Da je hrvatski klupski futsal europska elita minulog je ljeta dokazala i UEFA. Hrvatska se na futsalskoj rang listi koeficijenata popela na peto mjesto u Europi, što subjektivni dojam da je hrvatska futsalska liga jedno od najizjednačenijih, najuzbudljivijih i najkvalitetnijih klupskih natjecanja u Europi pretvara u objektivnu činjenicu.
Slijedom toga Hrvatska ove sezone po prvi put u svojoj povijesti ima dva predstavnika u Ligi prvaka. I to jedina uz Portugal, Španjolsku i Kazakstan, države u kojima se ulaganja u futsal ne mogu niti staviti u istu rečenicu s našim realitetom i čiji vodeći klubovi praktično imaju veće budžete od većine ostatka Lige prvaka zajedno. Time sve što se događa u hrvatskom ‘malom nogometu’ još više dobiva na vrijednosti.
Posložilo se tako da su baš oba naša predstavnika, aktualni prvak Novo vrijeme i doprvak Stanoinvest Pula, voljom ždrijeba smješteni u istu skupinu Glavne runde Futsal Lige prvaka, kojoj je domaćin Makarska. Po treći put je grad podno Biokova ugostio turnir ovog stupnja natjecanja i po treći put je domaćin to materijalizirao prolaskom u Elitnu rundu, među 16 najboljih futsalskih momčadi Europe.
U Glavnoj su rundi 32 kluba podijeljena u dva kvalifikacijska puta u kojima su četiri skupine najbolje rangiranih, među kojima tri prvoplasirana prolaze dalje, te četiri skupine onih među kojima samo jedan prolazi u Elitnu rundu. Hrvatski klubovi dosad su uvijek bili u ovoj drugoj skupini u kojima je samo pobjednik prolazio dalje, ali ove je sezone zaslugom dobrih rezultata Novog vremena i Olmissuma, uz izbacivanje ruskih klubova, Hrvatska dobila i dva predstavnika i njihovo sudjelovanje u skupini iz koje tri prvoplasirana prolaze.
Sve Puležani imaju u svojim rukama, pobjeda protiv Ayata u zadnjem kolu osigurala bi da Hrvatska prvi put u povijesti ima dva kluba u Elitnoj rundi
To, međutim, nije nužno jednostavniji put za prolazak među 16, jer u ovom kvalifikacijskom putu sudjeluju daleko jači klubovi. A ždrijeb ovog puta nije nimalo mazio Makarane i Puljane, jer im je za dva preostala suparnika dao klubove iz obje države koje imaju po dva predstavnika i koje su iznad Hrvatske po koeficijentu. Portugalskog prvaka i europskog doprvaka Sporting te kazakstanskog doprvaka Ayat, krcatog odličnim Brazilcima.
Sporting je već postao uobičajeni ‘profesor’ za naše klubove u Ligi prvaka. Gotovo je nevjerojatno da su već četiri posljednje sezone u kojima se igralo aktualnim turnirskim sustavom (u covid-sezoni 2020./21. igralo se jednostrukim kup-sistemom), svi naši predstavnici za suparnika izvukli najuspješniji europski futsalski klub zadnjih godina. Novo vrijeme 2018./19. u Lisabonu i 2019./20. u Tjumenu, Olmissum 2021./22. u Lisabonu, a Novo vrijeme i Stanoinvest Pula 2022./23. u Makarskoj.
Stvorila su se tu i već neka prijateljstva i kontakti, razmijenila brojna iskustva i znanja koja su i Makaranima i Omišanima bila kao suho zlato, a bit će zasigurno i Puležanima. Od organizacije kluba do organizacije igre. Ako su od nekoga naši klubovi već trebali učiti, onda je najbolje da to budu — najbolji. A Sporting je s čitavom plejadom portugalskih i brazilskih majstora ove igre koji su osvojili sve što se može i na klupskoj i na reprezentativnoj sceni, doista najkompetentniji učitelj modernog i atraktivnog futsala.
Novo vrijeme i Olmissum tu su školu prošli u lisabonskom hramu futsala João Rocha, a Puležani su svoj debi u Ligi prvaka baš protiv Sportinga imali u Makarskoj. I odigrali su sjajnu, baš dojmljivu partiju u kojoj su se nazočni u makarskoj Gradskoj dvorani pitali: je li Puležanima uopće netko rekao protiv koga igraju?
Jer odigrali su svih 40 minuta bez ikakvog straha, čak i bez pretjeranog respekta s kojim su Makarani i Omišani ulazili u okršaje s impresivnim Portugalcima. “Brzi i žestoki” može biti naslov te utakmice u kojoj su Puležani najboljoj europskoj obrani zabili čak tri gola, sva tri u režiji sjajnog kapetana Davida Mataje.
