U novogodišnjem intervjuu za Hajdukovu klupsku televiziju sportski direktor Mindaugas Nikoličius stavio je naglasak upravo na pojačavanju ofenzivnih linija jer “moramo lakše zabijati”. Čvrsta defenziva bila je najjači dio momčadi u jesenskom dijelu i Hajduk s 10 primljenih golova u 19 kola ima uvjerljivo najbolju obranu lige. Ali sa ‘samo’ 25 postignutih golova splitski klub debelo zaostaje za kompletnom pratnjom u gornjem dijelu ljestvice. Rijeka je, primjerice, zabila 36 golova, Osijek čak 37.

Kleinheisler u tom kontekstu doista djeluje kao vrhunski potez jer u Hajdukov vezni red donosi ofenzivnu raznovrsnost, opciju da popunjava obje krilne pozicije, ali i razigrava s pozicije polušpice. A poseban bonus je ono što je Hajdukovoj ofenzivi minule jeseni možda i najviše nedostajalo — prijetnja izvan kaznenog prostora. Čak 22 od 25 golova Hajduk je postigao unutar 16 metara, a samo su Istra i Gorica uputile manje udaraca prema golu izvan kaznenog prostora od splitske momčadi.

Brekalu očajnički treba ‘dom’ da oživi karijeru koja je zadnjih godina neočekivano zapela. A najveća šteta bi bila da proljeće provede na klupi u Fiorentini

Zadovoljstvo koje je donio povratak Nikole Kalinića u kadar i ekstaza koju je proizveo konačni povratak Ivana Perišića u bijeli dres garancija su dodatne ozbiljnosti i fokusiranosti unutar momčadi. Samo njihovo prisustvo podiže razinu svlačionice i donosi dašak europske nogometne elite. Iako se ni od jednog od njih ne očekuje da ovog proljeća budu nositelji igre, njihova uloga klasnih, iskusnih, a opet strahovito gladnih i motiviranih komadića slagalice može biti ključan sastojak koji je Hajduku godinama nedostajao.

A ništa manje značajna nije ni činjenica Hajduk ove zime da za trojicu igrača s ukupno 218 reprezentativnih nastupa nije potrošio praktično ništa. Perišić i Kalinić dogovorili su plaću u vrijednosti od jednog eura mjesečno, a za Kleinheislerov honorar na posudbi iz Panathinaikosa bit će i više nego dovoljna odšteta koju će splitski klub inkasirati prodajom Ivana Dolčeka u slovački DAC.

Pred velikim ispitom je i trener Mislav Karoglan, koji je konačno dobio i priznanje i povjerenje, ali i veliku odgovornost. Ništa mu nije poklonjeno, zaradio je i zaslužio da mu se vjeruje najtransparentnijom mogućom metodom — djelima. Pobjedama. Ali i osmijesima u svlačionici kojih je neusporedivo više nego kod njegovog prethodnika.

Karoglan je prvi put dobio priliku odraditi kompletne pripreme i posložiti neke detalje sustavnije i metodičnije nego što je mogao kad je samo ‘uskakao’. Njegova predanost i analitičnost graniče s fanatizmom, realan je i čvrsto nogama na zemlji, igrači ga vole i slijede, svlačionica je kvalitetna — pred 42-godišnjim Imoćaninom je prigoda života. Proljeće koje ga može upisati u legendu.

Teško je predvidjeti hoće li Sergej Jakirović biti taj s kime će se Karoglan ‘tjerati’ u utrci za titulu ovog proljeća, jer sve što je Dinamov trener ove zime spremao, rasuo je udar Lokomotive u zaostaloj utakmici tijekom tjedna. Jakirović je obećavao “pravi Dinamo” tek nakon što odradi pripreme i možda taj Dinamo na proljeće doista bude pravi, ali je pitanje hoće li Jakirović biti taj koji će ga potpisati.

Ne treba biti lumen da bi se zaključilo kako loše izvedbe Dinamove momčadi ove sezone koincidiraju s kaotičnim događajima u upravljačkim strukturama i višemjesečnim životom ‘od skupštine do skupštine’. Upravljački nered vodi do igračkog nereda, što valjda najbolje zna Dinamov najveći rival koji je godinama živ(otar)io u takvom ambijentu.

Taj se kaos najbolje očitovao u poslu koji je trebao biti najbolja priča Dinamovog zimskog mercata. Josip Brekalo trebao je biti modri odgovor na bijeli Božić i dolazak Ivana Perišića. Nakon višetjednog pregovaranja i dogovaranja, način na koji je taj posao završen, i to nakon što je Fiorentina konačno pristala, a Brekalo se odrekao dijela plaće kako bi se vratio, svjetlosnim godinama je udaljen od ponašanja ozbiljnog kluba.

Je li Brekalo bio preskup ili nepotreban moglo se i trebalo odlučiti i prije nego što je transfer praktično zgotovljen, jer ako se čitava klupska strategija i planovi mijenjaju zbog jednog poraza u zaostaloj utakmici, onda to ne ocrtava lijepu sliku stanja unutar kluba. Šteta zbog HNL-a, šteta zbog Brekala kojemu očajnički treba ‘dom’ da oživi karijeru koja je zadnjih godina neočekivano zapela. A najveća šteta bi bila da proljeće provede na klupi u Fiorentini.

