U međusobnom titule vrijednom derbiju vlasnik PAOK-a Ivan Savvidis šetao je s pištoljem po travnjaku nakon utakmice prijeteći sucima ružnim stvarima. AEK je na koncu sezone slavio, osvojio prvu titulu nakon ravno 25 godina. PAOK je, međutim, uzvratio odmah dogodine. Uzeo je svoju prvu titulu nakon 34 godine, i to bez poraza. Bile su to nevjerojatne dvije godine u kojima su AEK i PAOK ostavili Olympiakos i Panathinaikos iza sebe i međusobno razdijelili titule.

Ta dva kluba, koja će u naredna dva tjedna otplesati nogometni sirtaki s Dinamom i Hajdukom u ključnoj fazi kvalifikacija za klupsku europsku jesen, zapravo imaju prilično isprepletenu povijest. Oba su kluba u Ateni i Solunu osnovale grčki izbjeglice iz Turske nakon grčko-turskog rata početkom 20. stoljeća. Ono “K” u njihovim imenima označava Konstantinopol, današnji Istanbul, odakle vuku i ljubomorno njeguju svoj ‘izbjeglički’ identitet.

Pred hrvatskim klubovima u 3. pretkolu nije nimalo jednostavna misija. Ali apsolutno nije ni nemoguća

Međutim, to što oba kluba imaju slične korijene nije pomoglo da imaju i dobre odnose. Navijači se međusobno ne podnose — doduše, rijetke su situacije da navijači u Grčkoj ikoga podnose i štuju unutar vlastitih nacionalnih natjecanja.

Rivalstvo se rasplamsalo tijekom 1970.-ih, PAOK je svoj prvi naslov prvaka 1976. osvojio upravo protiv AEK-a, a dvije godine kasnije AEK je uzvratio i svoju titulu osvojio preko PAOK-a. Kup rivalstvo dalo je dodatan začin posebno zadnjih godina. Čak četiri od zadnjih sedam finala Grčkog kupa igrali su međusobno, pri čemu je PAOK slavio triput, AEK jednom. Ne vole se, istina je. Ali u jednoj se stvari uvijek slažu i podržavaju. U žestokoj i nesputanoj mržnji prema Olympiakosu i Panathinaikosu.

AEK je u prošlu sezonu ušao tiho i bez velikih najava, s novim argentinskim trenerom Matiasom Almeydom, koji je tijekom ljeta ‘raskužio’ svlačionicu i modelirao je po svojim kriterijima. Navijači su s daleko više uzbuđenja iščekivali otvaranje novog stadiona koji su dočekali nakon punih 20 godina, nego ono što će na njemu tijekom sezone gledati. Ali dogodila se ‘savršena oluja’ u kojoj je AEK-ova navijačka masa na koncu sezone na novom stadionu eksplodirala u deliriju.

U Ligu za prvaka dugu 10 kola AEK je ušao s dva boda zaostatka za vodećim Panathinaikosom. Osam rundi vozili su paralelni slalom izjednačeni na vrhu, a onda je u pretposljednjem kolu Panathinaikos pao kod svog najljućeg rivala u Pireju, koji je AEK-u servirao titulu na pladnju. Domaći volej protiv Volosa žuto-crni nisu mogli promašiti, dobili su 4:0 i pred krcatom novom OPAP Arenom s 32.000 raspamećenih navijača proslavili titulu kojoj se uoči sezone ni u snovima nisu nadali.

Štoviše, 10 dana kasnije Almeydina je momčad osvojila i Grčki kup, proslavivši tako dvostruku krunu, tek treću u klupskoj povijesti. A uspjeh je bio utoliko slađi jer je najprije u prvenstvu ‘namazala’ Panathinaikos, a potom u kupu i ostatak Velike četvorke — Olympiakos u polufinalu, PAOK u finalu.

