Juriš

Kreće futsalsko ludilo

Europsko juniorsko srebro uvod u nikad jače prvenstvo

Bilo je potrebno da se grupa klinaca probije sve do drugog mjesta u Europi kako bi futsal dobio mrvicu prostora u hrvatskim medijima. Više puta izrečenu misao kako “Hrvati ne vole sport nego pobjednike” ne treba previše obrazlagati i objašnjavati jer je milijun puta djelom potvrđena.

Pa tako i sad, kad su hrvatski futsalski juniori oduševili Europu, otišli do finala Europskog prvenstva i skrenuli pažnju javnosti na činjenicu da postoje. Barem na dan ili dva. Grunuo je Zoran Mamić, prvi čovjek ishodišne točke hrvatskog futsala FC Splita, koji je stvorio većinu te reprezentacije, u večeri kad su se klinci plasirali u finale:

“Žao mi je što će opet u subotu, nakon što završi EP, futsal pasti u zaborav medijskog prostora. Nije ovo uspjeh HNS-a, čak nije ni cijele futsal obitelji koja se relativno zajedno drži, uz dužno poštovanje svima. Jer dobro znamo kako nam se većina njih rugala i smijala zato što ulažemo u djecu i tražimo buduće nositelje našeg Splita. I zato, ovo je uspjeh par budala, par entuzijasta koji uživaju u onome što rade i koji uživaju u budućim vrijednostima.”

Ako ništa, ti klinci na čelu s izbornikom Marinkom Mavrovićem, koji je prošle sezone s klupe vodio baš momčad Splita, a u novoj sezoni će kormilariti zagrebačkom Uspinjačom, u pravo su vrijeme skrenuli pažnju na činjenicu da pred nosom ‘sportske nacije’ kreće nova futsalska sezona. Možda i najuzbudljivija ikad. Jer u ligi smanjenoj na 10 klubova više od polovice njih ima ambiciju postati prvakom.

Odmah po završetku prošle sezone u kojoj je klub obranio naslov prvaka i plasirao se među 16 najboljih momčadi u Ligi prvaka, Novo vrijeme Apfel šokirao je odlazak trenera Tea Strunje. Čovjeka koji je sjajno izbrusio makarsku momčad i svojim se idejama i rezultatima prometnuo u vodećeg hrvatskog stratega nove generacije.

Nije bila riječ nekom nesporazumu s upravom ili svlačionicom, Strunje jednostavno više nije mogao pratiti iscrpljujući ritam svakodnevnog balansa između radnog mjesta u Kninu, obitelji u Splitu i kluba u Makarskoj.

Zanimljiviju, neizvjesniju i uzbudljiviju ligu u Hrvatskoj ni ove sezone nećete naći

Makarani su požurili s imenovanjem njegova nasljednica Ivice Osibova, ali već prije prve utakmice u sezoni shvatili su da odabir nije bio pravi za kadar s kojim raspolažu, pa su krenuli u potragu za novim rješenjem. Pričalo se o brazilskim i španjolskim stratezima, no odabir je na koncu pao na 45-godišnjeg Slovenca Tomislava Horvata. Tipa koji je višestruki prvak Slovenije i kao igrač i kao trener, a ima i naslov hrvatskog prvaka iz vremena dok je igrao za Gospić.

Iako su izgubili trenera, Makarani su uspjeli zadržati na okupu praktično čitavu šampionsku svlačionicu i još dodatno pojačati rotaciju. Glavna ljetna vijest bio je ostanak sjajnog Brazilca Lucasa, ponajboljeg igrača lige, koji će makarskoj momčadi i u novoj sezoni davati prednost pred svima. Izgubili su tek drugog Brazilca Dudua koji je preselio u Portugal, ali na njegovo mjesto već je stigao sunarodnjak Pulinho, dok su rotaciju pojačali slovenskim reprezentativcem Matejom Fideršekom i iskusnim Svenom Horvathom.

