Juriš

Luís Figo i zabranjeni grad

Kako je Florentino Pérez izveo najspektakularniji transfer u povijesti?

Predsjednički izbori. Pustite Donalda Trumpa ili Zorana Milanovića, pričamo o ozbiljnim stvarima. I ozbiljnim izborima. Onima u kojima uz silna prazna obećanja ipak nešto morate i garantirati. Čak i deponirati. Nešto donijeti i obećano ispuniti. Predsjednički izbori u Real Madridu ili Barceloni jedinstveni su događaji u svijetu sportske demokracije. I za veliku većinu navijača tih klubova neusporedivo važniji od bilo kakvih državnih.

U ljeto 2000. poklopilo se da obje španjolske sportske galaksije biraju novu Vladu. U razmaku od samo tjedan dana. I baš taj tjedan potaknuo je niz događaja koji su za posljedicu imali potpunu promjenu vizure i budućnosti oba spomenuta tabora, ali i nogometa u golobalu. A sve je pokrenuo jedan lukavi i beskrupulozni madridski predsjednički kandidat — Florentino Pérez.

Izborni srpanj došao je nakon ludog proljeća i sezone u kojoj su Real i Barça ostali bez oba domaća trofeja. U vjerojatno najluđoj sezoni Primere u povijesti, naslov prvaka po prvi i jedini put otišao je u vitrine Deportiva iz La Coruñe, a iz lige su ispala čak tri velikana — Atlético Madrid, Betis i Sevilla. K tome, Madrid i Barcelona borili su se u finalu Kupa kralja, ali u alternativnim verzijama. Real i Barça ispali su u polufinalu, a u finalu je Espanyol pobijedio Atlético i samo potvrdio priču o uistinu jedinstvenoj sezoni.

Ali iako su imali užasnu domaću sezonu, Real i Barça uspješno su brodili Ligom prvaka. Štoviše, očekivalo se njihovo povijesno prvo međusobno finale, ali i tu se umiješao ‘domaći element’. Valencia je u polufinalu izbacila Barcelonu, a Real u pariškom finalu isprašio Valenciju s 3:0 i spasio sezonu najvažnijim trofejom.

Navijači su ga željeli rastrgati. Mlado, staro, muško, žensko. Na stadionu su frcale boce, upaljači, kamenja, biciklistički lanci, čak i noževi

Ta je europska kruna, druga u mandatu predsjednika Lorenza Sanza, trebala biti garancija njegovog novog mandata. Sanz je bio predsjednik koji je nakon 32 godine vratio Real na vrh Europe, a onda to i ponovio dvije godine kasnije. Što bi više od toga navijači i glasači uopće mogli poželjeti?

I upravo s tim pitanjem pred njih je izašao lokalni biznismen Florentino Pérez. Arogantan, prepreden, samouvjeren i umrežen, poslušao je glas naroda koji mu je još mamuran od europskog slavlja više kroz zajebanciju nego ozbiljno dobacio: “Dovedi nam Luísa Figa!”

Portugalac je u to vrijeme bio jedan od najboljih nogometaša na svijetu. Ako ne i najbolji. Ali bio je i nešto još više. Bio je ikona zakletog neprijatelja. Uzeti najvećem rivalu najboljeg igrača, ikonu? Postoji li u svijetu sporta išta slađe za dokazivanje dužine svoje muškosti?

Pérez je shvatio da mu je Luís Figo najbolja, a zapravo i jedina šansa da pobijedi Sanza. Nitko neće glasati za njega ako obeća samo pobjede i titule. To je imao i Sanz. Morao je napraviti nešto još više. Još moćnije. Morao je uvjeriti birače da će ne samo ojačati Real, nego i poniziti njihova najvećeg neprijatelja.

Posao u ‘bazi’ odradio je na način da im je obećao Figa, a ako ga ne uspije dovesti — uplatit će osobno godišnje članarine za svih 84.000 članova. To je obećanje zapalilo iskru koja se biračkim tijelom proširila poput požara. “Je li ovaj lik uistinu ozbiljan!?”

No, to je bio tek prvi dio posla koji je čekao Péreza. Onaj puno zahtjevniji, kompliciraniji i u konačnici skuplji bio je kako navesti Portugalca da počini taj nepojmljivi akt izdaje.

Figo je i dalje imao ugovor s Barcelonom, u kojeg je bila ugrađena otkupna klauzula od tada nevjerojatnih 60 milijuna eura. Nitko dotad nije toliko platio za jednog nogometaša. Ta je klauzula ionako bila samo forme radi, da bi se procijenilo svoje neprocjenjivo blago. Barem se tako mislilo. Tko bi to bio lud platiti? I zašto bi to blago uopće otišlo?

Pérez je preko bivšeg portugalskog reprezentativca Paola Futrea uspio nagovoriti Figova menadžera Joséa Veigu da sasluša njegovu ponudu, koja se sastojala od sljedećeg: ako postane predsjednik Real Madrida, uplatit će otkupnu klauzulu Barceloni, povećati Figovu plaću i oni će potpisati. Ako ne postane — Figo i njegov menadžer dobit će na poklon dva milijuna eura, što je bilo tek nešto manje od njegove godišnje plaće u Barceloni.