Proizvelo je to pravu euforiju — kako među vrućim i trofejima gladnim navijačima, tako i u uredu oduševljenog gazde Dimitrisa Melissanidisa. Taj koktel čvrste, muške, agresivne i pobjedničke momčadi koju je Almeyda stvorio i lijepih kulisa novog, modernog, upravo otvorenog stadiona je kod Melissanidisa i navijača stvorio vjeru da će AEK u budućnosti igrati još važniju ulogu i svrstati se još bliže uz donedavno nedodirljivi tandem Oly — Pao.

Predsjednik je stoga treneru praktično dao ključeve kluba u ruke, potpisavši s njim ugovor do čak 2028. i naloživši mu da gradi momčad za višegodišnju trofejnu berbu i mjesto u Ligi prvaka. Obećavši mu da na tom putu neće štedjeti. I odmah je to i djelima pokazao.

Najprije je odradio najveći ulazni transfer u klupskoj povijesti istresavši 6,5 milijuna eura za otkup meksičkog reprezentativca Orbelina Pinede od Celte. Pineda je prošle sezone kao posuđeni igrač bio jedna od ključnih karika veznog reda i Almeyda je insistirao na tome da ostane.

Kad su riješili prvi veliki upitnik, posvetili su se drugome. Za njihova prvog strijelca Levija Garciju Lens je nudio 20 milijuna eura. Melissanidis je to ne samo odbio, nego i podebljao i produžio ugovor 24-godišnjem reprezentativcu Trinidada i Tobaga smatrajući da će s njim 20 milijuna radije ‘napasti’ u Ligi prvaka. A u tome bi im trebao pomoći i argentinski napadač Ezequiel Ponce, kojeg upravo žure otkupiti od Elchea kako bi bio spreman već za dvoboje s Dinamom.

Ako se sjećate Almeyde, ‘terijera’ Lazija, Parme, Intera i argentinske reprezentacije, znat ćete i kakvu je momčad stvorio od AEK-a. Agresivnu ekipu visokog pressinga, nogometa s puno trke i čvrstine. AEK je prava ‘argentinska’ momčad koja uglavnom igra 4-4-2 s ‘rombom’ u sredini gdje ordiniraju Mijat Gaćinović, Damian Szymanski, Jens Jönsson, Petros Mantalos. Dinamo će zbog ozljede propustiti napadač Sergio Araujo, a barem u prvoj utakmici neće biti ni Domagoja Vide, zapovjednika AEK-ove obrane.

Što se PAOK-a tiče, iza kluba je najuspješnije desetljeće u njegovoj povijesti. Za to je najzaslužniji rečeni Savvidis, predsjednik koji i u ligi ludih čelnika zauzima posebno mjesto. Za druge luđak, muljator i akter sumnjivih ruskih poslova/transakcija, za PAOK-ove navijače heroj koji je prije desetak godina spasio klub od bankrota.

Klub koji je desetljećima životario na svom opskurnom i oronulom stadionu Toumba u središtu grada u proteklom je desetljeću pet puta bio drugi, osvojio titulu bez poraza 2018./19. i uzeo četiri Grčka kupa, a u sezoni 2021./22. dogurali je do četvrtfinala Konferencijske lige, gdje je ispao od Olympique de Marseillea. Nikad u klupskoj povijesti PAOK nije imao tako uspješno desetljeće.

Arhitekt šampionske momčadi iz 2019. je Rumunj Razvan Lucescu, koji se nakon dvogodišnje avanture u saudijskom Al Hilalu prije dvije sezone vratio u Solun i postao najskuplji trener u klupskoj povijesti. Za tako nestrpljivog predsjednika i tako adrenalinsko okruženje Lucescu je neuobičajeno dugovječan, ali činjenica da je s jednom titulom i dva kupa najtrofejniji trener u klupskoj povijesti daje mu za pravo.

Ipak, u prošloj sezoni potpisao je najlošiji klupski rezultat u zadnjih šest sezona. U prvenstvu su završili četvrti, u prethodnih pet bili su najmanje drugi, dok su u Europi zapeli već na prvoj prepreci u 2. pretkolu Konferencijske lige. Izbacio ih je nimalo impresivni bugarski Levski, koji je kolo kasnije ispao od malteških Hamrun Spartansa.