Uigrani i moćni Makarani će tako i u novoj sezoni biti prvi favorit i lovina koju će vrebati ostatak konkurencije. Početkom listopada čeka ih novi pokušaj u Ligi prvaka i opet će, kao i prošle sezone, biti domaćin kvalifikacijskog turnira Glavne (Main) runde. U njoj ih čeka nimalo lagan posao — prvaci Cipra, Armenije i Sjeverne Makedonije puni Brazilaca i reprezentativaca svojih zemalja.

Prošlosezonski finalisti iz Vrgorca u novoj će sezoni biti među onima koji će baciti rukavicu u lice svojim biokovskim rivalima. Najavili su to već nakon izgubljenog finala krajem svibnja, a dokazali dovođenjem hrvatskog reprezentativca Josipa Sutona iz Splita i bosansko-hercegovačkog Josipa Sesara iz mostarskog Zrinjskog.

S čak petoricom reprezentativaca u svojoj svlačionici, među kojima su uz spomenutu dvojicu ponajbolji strijelac lige Duško Martinac, iskusni internacionalac Toni Jelavić i sve bolji Luka Suton, za kormilo vrgoračke momčadi sjeo je Nikola Tomičić, jedna od kultnih figura hrvatskog futsala. Čak i uz odlazak Valerija Jurića, Vojka Pervana i Marija Hercega, važnih karika prošlogodišnje momčadi, Vrgorac apsolutno ima pravo gurnuti se u ulogu prvog izazivača.

Na to mjesto, međutim, ozbiljno pikira još nekoliko momčadi. Dubrovački Square prošle je sezone ispao u polufinalu upravo od Vrgorca, a za novu sezonu spremio je novi pokušaj. I ondje svlačionica pršti reprezentativcima; Maro Đuraš i Ante Daničić su hrvatski, Mirko Hrkać bosansko-hercegovački, Adrijan Micevski sjevernomakedonski, a stigao je i novi Brazilac Andre Thiago Grahl, koji je između ostalog igrao i za moćni Kairat.

I Uspinjača Gimka ima visoke ambicije, koje će u djelo pokušati provesti s izbornikom srebrnih juniora Marinkom Mavrovićem. Zagrepčani su doveli nekoliko zanimljivih imena, među kojima reprezentativca Kristijana Postružina, Andreja Pandurevića i Renata Rumbaka, najbolje igrače Osijeka i Jesenja koji su ispali među drugoligaše, a iz Futsal Dinama im je stigao i srebrni junior Fran Vukelić.

Futsal Dinamo na papiru djeluje slabije nego prošle sezone, u inozemstvo su im otišli reprezentativci Vedran Matošević i Jakov Grcić, ali energija s tribina sigurno će u svakoj utakmici, barem onoj domaćoj, gurati dinamovce do maksimuma.

Dvije studentske momčadi, Universitas i Alumnus, trudit će se svakog vikenda zagorčati život favoritima, a šibenska Crnica ovog je ljeta dodatno internacionalizirala prvenstvo finskim reprezentativnim vratarom Juhom Savolainenom i srpskim reprezentativcem Milošem Stojkovićem.

Zanimljivo osvježenje u hrvatski futsal trebao bi donijeti novi prvoligaš Olmissum. Ne samo zbog prekrasne dvorane i sjajnih uvjeta, već zbog činjenice da ne krije visoke ambicije. Ljeto u Omišu bilo je vruće; iz Splita su stigli prvi vratar reprezentacije Žarko Luketin i član prve postave Antonio Sekulić, iz Vrgorca jedan od najboljih igrača Valerije Jurić, iz Italije reprezentativac Matej Horvat, iz Futsal Pule jedan od najboljih igrača druge lige Nikola Badrov.

