Kostur šampionske momčadi je isti, praktično su ostali svi osim Brazilca Pulinha koji je otišao u Španjolsku. No, da klub ne izgubi duh sambe koji održava već godinama, pobrinut će se čak dvojica. Rafinha, koji je stigao iz Crnice nakon vrlo dobre prošle sezone, te Jefferson, kojemu je ovo prvi europski angažman.

Uz trenera Ivana Božovića, koji je titulama prvaka Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine pridodao i titulu prvaka Hrvatske, uz iskustvo i dokazanu kvalitetu koju imaju Toni Jelavić, Filip Bašković, Luka Suton, Vedran Kazazić, Blago Gašpar, Marin Musinov, Mate Vuković, Jakša Herceg, Novo vrijeme će i ove sezone napadati sve trofeje. Točnije rečeno — braniti.

Najzvučnije ime je u Squareu, najbolji vratar u Crnici, najbolji stranac u Puli, najbolji igrač prošle sezone u Novom vremenu, najbolji strijelac u Dinamu…

Jedan su već prošlog vikenda proslijedili u vitrine najugodnijeg iznenađenja i osvježenja prošle sezone. Stanoinvest Pula baš neodoljivo podsjeća na Olmissum iz prošlih sezona. Meteorski uzlet već u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni u povijesti, ulazak u finale prvenstva i osiguran nastup u Ligi prvaka Puležane je dodatno nabio adrenalinom i energijom za novu sezonu u kojoj žele — trofeje. Superkup su već uzeli i pokazali svima da na njih najozbiljnije treba računati.

Na Olmissum su podsjetili čak i šokantnim rastankom sa svojom najvećom zvijezdom, vratarom Žarkom Luketinom, koji je neočekivano ovog ljeta preselio u Crnicu. Tako je i drugu godinu zaredom najbolji hrvatski vratar ostao bez nastupa u Ligi prvaka, nakon što je bio jedna od ključnih figura u omiškom i pulskom pohodu na sam vrh hrvatskog futsala.

Na njegovo mjesto doveden je Darko Milanović, prvi vratar reprezentacije BiH, koji je već u Superkupu pokazao da vratarska pozicija pulske momčadi neće patiti nakon Luketinova odlaska. I oni su sačuvali gotovo kompletan nacrt prošlogodišnje momčadi, prije svega kapetana i vođu Davida Mataju, braću Moravac, Niku Vukmira, Roberta Grbića, Manola Bilića, a Argentincu Thomasu Baiselu priključili su sunarodnjaka Bernarda Difonza. I taj detalj će dati dodatnu draž sudarima između ‘argentinske’ Pule i ‘brazilskog’ Novog vremena.

A šlag na tortu stigao je angažmanom legendarnog 36-godišnjeg Osredkara. Iskustvo, vodstvo i klasa Slovenca čeličnih pluća nešto je što svaku momčad diže na višu razinu, pa će i njegovo ime biti još jedan detalj u suparništvu s Makaranima, u čijem je dresu proveo sedam godina i igrao najbolji futsal karijere.

Osredkar je prošlog ljeta napustio Novo vrijeme i vratio se u svoju Litiju, planiravši ondje okončati igračku karijeru. No, klub se u završnici prošle sezone raspao i ugasio, ali ne i Osredkarova želja za igranjem. Puležani su iskoristili svoje adute i privukli ga da se još jednom vrati u hrvatski futsal, gdje se oduvijek sjajno osjećao.

Na koncu, Stanoinvest Pula promjenu je doživjela i na klupi. Frane Despotović, trener koji ju je prošle sezone doveo do finala, vratio se u Italiju i preuzeo Pescaru, a pulskom će momčadi u sezoni velikih izazova s klupe dirigirati Nijaz Mulahmetović. Bivši reprezentativac BiH i član stručnog stožera tamošnje reprezentacije.

No, kad Luketin iz Pule i Osredkar u Pulu nisu najveće bombe prijelaznog roka, onda to najbolje svjedoči kakva nas sezona čeka. Dario Marinović vratio se u Dubrovnik; najbolji hrvatski futsaler se u 32. godini vratio onamo gdje je i počeo. Iz Španjolske je donio gomilu iskustva i automatski pretvorio Square u jednu od momčadi koja ima svo pravo vjerovati u trofej(e). Marinović Squareu donosi isto ono što Osredkar donosi Puli — višu razinu i viša očekivanja.