Evidentan je pad u krivulji i forme i rezultata, pa su navijači ovog ljeta zazivali promjene i pojačanja. Međutim, neki spektakularni ulazni transferi nisu se dogodili. Prodali su zapovjednika obrane Sverrira Ingasona danskom Midtjyllandu, a nadomjestili su ga Williamom Troostom-Ekongom iz Watforda. Došli su lijevi bek Rahman Baba iz Chelseaja i napadač Mbwana Samatta iz Fenerbahçea, ali izgubili su trojicu važnih članova vezne linije — Marokanca Omara El Kaddourija, te Tiaga Dantasa i Jasmina Kurtića koji su se vratili u Benficu i Parmu, iz kojih su bili posuđeni.

Lucescu voli igrati sličan sustav kakav igra i Ivan Leko, 4-2-3-1, s trokutom centralnih veznih igrača. Problem je u tome što su ovog ljeta izgubili nekoliko veznih igrača, a k tome je i Brazilac Douglas Augusto isključen protiv Beitara i neće igrati u prvoj utakmici u Splitu, što znači da će Lucescu na Poljudu uigravati poprilično nov središnji red. U njemu će uz Austrijanca Stefana Schwaaba vjerojatno biti i Grk Teocharis Tsingaras, koji je prošlu sezonu prosjedio na Toulouseovoj klupi na posudbi.

Krila su im najopasniji dio momčadi, ondje uglavnom ordiniraju Nijemac Khaled Narey i Srbin Andrija Živković, koji hrane centralnog napadača Brandona Thomasa. Središnji razigravač iza njegovih leđa vjerojatno će biti ili iskusni Brazilac Taison ili mladi grčki reprezntativac Giannis Konstantelias, od kojeg se očekuje da u budućnosti postane jedna od najvećih zvijezda grčkog nogometa.

Prvi vratar je naš mladi reprezentativac Dominik Kotarski, koji će Lucescuu zacijelo poslužiti kao izvor dragocjenih informacija o Hajdukovoj momčadi. S druge strane, Leki će svakako od koristi biti Zvonimir Šarlija, koji je protekle dvije sezone proveo u Panathinaikosu. Leko će, doduše, imati i puno vlastitih informatora i informacija jer je u PAOK-u radio u sezoni 2015./16., kad je bio pomoćnik Igoru Tudoru u turbulentnoj solunskoj epizodi koja je završila nakon devet mjeseci.

Njihov stadion Toumba pravi je relikt prošlih vremena, ali je i poznat kao jedan od najnegostoljubivijih i najžešćih stadiona u Europi. I on bi kroz neko vrijeme trebao otići u povijest jer je PAOK prošle godine dobio odobrenje da krene u izgradnju nove arene koja bi trebala biti gotova do 2026. i primati 42.000 gledatelja.

S obzirom na sve što se ondje znalo događati u prošlosti, potpuno je logična UEFA-ina odluka da zabrani gostujuće navijače — kako u Splitu i Solunu, tako i u Zagrebu i Ateni. Zanimljivo je da Dinamovi navijači imaju dobre odnose s AEK-ovim gradskim rivalima iz Panathinaikosa, dok Hajdukovi ne gaje prijateljstva s grčkim navijačima, ali su ostala sjećanja na one davne dane slavne Jugoplastike kad su PAOK-ovi gradski rivali, Arisovi navijači, bili rado viđen gost na splitskim Gripama. Ali teško da se nove navijačke generacije uopće sjećaju tih vremena i odnosa.

Dok se hrvatski klubovi bave prvenstvenim odgodama, grčki svoje prvenstvo još nisu ni započeli. Ono će krenuti između dviju europskih utakmica u kojima će Dinamo istrčati na OPAP Arenu, a PAOK na Poljud. Pred hrvatskim klubovima u 3. pretkolu nije nimalo jednostavna misija. Ali apsolutno nije ni nemoguća.