Omišani definitivno žele već u svoju prvu prvoligašku sezonu ući s praskom i dugoročno se čvrsto pozicionirati u hrvatskoj futsalskoj eliti. Ključno je pitanje kako će i koliko brzo sve te zanimljive i kvalitetne kockice posložiti mladi trener Duje Maretić, koji će brzo dati smjernice za odgovor može li biti novi Teo Strunje hrvatskog futsala.

A onaj originalni će u novoj sezoni biti na čelu zanimljivog projekta. Strunje je preuzeo klupu Splita, najtrofejnijeg hrvatskog kluba i rasadnika u kojem se uzgaja i igrački i trenerski kadar od kojeg živi hrvatski futsal. Sedmerostruki prvaci Hrvatske zadnjih su godina gledali u leđa Nacionalu i Novom vremenu, ali ovog ljeta napravili su značajne organizacijske promjene koje bi trebale usmjeriti klub prema boljim vremenima.

Ivo Zoković, čovjek koji je s puno uspjeha vodio klub čak 27 godina, u zadnjih je nekoliko godina pogubio upravljačke konce i klubu je zaprijetilo čak i gašenje. Neizvjesnost oko klupske budućnosti ovog je ljeta utjecala na osipanje igračkog kadra, a tek krajem ljeta situacija se stabilizirala. Zoković je podnio ostavku, formirana je nova uprava, a tvrtka Tommy opet će snažno podupirati klupske financijske potrebe.

U Splitu više nema reprezentativaca Luketina, Sutona, Sekulića i Darija Marinovića, ali omladinski pogon u kojeg su puno ulagali prošlih sezona proizveo je novi kapital u brojnim mladim igračima koje će naredne sezone Strunje miksati s nekolicinom iskusnih. Nažalost, uoči početka sezone je mladi kapetan Filip Kosor teško ozlijedio koljeno i propustit će veliki dio ove sezone, možda i cijelu.

Četvorica srebrnih juniora bit će priključena prvoj momčadi (peti, Josip Jurlina, napustio je klub) u koju se iz Italije vratio reprezentativac Luka Perić. Nadarenom, ali prilično neiskusnom momčadi na terenu će dirigirati dvojica iskusnih Brazilaca. Jefferson Melo stigao je prvi, a veliko iznenađenje bila je ovotjedna objava kako se Splitu priključio i 35-godišnji Ricardo Caputo. Iskusni Brazilac osvajao je titule prvaka u Italiji s četirima različitim momčadima, a nastupao je i za talijansku reprezentaciju.

Teško je (pr)ocijeniti kolike su realne mogućnosti Splitove momčadi, ali je čitava plejada mladih igrača teško mogla dobiti bolje trenersko rješenje od Tea Strunje. Bit će zanimljivo pratiti koliko će sve što je prošao sa šampionskom momčadi Novog vremena biti iskoristivo i primjenjivo u poprilično drugačijem tipu svlačionice. I koliko će brzo ta mlada momčad rasti uz tog mladog, ali već prilično iskusnog trenera.

Uz sve uzbudljive klupske bitke koje hrvatski futsal očekuju ove sezone, na scenu će u listopadu izaći i reprezentacija. U Dubrovniku momčad koju će okupiti izbornik Mato Stanković čeka skupina Glavne runde kvalifikacija za SP. U društvu Rusije, Švedske i Bosne i Hercegovine, Hrvatska će tražiti jedno od prva dva mjesta koja vode u Elitnu rundu, odakle će se šest europskih reprezentacija priključiti domaćinu Litvi na Futsal World Cupu 2020.

Iz tjedna u tjedan, iz vikenda u vikend, futsal će nuditi derbije, okršaje majstora, virtuoza i reprezentativaca. Ako ste zavoljeli pobjednike, one klince koji su ušli u finale Europskog prvenstva — pokušajte zavoljeti i sport. Ništa vas ne košta. A mogli biste se oduševiti.

Jer zanimljiviju, neizvjesniju i uzbudljiviju ligu u Hrvatskoj ni ove sezone nećete naći.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.