Nakon što su javnosti predočili tu transfer-bombu, Dubrovčani su krenuli slagati i ostatak mozaika. Iz Vrgorca je vraćen reprezentativni vratar Zoran Primić, iz Universitasa Mateo Kljunak, iz Belgije je doveden bivši juniorski reprezentativac Luka Tešija, iz Italije slovenski reprezentativac Denis Totošković. Uz ostanak hrvatskog reprezentativca Mara Đuraša, BiH reprezentativca Mirka Hrkaća, iskusnih Gorana Duvančića, Hrvoja Cvjetkovića, Harona Džankovića — trener Antun Bačić na raspolaganju ima i kvalitetu i širinu za sam vrh. Da su uspjeli zadržati i Marka Kuraju, svog ponajboljeg igrača iz prošle sezone, vrijedili bi možda i za prvog favorita.

Kuraja je, međutim, prije nego što je Square riješio Marinovića preselio u Olmissum. I postao najveće pojačanje omiškog kluba u novoj sezoni. Reprezentativci Matej Horvat i Kristijan Postružin više nisu u zeleno-plavom dresu, a Brazilca Dicksona zamijenit će 22-godišnji sunarodnjak Matheus Moura.

Omiški Ribnjak i dalje obiluje kvalitetnom ribom, od kapetana i vođe Stjepana Perišića, preko reprezentativaca Antonija Sekulića, Josipa Jurline, Duje Kusture, do Nikole Pavića i Valerija Jurića, pa uz novoprodošli tandem i trenera Duju Maretića Omiš i ove sezone ima najviše ciljeve. Nedostajat će negdje u pozadini lice Juraja Grizelja koji je otišao iz kluba, a koji je četiri godine bio i sportski i izvršni direktor, supotpisavši sve najveće uspjehe omiškog kluba u tom periodu.

Nekako u zavjetrini iza spomenute četvorke i Futsal Dinamo je potpuno promijenio vizuru svoje momčadi. Iznenađujuće je zvučala objava odmah po završetku prošle sezone kako klub više ne računa na svoja dva najzvučnija imena, Davora Kanjuha i Kristijana Grbešu, koje su slijedili i Mihovil Prgomet i Jakov Mudronja.

No, zamjene su bile itekako adekvatne. Iz Šibenika je stigao Zvonimir Šućur, prvi strijelac lige prošle sezone, iz Olmissuma reprezentativac Postružin, a sve je okrunjeno angažmanom Luke Perića, reprezentativnog pivota koji je prošle sezone proveo u Italiji i slovenskom prvaku Dobovcu. Što znači da će i Futsal Dinamo biti i konkurentan i kompliciran suparnik, posebno na svom terenu gdje uvijek ima bučnu navijačku podršku.

Dodatnu draž novoj sezoni donijet će okršaji ‘navijačkih’ Futsal Dinama i Torcide, povratnika u prvoligaško društvo. Čvrsto i motivirano društvo iz splitskog kluba ovog se ljeta zaklelo da više nikad neće ispasti, a ima puno “balunjera od kolina” koji to mogu ostvariti.

Najveće pojačanje stiglo je iz Crnice u Franku Biliću, godinama već jednom od najboljih vratara lige. Uz vođu kojeg imaju u Miji Mišerdi i jasno definiranoj mantri “nikad više ispast”, Torcida će s Universitasom najprije voditi ‘bitku za Split’, koja je počela već u prvom kolu, a bit će sigurno tvrd orah za svakog suparnika, posebno na svom parketu. I posebno za onoga tko je se usudi podcijeniti. Uostalom, tko je lud podcijeniti momčad za koju igraju Ivan Leko i Nikola Moro?