Prilično je popularna teza kako Rijeka, za razliku od Hajduka i Dinama, ništa ne mora. Što i je i nije istina. Da, pritisak trofeja i rezultata u Rijeci možda stvarno jest manji nego u Splitu i Zagrebu, ali ako se ukaže prigoda, teško je vjerovati da će Rijeci biti svejedno. A pritisak onda dolazi sam po sebi. Pritisak je neizbježan, s njime se moraš nositi i ne možeš ga vječno skidati sa svojih leđa. Zapravo možeš, ali onda sigurno nećeš uspjeti.

A Rijeka apsolutno ima argumente za šampionske ambicije. Ima za hrvatske uvjete prilično atipičnu momčad, ali jako dobro ukomponiranu. Ima odličnog vratara, iskusan stoperski tandem, ima i čvrstinu i kreaciju u sredini i sjajan ofenzivni četverokut koji je izuzetno opasan i ubojit i u kontranapadu i na rubu kaznenog prostora kroz postavljenu igru.

Impresivna je transformacija koju je Rijeka odradila u samo godinu dana. Sjetite se prošlog siječnja, Jakirović je preuzeo momčad na osmom mjestu s tek 15 osvojenih bodova, a danas je Rijeka pod Željkom Sopićem ispred Dinama i puše za vrat Hajduku. I k tome — Rijekin je nogomet zabavno gledati. To je jedina momčad koja je ove jeseni u 19 kola uputila više od 300 udaraca prema golu — čak 341, ili gotovo 18 po utakmici. Primjerice, Dinamo ih uputi prosječno 16,2, Osijek 13, Hajduk 12,8.

U Rijeci ove zime na papiru ništa nisu mijenjali, vratili su tek za svaki slučaj defenzivnog veznog Damjana Pavlovića s posudbe u Švedskoj. Ali u praksi — dobili su najvažnije pojačanje koje su mogli. Lindon Selahi produžio je ugovor i vratio se u kadar prve momčadi nakon što je uslijed pregovaračkih metoda propustio zadnje dvije utakmice jesenskog dijela. Belgijski Albanac je ključna karika defenzivne čvrstine riječkog veznog reda i vrlo bitan čuvar leđa ofenzivnoj liniji od Nike Jankovića, preko Marka Pjace i Marca Pašalića do Franje Ivanovića.

Osijek je ove zime bio nekako najtiši i najdiskretniji, za što je zaslužna činjenica da je vrlo rano ispao iz utrke za sam vrh. Zoran Zekić ove je zime stabilizirao što je mogao, raščistio još malo utega koje je ostavio rastrošni mandat Nenada Bjelice, posudio od Panathinaikosa albanskog defenzivnog veznog Enisa Çokaja i otkupio armenskog reprezentativnog stopera Stjopu Mkrtčjana.

Ipak, najveća osječka priča ove zime nije neko novo lice u svlačionici, nego ono u uredu sportskog direktora. 58-godišnji Portugalac Jose Boto čekan je tjednima poput Godota, ali je na koncu i dočekan. Bivši Benficin glavni skaut te Šahtarov i PAOK-ov sportski direktor veliko je ime i potencijalno sjajan potez kojim bi Osijek mogao dugoročno profitirati.

Naravno da treba vremena i strpljenja da sve skupa zaživi i profunkcionira, ali kombinacija novog stadiona, uglednog novog šefa struke i kvalitetnog domaćeg trenera uz racionalno poslovanje koje klupski menadžment promovira može Osijeku donijeti puno lijepih trenutaka i rezultata. Možda ne ove sezone, ali igrat će se HNL i dogodine.

A dok se Osijek bude spremao za sljedeću sezonu, Hajduk, Rijeka i Dinamo vodit će bitku za ovogodišnju krunu. Prvi put nakon dugo vremena Dinamo nije taj koji je prvi presjekao novogodišnju vrpcu i koji ima otvoren pogled prema naprijed. Hajduk je nakon dugo vremena postao lovina, a Dinamo predvođen bivšim Rijekinim trenerom i Rijeka predvođena bivšim Dinamovim trenerom kreću u lov.

Povijest kaže da je u 31 sezoni u kojoj se HNL ‘lomio’ u zimskoj pauzi, čak 28 puta naslov osvajala ona momčad koja je bila i jesenski prvak. I da taj niz traje već zadnje 22 sezone. Zadnji put jesenski prvak nije bio i ukupni u sezoni 2000./01., kad je Novu godinu na vrhu ljestvice dočekao Osijek, a titulu na kraju sezone osvojio Hajduk.

Jedan višedesetljetni niz ovog će se proljeća definitivno resetirati. Ili 22-godišnji trofejni niz jesenskih prvaka ili Hajdukov 18-godišnji post bez osvojene titule.

Neka utrka krene.