Već na letu iz Osla prema Zagrebu Niko Kovač je znao da je odradio zadnju utakmicu na klupi hrvatske reprezentacije. Iako su rezultatske lađe bile daleko od potonulih, a za direktan plasman na Europsko prvenstvo u Francuskoj vrlo vjerojatno dovoljne pobjede u dvije preostale utakmice protiv Bugarske i Malte (što su i bile), odmetnuti izbornik nije imao šansu preživjeti.
Ionako je mjesecima bio ‘hodajuća meta’, nakon što ga je Zdravko Mamić otvoreno izvrijeđao i prozvao za ‘nekooperativnost’. I stalno tražio način i trenutak da ga makne i ustoliči nekog ‘kooperativnijeg’. Ali Kovača je držao rezultat. Sve do Bakua, gdje se nakon nule s momčadi Roberta Prosinečkog usudio napraviti ono što se dotad nije radilo. Uputiti benignu, ali očito razornu javnu kritiku prema igračima.
Tri dana kasnije slijedila je utakmica u Norveškoj za koju do danas kruže *podzemne, ali uvjerljive glasine o scenografiji posloženoj tako da tadašnji izbornik doživi sudbinu Gaja Julija Cezara. S 23 uboda u leđa. Ne (samo) zato što ih je javno kritizirao, nego i zato što se prema njima želio odnositi kao klupski trener, a ne kao izbornik.
I Zlatko Dalić u ranom dijelu svog izborničkog puta u jednom je trenutku izgubio naklonost međugorskog mučenika. Dogodilo se to nakon američke turneje prije točno dvije godine, kad je nominalno prva nacionalna garnitura razočarala igrom i porazom od Perua (0:2), a druga potom popravila dojam i pobijedila Meksiko 1:0.
Nikad se dosad nije događalo da se oplete isključivo po mladima. A sad stariji moraju spašavati čak i protiv Malte
Dalić je tada, a pričamo o predruskom i neokrunjenom ‘običnom’ Daliću, uputio prve *interne kritike igračima kako bi ih razdrmao, govoreći im kako ničije mjesto za Rusiju nije inercijom zagarantirano. I potom nekoliko dana, opet prema *podzemnim, ali uvjerljivim glasinama, čekao ishod klatna moći koje je na koncu ipak anuliralo Mamićeve namjere. Između ostalog zahvaljujući i činjenici da ga je svlačionica, za razliku od Kovača, poštedjela cezarovske sudbine.
Dvije godine i jedno svjetsko srebro kasnije, Mamić je zaokupljen nekim drugim bitkama da bi se stigao baviti nogometnim kadroviranjem, ali ni Dalić više nije ‘običan’. Rusko srebro zaradilo mu je kredit, makar u hrvatskom ambijentu, ne samo nogometnom, krediti traju samo do prve neplaćene rate. A onda slijedi nemilosrdna ovrha i noga u guzicu.
Svjestan da će i njemu sud javnosti brzo okrenuti prst dolje kao i svakome drugome prije njega bez obzira na minule uspjehe i zasluge, Dalić je ovog tjedna po prvi put javno kritizirao svoju svlačionicu. Doduše strogo kontrolirano i usmjereno prema neimenovanim ‘mlađima’, ali sama činjenica da reprezentativna svlačionica odjednom više nije homogeno tkivo u koje se čačka i ne prčka, sugerira da bi Dalić uoči Europskog prvenstva mogao lansirati još ponekog *Kalinića.
No, stvari je osim blijedih izdanja u ovom kvalifikacijskom ciklusu zakomplicirala i mlada reprezentacija. Ona raketa Domagoja Bradarića koja je po prvi put u povijesti lansirala Hrvatsku U-21 dalje od grupe na EP, zakomplicirat će Dalićeve ideje o eventualnoj ‘svježoj krvi’ već za ovo ljeto. Osim ako se zbog ‘višeg cilja’ neće potpuno odustati od ambicija i igrača u završnici U-21 Eura .
A bila bi šteta. Jer iako rezultati u mlađim reprezentativnim kategorijama nisu primarni faktor i iako su interesi A reprezentacije uvijek ispred svih drugih, šteta bi bila ne omogućiti ovoj generaciji da u punom sjaju i sastavu ne istrči u to mariborsko četvrtfinale sa Španjolcima.
I razmislite malo koliko je bitan faktor sreće u sportu. I koliko jedan trenutak i jedan udarac mogu promijeniti percepciju nečijeg uspjeha. Da Bradarić nije zabio taj prekrasan udarac pod gredu u sudačkoj nadoknadi, u idućim danima slušali bismo beskrajno analiziranje svega što je Igor Bišćan učinio pogrešno i što je za posljedicu dovelo do još jednog neuspjeha. A svi koji danas od Bišćana rade kraljevića, jednako orno bi ga radili prosjakom.