Nije Sporting bio u svom elitnom izdanju, to stoji, ali ipak je odigrao dovoljno da spriječe apsolutnu senzaciju na prvoj utakmici makarskog turnira. Stav pulske momčadi bio je kao da igra neku ‘običnu’ prvenstvenu utakmicu, čak do te mjere da je Manolo Bilić posve nepotrebno nasrnuo na Estebana i zaradio direktni crveni karton, čime je oštetio svoju momčad, a sebi uskratio zadovoljstvo i iskustvo igranja ovakvih utakmica koje je neprocjenjivo. Jer je jako rijetko.
No, i to spada u školu koju Pula jednostavno mora proći, jer je sve što je i dosad napravila bilo u warp brzini. Puležani u futsalskom svijetu grabe krupnim koracima, ali jedna od rijetkih komponenti koju još uvijek nemaju jest — iskustvo. A to se dobiva baš na ovakvim turnirima, baš na ovakvim utakmicama. Ta je komponenta prošle sezone presudila domaće prvenstvo u korist Novog vremena, a presudila je i njihov međusobni okršaj u drugom kolu makarskog turnira.
Prije početka turnira svi su nekako gurali Ayat prema posljednjem mjestu koje jedino ne vodi dalje, iako je svima koji se razumiju u futsal bilo jasno da je to više navijačka želja da dalje prođu oba hrvatska kluba, nego što je realnost. A još manje izvjesnost. Ali znajući da je druga opcija Sporting, koji baš i nije opcija, preostali su Kazakstanci. Točnije — Brazilci.
Koliko su tvrdi i teški vidjeli su Makarani u prvom kolu, pa konačnih 2:2 nije uopće ispalo loše. Bilo je jasno da će međusobni okršaj Novog vremena i Pule u drugom kolu biti od ogromne važnosti. Pomalo nestvarno dobro izdanje Pule protiv Sportinga zabrinulo je Makarane, posebno u kontekstu činjenice da su im Puležani već ove sezone uzeli Superkup u njihovoj dvorani. Ključno je pitanje bilo može li Pula dvaput u 24 sata ponoviti onakvo mentalno i tjelesno izdanje kao protiv Sportinga i može li Novo vrijeme parirati u trci mladim, agresivnim i gladnim suparnicima?
Pokazalo se da je Pula ipak platila danak sjajne utakmice protiv Sportinga, koja je itekako ostavila traga. A nakon što protiv Novog vremena nisu mogli računati na isključenog Bilića, u ranoj fazi utakmice ozlijedio se i Danijel Moravac, pa je trener Nijaz Mulahmetović imao dodatno skraćenu rotaciju.
Novo vrijeme pokazalo je i ovog puta da je odigralo puno više ovakvih utakmica i da je iskustvo koje su igrači u njima stekli u ovakvoj situaciji neprocjenjivo. Zatvorili su sve prilaze svojim vratima, a ono što bi prošlo, kupio je sjajni vratar Filip Bašković. Puležani su Sportingu uspjeli zabiti tri komada (završilo je 3:5), ali čvrstu makarsku obranu u 40 minuta nisu uspjeli probiti.
Toni Jelavić još je jednom potvrdio da je prvo ime ne samo Novog vremena, nego i hrvatskog futsala u ovom trenutku. Zabio je gol i Ayatu i Puli, majstorski dirigirao makarskim orkestrom u obje utakmice i pronalazio pravi potez kad god bi ‘zaškripalo’. A točku je stavio pogotkom preko čitavog terena u posljednjoj sekundi utakmice protiv Pule za 2:0 i potvrdu trećeg prolaska Novog vremena među 16 najboljih u Europi.
Sad je na redu i Pula da napravi isto. Sve Puležani imaju u svojim rukama, pobjeda protiv Ayata u zadnjem kolu osigurala bi da Hrvatska prvi put u povijesti ima dva kluba u Elitnoj rundi. Pobjeda protiv Ayata bila bi najveća u kratkoj, ali slatkoj klupskoj povijesti.
Na svojoj strani će, osim skupine svojih navijača koja ih je došla podržati, imati i domaće navijače koji su već u prvoj utakmici protiv Sportinga navijali za Puležane i legendu svog kluba Igora Osredkara. Lijepa je to bila slika koja je upotpunjena pjesmom pulskih navijača “Dalmacijo, moja ružo procvala” uoči međusobne utakmice i pljeskom i za jedne i za druge sa svih tribina po završetku utakmice.
Eto, može i drugačije. Što je na drugim mjestima čudno, u futsalu je normalno.