Free moneeey”, zazvonilo je u Veiginoj glavi, vjerujući kako su ankete koje su prognozirale uvjerljivu Sanzovu pobjedu protiv uvjerljivog autsajdera Péreza dovoljna garancija da do posla nikad neće doći. A uz to, taj je papir mogao iskoristiti kako bi njime mahnuo ispred nosa Barceloninim predsjedničkim kandidatima Joanu Gaspartu i Lluísu Bassatu u namjeri da se njegovom klijentu podigne plaća.

No, 17. srpnja sa stadiona Santiago Bernabeua stigao je šokantan bijeli dim. Florentino Pérez, koji je u međuvremenu na poseban račun deponirao 60 milijuna eura garancije za otkup Figa i oštro udarao po Sanzovoj financijskoj politici i dugovima koji su se nagomilali, pobijedio je za oko 3.000 glasova među 30.000 članova koji su izašli na izbore.

Šokiran je bio i sam Sanz, koji je uljuljan u samouvjerenosti dugo vremena ismijavao Pérezovo obećanje o dovođenju Figa, sprdajući se kako će “odmah potom kupiti i Claudiju Schiffer”. Kasno je njegov stožer shvatio da su članovi zaista počeli reagirati na to obećanje, pa su uoči izbora bjesomučno vrtjeli video s jedne Barcelonine proslave u kojoj je Portugalac provocirao Madriđane, nastojeći odbiti glasače i od Figa i od Péreza. Ali buba u uhu biračkog tijela bila je već preiritantna i preintrigantna.

Tek tog trenutka i Figov stožer počela je zahvaćati lagana panika. On je u svim dotadašnjim javnim nastupima odlučno demantirao ‘glasine’ i tvrdio kako je jedina istina da i dalje ima ugovor s Barcelonom. I stalno je zapravo vjerovao da će mu čitav taj menadžerski manevar donijeti nešto Pérezove love i još bolji ugovor na Nou Campu.

Dan nakon objave Pérezove pobjede Figa je u Veiginom lisabonskom uredu dočekalo desetak odvjetnika i suradnika koji su ga uvjeravali kako više nema natrag. U Veiginom predugovoru s Pérezom stajala je još jedna klauzula. Ako ovaj pobijedi, a Figo odustane, oni su njemu dužni 30 milijuna eura.

Dok je trajala čitava ta strka održani su izbori i u Barceloni, a 22-godišnju vladavinu Josepa Núñeza, čovjeka koji je na Ramblu donio prvi naslov prvaka Europe, naslijedio je njegov vjerni prvi suradnik Gaspart. I iako je odmahivao rukom na pitanja hoće li izgubiti Figa, zapravo više ništa nije mogao napraviti. Već ga je izgubio.

A kakav je velemajstorski simultani šah-mat odigrao Pérez na nekoliko različitih šahovskih ploča možda najbolje opisuje činjenica da su na koncu Veiga i Figo nakon Gaspartove pobjede tražili od novog Barcelonina predsjednika da klub preuzme tih 30 milijuna eura penala kako bi ovaj ipak ostao u Barceloni.

Gaspart je, logično, odbio to poniženje da na startu svog mandata Real Madridu isplati 30 milijuna eura samo kako bi zadržao svog vlastitog igrača. Pérez je uplatio odštetnu klauzulu, a već iduećg tjedna, rame uz rame, na Santiago Bernabeu su predstavljeni i Luís Figo i najveći šampion čitave priče — Florentino Pérez.

Količinu i magnitudu emocija koje je kod Barceloninih navijača izazvao taj transfer nemoguće je usporediti s bilo čime u klupskoj povijesti. ‘Izdaja’ je vrištala sa svih strana i Figa je pretvorila u najomraženijeg čovjeka u Barceloninoj povijesti. Jedinog čovjeka kojemu je na teren Camp Noua pod noge bačena svinjska glava.

Njegov prvi, a i većina sljedećih povrataka na ‘mjesto sreće’ nalikovali su na ratnu zonu. Specijalna policija raščistila je koridor od zračne luke do stadiona, ali opet je po blindiranom autobusu padala kiša projektila, a dvostruka stakla jedva su odolijevala.

Navijači su ga željeli rastrgati. Mlado, staro, muško, žensko. Na stadionu su frcale boce, upaljači, kamenja, biciklistički lanci, čak i noževi. Samo je sreća zaslužna što nitko nije stradao od zalutalih metaka svih vrsta. Svi su se u Barceloni osjećali kao da ih je prevario. Izdao. Kao da im je zabio nož u leđa. Rivalstvo Real Madrida i Barcelone i dotad je bilo žestoko, ali od tog trenutka intenzitet se multiplicirao.

Istovremeno, taj je transfer označio i početak nove nogometne ere kako u španjolskom, tako i u europskom nogometu. Figov šokantni i rekordni transfer bio je tek početak novog doba i novih marketinških i ekonomskih trendova koji su u dva desetljeća potpuno promijenili vizuru nogometa.

Pérez je stvaranjem Galácticosa s Figom, Raúlom, Zinedineom Zidaneom, Ronaldom, Davidom Beckhamom i ostalima udario temelje nove industrijske revolucije u kojoj se praktično sve u nogometu promijenilo.

Sve osim jedne stvari. Barcelona je za Luísa Figa zauvijek ostala ‘zabranjeni grad’.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.