Ovako — lica su nasmijana, Bišćan je dobar, već se priča o tome kako će biti Dalićev nasljednik, a ova generacija ostat će zabilježena kao najuspješnija mlada reprezentacija u hrvatskoj nogometnoj povijesti. Tko te pita kakav je prije bio sustav natjecanja, koliko je komplicirano bilo uopće doći na EP, kamoli tamo ostvariti nekakav uspjeh? Tko te pita koliko ti se rezultata poklopilo i na koji si način prošao? Jedan udarac u sportu ima moć sve promijeniti.
I zato bi bila šteta ne otići na Španjolce u punom sastavu. Tu momčad koja je padala i dizala se u kvalifikacijama, koja je često sama sebi podapinjala nogu, ali nastavljala, vrijedilo bi nagraditi prilikom koju je sama stvorila i izborila. Bilo bi još vremena i prilike tog Bradarića ili Josipa Brekala uklopiti i u ulogu za ‘pravo’ Europsko prvenstvo. Četvrtfinale sa Španjolskom je 31. svibnja, polufinale i finale po tri dana kasnije, a prva utakmica s Englezima na Euru je 13. lipnja.
No, odluka će biti na Daliću i onima iznad njega. Sudeći prema atmosferi u kojoj je raspuštena A reprezentacija ovog tjedna, ipak je teško očekivati da će se stručni stožer seniorske reprezentacije s bilo čime kockati, posebno ako već ima ideju da osim spomenute dvojice na pripreme za ‘pravo’ Europsko prvenstvo pozove i još neko dodatno lice iz mlade reprezentacije.
Iako, objektivno, ova mlada reprezentacija zapravo nema rješenja za neke od najbolnijih Dalićevih točaka. Klasični napadač, primjerice, krpa se različitim rješenjima i kod Dalića i kod Bišćana. Desni bek također. A nerealno je očekivati da će Dalić Nikolu Mora ili Luku Ivanušeca, koliko god zanimljivo izgledali, već ovog ljeta pretpostaviti nekome iz zvjezdanog veznog reda koji je usprkos svim kašljucanjima protiv Slovenije, Cipra i Malte najkvalitetniji dio reprezentacije.
A ta kašljucanja očito su Dalića motivirala da malo prodrma svlačionicu uoči svibanjskog okupljanja. Mogao je puno toga vidjeti iz ovih utakmica, ali i iz jesenske Lige nacija. Bolje testove i odgovore ne bi dobio da je prošle jeseni i ovog proljeća imao neke prijateljske paraderske turneje.
O kvaliteti igre je teško pričati u situaciji kad si imao dan ili dva za zajedničku pripremu prve utakmice, ali nekakvu vrstu automatizacije i strukturne ideje je ipak trebalo vidjeti jer se ipak odigralo dosta utakmica s ovim kadrom. Uz svo razumijevanje reprezentativne situacije koja nije niti slična klupskoj, momčad poput Hrvatske ipak bi utakmice s Ciprom ili Maltom morala rješavati s manje strepnje i muke. I zbog toga je i Dalić po prvi put uperio javnu kritiku prema svlačionici.
Ali nikad se dosad nije događalo da se oplete isključivo po mladima. Uglavnom se pričalo o prošlim zaslugama i jesu li neki veterani još uvijek dovoljno dobri da izdrže nalete mladih i gladnih. A sad stariji moraju spašavati čak i protiv Malte.
Jer ako ni takve suparnike ne možeš dobiti bez Luke Modrića ili Ivana Perišića, to onda otvara pitanja među kojima je jedno posebno škakljivo. Koliko će još Modrić, s 36 godina na leđima i željom da se još poneku zadrži na najvišoj klupskoj razini, htjeti i moći sudjelovati u takvoj situaciji u kojoj se mora do kraja potrošiti u svakoj reprezentativnoj utakmici? I hoće li ga sve ovo motivirati na reprezentativni oproštaj već nakon Eura?
To je glavobolja za Dalića uoči Europskog prvenstva, ali i potencijalno puno ozbiljniji problem ukoliko ‘tranzicija vjerodajnica’ nije protekla onako kako je uvijek dosad u reprezentaciji proticala. Hijerarhija je uvijek bila najvažniji dio uspjeha reprezentacije i osiguravala je kontinuiranu i glatku tranziciju i regeneraciju.
Za razliku od trenera u klubu, izbornik reprezentacije u puno većoj mjeri ovisi o igračima. I puno se više mora baviti psihologijom, međusobnim odnosima i pristupom nego nogometnim vještinama. Nije to tako samo u Hrvatskoj, tako je u svim elitnim reprezentacijama s elitnim igračima. Izbornik nema na raspolaganju potrebnu količinu treninga za ispravljanje grešaka i stvaranje igre i zato puno više mora raditi na ‘glavama’. To su muke izborničke. Otud i Dalićeva nervoza.
Je li svjesno pretjerao i karikirao kako bi razdrmao i Ćirinim rječnikom “galvanizirao” svlačionicu u ova dva mjeseca ili su generacijski problemi zaista dublji i ozbiljniji nego što izvana izgleda?
Znaju samo oni. A i mi ćemo saznati brzo.
