Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Lijepa naša silovana

Otpad guran ispod tepiha morao je jednom eksplodirati

I teško je nama šta bi tili bit ljudi
parimo nenormalni, ludi
al’ smo oni šta se bore i kad je najgore
dio smo faune i flore
imamo ljubav i more*

Bilo je to nakon trijumfa protiv Španjolske, a u vrijeme priprema za osminu finala protiv Portugala. Pričali smo o onome što smo vidjeli i upitao sam ga hoće li u Francusku, gledati uživo. Iako sam znao da mu je srce ionako već bilo tamo, odgovor me nije iznenadio.

“Da se pravim glup u toj svečanoj loži među njima? Više od ičega bih volio otići, volim te igrače, to je moja reprezentacija, ja sam je gradio. Ali ta loža nije moje društvo, niti sam ja njihovo.”

A onda je dodao:

“Pogledaj što se dogodilo Janici. Ta će je loža zauvijek obilježiti.”

I Zvone Boban doista nije otišao. Prozvao ga je zbog toga i Ante Čačić, na vrhuncu svoje ničim utemeljene arogancije po povratku iz Francuske. Ogledni primjerak baš tog svijeta kojemu najveći kapetan u povijesti hrvatske reprezentacije nikad nije želio pripadati. Iako je mogao, poput mnogih svojih suigrača i nasljednika, s njima živjeti kao bubreg u loju. Trebao je samo poljubiti prsten. I reći da se ne sjeća.

*U zemlji apsurda zakon je ka Burda
pa se po njemu kroji, sve po zakonu
samo izbroji
i začepi pravu rupu, to je lako
kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
zajebat sve nas, ma nema problema
zakon je pun rupa poput goblena
pa vezi sliku
za sebe, rođake i priku*

I Janica je, nažalost, doista platila ceh te lože. Zbog neopreznosti i nesnalaženja u svijetu kojeg očito nije poznavala. Ili razumjela. Zbog slika koje su iziritirale narod i zbog dojma koji je nastao kao njihova posljedica. Dojma da se slizala sa svima onima zbog kojih je u stvari i došla tu gdje je došla. Ali ne zato da bi ih mazila i s njima nazdravljala šampanjcem u ložama, nego da bi ih postrojila. Postavila na mjesto koje im pripada. A sport vratila sportašima. I narodu.

Ironija koja se krije sa stražnje strane slike koju je Janica o sebi kao državnoj tajnici za sport stvorila neopreznim PR-om i ponekom nepromišljenom izjavom je u tome da je ona zapravo u svom mandatu napravila više od većine svojih prethodnika i sportskih radnika koji su godinama, pa i desetljećima, čuvali i čuvaju svoje guzice u udobnim i unosnim foteljama.

Posebno kad se zna da je u svoju prvu administrativnu avanturu ušla u vrijeme dvije potpuno nefunkcionalne Vlade koje su se tijekom njezina mandata bavile same sobom, umjesto gorućim državnim problemima među kojima je i sport. Objektivno, Janica u takvom okruženju i institucijama koje je zatekla, a u kojima ju je dočekao čitav svemir uhljeba, prepreka i podmetanja, realno i nije mogla napraviti nešto spektakularno poput onog skijanja bez štapa. A Janica je ljude navikla na čuda.

Ali nešto je ipak napravila. Uz brojne javnosti nezanimljive i neatraktivne stvari koje je unutar sustava pokrenula, sama činjenica da je prisilila HNS da napravi nešto čemu su se čelnici hrvatskog nogometa tako žustro opirali, svjedoči da nije namjeravala imati tek protokolarnu funkciju manekenke političkog sustava.

Nije Janica Kostelić ta koja je 20 godina uništavala hrvatski sport, niti je na bilo koji način odgovorna za sav nered koji je u njemu zatekla. I bez obzira što je gnjev javnosti zbog svega što nas okružuje itekako razumljiv i utemeljen, Janica je kriva meta za njegovo ispoljavanje. Gnjev su zaslužili oni koji su se blindirali iza debelih zidova, stakala i tjelohranitelja.

A ti *šta dobro podmazanih analnih otvora voze linijom najmanjeg otpora* i ovog puta uživaju. Verbalni napad na nju sjeo im je kao budali šamar da se opet nekoliko dana o našem trošku mogu igrati svog desno-lijevog ideološkog ping-ponga i skupljati političke bodiće unutar svog stada. Svatko po svojim potrebama prezentira uvrede koje su zasule Janicu na način kako mu odgovara.