Split je tako opet dobio, a Šibenik izgubio gradski derbi, ali je Crnica, dojam je, još jača nego prošle sezone. Došlo je nekoliko novih imena koji imaju težinu u hrvatskom futsalu — poput Mudronje, Nikole Badrova, Danijela Kneževića, ali ništa se ne može mjeriti s činjenicom da će se na vratima raskriliti Žarko Luketin. On šibenskom klubu donosi ono što Marinović donosi Squareu, a Osredkar Puli. Drugu razinu. Sigurniju i samopouzdaniju momčad. S Olmissumom je osvojio titulu, s Pulom došao do finala, bit će zanimljivo vidjeti dokle će odvesti Crnicu.

Vrgorac je uvijek tvrda kost, bit će to i u novoj sezoni u koju će ga povesti novi trener Saša Subotić, koji se ovog ljeta oprostio od aktivnog igranja. Osijek će se u 20. godini svog postojanja bez zvučnih imena boriti da Slavonija i u idućoj sezoni ima prvoligaša, a titulu najsimpatičnije družine, koja pritom igra i vrlo ozbiljan futsal, već danas se unaprijed može dodijeliti studentima iz splitskog Universitasa. Koje s klupe vodi dugogodišnji prvi vratar reprezentacije Ivo Jukić i koji nikad ne podbace ni na parketu, ni na društvenim mrežama.

Sezona je prošlog vikenda otvorena Superkupom u Makarskoj, na kojem su sudjelovala četiri glavna favorita. Prvi trofej sezone zasluženo je pripao Stanoinvest Puli, kojoj je to bio prvi trofej u klupskoj povijesti dugoj tek šest godina. Puležani će krajem listopada opet u Makarsku, gdje ih zajedno s Novim vremenom očekuju okršaji Glavne runde Lige prvaka. U skupini su još kazakstanski Ayat i veliki lisabonski Sporting, dvostruki europski prvak iz 2019. i 2021. i sudionik pet od šest zadnjih finala Lige prvaka.

Bit će to sjajna prilika da se dva naša kluba plasiraju među 16 najboljih u Europi, što bi Hrvatskoj dodatno betoniralo dva kluba u Ligi prvaka i u idućoj sezoni. U ovom dijelu ždrijeba tri od četiri kluba prolaze dalje, Sporting će biti jedan od njih, a mi ćemo držati palčeve Makaranima i Puležanima da iza sebe ostave Kazakstance i nastave svoj europski put i u Elitnoj rundi.

U svo to klupsko futsalsko ludilo koje nas ove jeseni i zime očekuje valja ugurati i reprezentaciju. Nakon razočaravajućeg neprolaska grupe na Europskom prvenstvu u Nizozemskoj u siječnju, već idućeg tjedna momčad Marinka Mavrovića očekuju dvoboji s Mađarskom u Slavonskom Brodu te s Izraelom u Rishon Le-Zionu u okviru Glavne runde europskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2024.

Za plasman u sljedeći krug kvalifikacija Hrvatska mora izbjeći zadnje mjesto u spomenutom društvu, što bi trebala moći jer je papirnati favorit skupine. No, činjenica da je Mavrović nakon EP promijenio i pomladio momčad i da su u pet prijateljskih utakmica od tada ubilježena tek dva remija i tri poraza, uključujući uvjerljivih 0:4 kod Francuske prije dva tjedna, svakako zove na oprez. Valja vjerovati da će u natjecateljskim utakmicama sve to izgledati bolje i da će i reprezentacija kvalitetom i rezultatima pratiti ligu i klubove.

Zima stiže, a tople dvorane nude sjajnu i uzbudljivu hrvatsku futsalsku priču. Svako kolo nudit će bar jedan veliki derbi i još nekoliko manjih, ništa manje žestokih i napetih. Svaka utakmica igrat će se ‘u kost’, svaka dvorana nudit će neku svoju priču. ‘Besplatnih’ bodova neće biti nigdje. Ali shvatite to baš doslovno, nijedan favorit ni u jednoj dvorani neće uzeti bodove bez da ih zaradi i osvoji.

Najzvučnije ime je u Squareu, najbolji vratar u Crnici, najbolji stranac u Puli, najbolji igrač prošle sezone u Novom vremenu, najbolji strijelac u Dinamu, a najviše reprezentativaca u Olmissumu.

Bogatstvo koje u Hrvatskoj samo futsal ima.