. Ostatak meča dobila je sa 6:0 i 6:1! Ne neku kvalifikanticu, Martinu Navrátilovu. Za svoj prvi Wimbledon.
Završnica je bila na US Openu i do tada već nije bilo nikoga na svijetu tko nije vjerovao da će uspjeti. Do finala je došla sa šest pobjeda bez izgubljenog seta. U njemu ju je čekala Gabriela Sabatini, jedina iz nove generacije koja se s njom mogla nositi. Štoviše, nanijela joj je jedina dva poraza dotad te godine.
Ali 19-godišnji njemački stroj bio je nezaustavljiv. Lijepa Argentinka uspjela je uzeti jedan set, ali ništa više od toga. Graf je treći set dobila s uvjerljivih 6:1 i Sabatini se morala zadovoljiti utješnim zagrljajem na mreži i činjenicom da joj je Njemica koji mjesec ranije ‘poklonila’ zajednički Wimbledon u parovima.
Steffi je u zagrljaju oca Petera proslavila činjenicu da je postala tek treća tenisačica u povijesti koja je uspjela u istoj godini osvojiti sva četiri Grand Slam naslova. Prije nje to je za rukom pošlo tek Maureen Connolly 1953. i Margaret Court 1970., ali tada se igralo samo na dvije podloge — travi i zemlji. Steffi je bila prva koja je slavila i na trećoj, tvrdoj podlozi.
No, ono što će je još više izdvojiti iz tog društva i učiniti jedinstvenom pojavom u teniskoj povijesti stiglo je tek koji tjedan kasnije.
Nekad jednostavno morate imati i malo sreće. Upravo te 1988. tenis se nakon 64 godine izbivanja zbog prijepora oko amatersko-profesionalnog statusa tenisača vratio u olimpijsku obitelj. A to je Steffi Graf dalo priliku da svoje ime zauvijek ukleše u tenisku povijest kao prva osoba koja će osvojiti Golden Slam. Sva četiri Grand Slam turnira i olimpijsko zlato u istoj godini. Takvu prigodu nije imala namjeru propustiti.
Protutnjala je Seoulom s pet pobjeda i tek jednim izgubljenim setom. I u novom finalu Sabatini je bila nemoćna, a sportski svijet svjedočio je povijesti. Steffi Graf osvojila je prvi i do danas jedini teniski Golden Slam. S tek tri izgubljena seta u 32 odigrana meča. Bilo je gotovo nestvarno koliko je moćna i dominantna bila te 1988.
Ta dominacija nastavila se i sljedeće godine, kad ju je tek šokantni, tijesni poraz od Arantxe Sánchez Vicario u finalu Roland Garrosa ostavio bez još jednog kalendarskog Grand Slama. U seriji od 13 uzastopnih Grand Slam finala između 1987. i 1990. osvojila ih je devet. Bila je toliko dominantna, toliko bolja od konkurencije da se činilo da je nema tko zaustaviti. Posebno nakon što je umirovila Evert i Navratilovu, a Sabatini ipak nije mogla pratiti njezin luđački ritam.
No, onda se ipak pojavila suparnica koja joj je bila dorasla i koja je imala lijek za njezinu impresivnu mentalnu snagu i razorni forhend. Četiri godine mlađe novo čudo od djeteta zvalo se Monika Seleš i spremno je Njemici bacilo rukavicu izazova. Uz prvi ozbiljniji zamor materijala koji je počeo generirati ozljede, Steffi je sredinom 1990. ‘nož u leđa’ dobila od svog oca Petera, koji je upao u medijsku aferu s nekom starletom koja je tvrdila da je otac njezine kćeri.
Nakon osvojenih osam od devet posljednjih Grand Slamova, Steffi je doživjela i psihičku i tjelesnu krizu. Seleš ju je preskočila i uzela šest Grand Slamova tijekom 1991. i 1992., ali Steffi je obje godine uspjela osvojiti Wimbledon i spriječiti jugoslavensku Mađaricu da ponovi njezin uspjeh iz 1988.
Činilo se da će njih dvije postati Navratilova i Evert desetljeća koje je slijedilo. Nažalost, spriječio je to nož u leđa koji je dobila Seleš, ovog puta doslovni. Jedan poludjeli Steffin obožavatelj napao je Seleš na turniru u Hamburgu u proljeće 1993. i praktično joj uništio karijeru. Patila je i Steffi, optuživali su nju i njezinog oca da su skrivili taj napad o kojem čitavo desetljeće nije željela pričati.
Bez glavne suparnice Graf je opet zasjela na vrh svjetskog tenisa, nanizala četiri Grand Slama između 1993. i 1994. i kreirala novi period dominacije do 1996. u kojem je s novih šest Grand Slamova nakrcala svoj trofejni salon, dominiravši nad čitavom novom generacijom suparnica.
Od tenisa se oprostila 1999. i onako kako to rade samo ultimativni šampioni. Već debelo mentalno i tjelesno spremna za mirovinu odlučila je otići s još jednim rekordom. Na Roland Garros je došla kao šesta nositeljica i postala prva tenisačica u povijesti koja je na jednom turniru izbacila sve tri prve nositeljice: Lindsay Davenport (druga) u četvrtfinalu, Seleš (treća) u polufinalu i Martinu Hingis (prva) u finalu. Podigla je još jedan Grand Slam trofej i ubrzo nakon toga objesila reket o klin.
S ukupno 22 Grand Slam naslova. Kao jedina koja je svaki od četiri najveća turnira osvajala barem četiri puta. Kao jedina koja je čak pet puta osvajala barem tri Grand Slam turnira u istoj kalendarskoj godini.
I onaj jedan, jedini i jedinstveni Golden Slam 1988.
Kolika je magnituda tog dostignuća možda će najbolje posvjedočiti podatak da je samo još troje tenisača u povijesti tijekom života uspjelo ostvariti Golden Slam. Osvojiti sva četiri Grand Slam turnira i olimpijsko zlato. Naravno, nitko od njih u istoj godini. Rafael Nadal, Serena Williams i onaj Andre…
…ma onaj tenisač, znaš…
Ma muž od Steffi Graf.
https://www.youtube.com/watch?v=jBwbJWF8_-Q&app=desktop