*I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
kriminalci, a svi šute – papci
suci, fratri, policajci
jer su rođaci il’ u istoj stranci, ista banda*

Pa je za jedne Janica vrijeđana kao sportašica, za druge kao žena, za treće kao Hrvatica, za četvrte nije uopće vrijeđana. A istina je tako očigledna i jasna svima koji ne vire kroz zamagljene ideološke naočale. Janica je izvrijeđana kao predstavnica svih njih. I lijevih i desnih. I crvenih i plavih i crnih i žutih i zelenih i ljubičastih. Kao predstavnica nefunkcionalnog i nemoralnog državnog aparata koji je stvorio društvo u kojem jedni zakoni vrijede za “njih”, a drugi za “nas”.

I uz istinu da je strašno slušati uvrede naspram jedne Janice Kostelić, još je strašnija poruka koja je poslana nakon incidenta. Zatvor radi verbalnog delikta naspram državnog službenika? U kojem stoljeću živimo? U kojoj državi? U kojem društvenom uređenju? U isto vrijeme dok se zgražamo nad vijestima o diktaturi u Sjevernoj Koreji, dok upiremo prstom u Rusiju gdje se zatvaraju kritičari vlasti? Kuda to vodi? Dajte nam svoju lovu i začepite? Hoćemo li zaista puniti zatvore frustriranim i opljačkanim građanima zbog verbalne kritike, a njihove pljačkaše, ovršitelje i silovatelje pretvarati u uglednike? Jesmo li se za takvu državu borili?

*Sitne ribe pune marice
dok pametne glavice
biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode
žedne priko vode
dok ispravljaju netočne navode*

Čitavo se desetljeće ukazivalo da će duh jednom izaći iz boce, a kad izađe više ga neće biti lako vratiti. Da se smeće neće moći vječno mesti ispod tepiha i da će sav taj nagomilani otpad, ne samo nogometni nego otpad čitavog korumpiranog i nemoralnog društva, jednom žestoko eksplodirati. I sad je kasno za zgražanje. I licemjerno dozlaboga. I od sporta i od države i od novinara koji su godinama bili apologeti takvog stanja i kriminalu držali ljestve.

I zapravo cijela slika transformacije našeg društva u zadnjih 20 godina stane u priču o dva nogometna kapetana

Sad se pravite glupi i čudite što se stvorila čitava generacija onih koji su odrasli kao reakcija na vašu akciju? Onih koje ste navikli na nasilje, laži, prijevare i korupciju? Onih koji najveći dio svog života u državi umjesto majke imaju zlu maćehu, a u sportu kriminal umjesto radosti? Onih kojima su godinama otimani i poštovanje i dostojanstvo i budućnost?

I čudite se što su odjednom prezreli ono što je i njima i njihovim očevima do jučer bilo sveto, jer ste te svetinje isprostituirali i očerupali svojim privatnim interesima?

*Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
čim čuje Cecu il’ neki hit turbo folka
tu nema sriće sve je gluma
ljubav odnosi bujica tekućih računa
Tu nema života, samo svota
nema snova, samo lova otrovnija od otrova
šporka od šporkih poslova*

Čudite se eksploziji narodnog gnjeva u vremenu dok se političari, ministri, gradonačelnici, zastupnici i ostali “uglednici” po sudnicama izruguju pravdi i pravnoj državi? U vremenu dok je vrh nogometne organizacije optužen za teški gospodarski kriminal, a kapetan reprezentacije i sebe i njih brani amnezijom, umjesto argumentima i činjenicama?

I zapravo cijela slika transformacije našeg društva u zadnjih 20 godina stane u priču o dva nogometna kapetana. Priču o jednoj Hrvatskoj koja je bila ponosna, samouvjerena, spremna za svoju čast i svoje ljude udariti na naoružanog milicajca i nije bila voljna prodati svoju dušu ni za koju cijenu. I drugoj koja preplašeno sjedi u sudnici izgubljenog pogleda i vodi tuđe ratove svjesna da svoju dušu više ne može otkupiti.

I dok čobani za naše novce šišaju ovce, klinci iz dana u dan gube svoje heroje i gledaju kako ih se laže i pravi budalama. A onda se tobožnji moralisti licemjerno zgražaju kad vide da ti isti klinci umjesto knjiga kupuju palice? Da umjesto argumenata koriste uvrede i šake? Da pljuju na sve okaljane autoritete i zakone?

A oni su samo produkt svih otrovnih pesticida kojima ih ovo sjebano društvo puno žohara, pijavica i nametnika nemilosrdno prska.

*A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana*