Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Napokon košarka

Dobro jutro, *sladokurci

Dugo mi nije bilo jasno zašto se pametni i ozbiljni ljudi ponekad prepuste banalnostima. Zašto mnogi koji većinu dana provedu u ozbiljnim temama i važnim bitkama navečer gledaju sapunice, slušaju Severinu ili klikaju na debilne clickbait naslove s temama koje ih ustvari ne zanimaju. A onda mi je nadošlo. Valjda s godinama. Nekad čovjeku jednostavno treba odušak. Malo glupe, plitke i besmislene zabave bez kompliciranog razmišljanja i opterećivanja što će biti sutra.

Tako mi je nekako izgledalo i simpatično veselje koje su navijači priredili Glenu Davisu prilikom njegova ovotjednog dolaska u Zadar, a koje je završilo u lokalnom McDonald’su. Nekad bitni, iako sporedni kotačić šampionskih Boston Celticsa s Paulom Pierceom, Kevinom Garnettom i Rayom Allenom, zadnjih je godina daleko od ozbiljne košarke skoro koliko i liga u koju je došao. Ali njegovo veliko ime, a još veće tijelo, donijeli su barem malo zabave u učmali i depresivni ambijent hrvatske klupske košarke.

A Zadrani kao Zadrani, u gradu i regiji u kojoj, srećom, barem duh još uvijek nije dokrajčen sivilom moralne i društvene kataklizme, odlučili su sebi priuštiti malo zdrave i banalne zajebancije. Bez obzira što su dovoljno pametni i ozbiljni da ne bi bili svjesni kako Big Baby Davis ne bi ni stigao u naše krajeve da danas ima ikakvu košarkašku težinu, osim one tjelesne. I što su ga dočekali bez nekih velikih očekivanja da će ih baš on povesti u bolju budućnost.

Pa kao što je Splićane neko vrijeme zabavljao rijetko trijezni Artem Milevski, tako će i Zadrane neko vrijeme zabavljati rijetko siti Glen Davis. S tom razlikom da bi mu umjesto “Arteme, povedi nas”, Zadrani mogli klicati “Glene, pojedi nas”. I ne razmišljati o tome što će biti sutra.

Jer Zadar, nažalost, ni ove sezone ne izgleda kao momčad koja će biti dostojna imena i tradicije koje nosi na dresu. Promijenio se trener, promijenila se momčad, otišli su, i to prilično ružno, senatori Jakov Vladović i Ive Ivanov i svlačionica izgleda prilično tanko za neke ozbiljnije ambicije, barem što se ABA lige tiče. I teško bi tu nešto promijenio i onaj Big Baby Davis iz 2008., kamoli ovaj iz 2018.

Ništa optimističnije u sezonu nije ušla ni Cibona, koja i ove sezone čeka Godota imena “strateški partner koji samo što nije”. Financijski nered potjerao je prošlosezonskog najboljeg igrača Luku Žorića, ali i takva Cibona, s Damirom Markotom, Ivanom Novačićem, Marinom Rozićem, Filipom Kraljevićem i Josipom Bilinovcem opet izgleda kao najbolja oklada za prvog promatrača na dodjeli zlatnih medalja Cedeviti u državnim finalima ove sezone.

A najbolji (ili, preciznije: najbogatiji) među njima ove su sezone pokrenuli zanimljiv eksperiment. Jednu momčad pripremili su za ABA ligu i Eurokup, a drugu za prvi dio hrvatskog prvenstva. S onom prvom novi trener Sito Alonso već je ubilježio tri uvjerljiva poraza u tri različita natjecanja (Crvena zvezda u ABA Superkupu, Partizan u ABA ligi, Limoges u Eurokupu), pa će biti zanimljivo vidjeti kako će Slaven Rimac prolaziti s ovom drugom, ‘hrvatskom’ Cedevitom, po hrvatskim dvoranama. Uz sigurnosnu mrežu u obliku saznanja da sve što Rimčevi eventualno pokvare do proljeća, Alonsovi mogu popraviti u doigravanju.

Naravno, pod uvjetom da Alonso ‘preživi’ do proljeća. Jer kako je sezona počela, bolji koeficijent za spremiti naslov prvaka Hrvatske u svoj životopis ima Rimac nego Španjolac. Ipak, sezona je duga i valja vjerovati da će hrvatski prvak što prije pronaći formu s kojom je namjeravao napasti Euroligu. Podgorička je Budućnost prošle sezone pokazala da Crvena zvezda, uz sav uloženi novac, nije ni nedodirljiva ni nepobjediva.

Kad će puknuti Anthony Davis? Koliko će ih puknuti Russell Westbrook? Mogu li Warriorsi zabiti 200? Hoće li se Big Baby navući na janjetinu?

Što se tiče drugoligaškog regionalnog društva, ondje je i ove sezone Split jedini hrvatski predstavnik. Ovog puta s čak i nešto konkretnijim ambicijama od prošlogodišnjeg “testiranja gdje smo” i nešto svježijim, vedrijim tonovima unutar kluba. U prva dva kola Žuti su pobijedili dva srpska kluba i potvrdili da šuškanja o napadu na završni turnir uoči početka sezone nisu bila prdac u vjetar.

Došao je novi trener Vladimir Anzulović, došlo je i nekoliko novih igrača uključujući i dvojicu Amerikanaca, a nastavi li se s dobrim rezultatima pobjeda gladne Gripe učas će se popuniti. I sve dok se pobjeđuje nitko se neće previše zamarati pitanjem može li se ova momčad financirati do kraja sezone ili će se time baviti neka nova predstečajna nagodba.

I tako, dok se polako zagrijava naš domaći košarkaški ‘kupus’. kojem se usprkos svim manama uvijek iznova vraćamo kao što se odgovoran roditelj uvijek vraća svom lijenom i tupavom djetetu iako je stoput pomislio od njega dignuti ruke, dok čekamo da novi prkačini i perasovići stasaju pa da i njima nakon prvog reprezentativnog razočaranja okačimo etiketu gubitnika, kapi za oči koje znaju krvariti od viđenog na hrvatskim parketima možemo pronaći u dvije najjače svjetske lige koje će također idućih dana napokon podbaciti loptu s centra.

Uvod u novu sezonu Eurolige već petu godinu zaredom odvijao se u Zadru, gdje su i ove sezone koplja ukrstile dvije najbolje (ili, preciznije: najbogatije) momčadi Europe. Ne treba biti nikakav košarkaški znanstvenik za najaviti kako su CSKA i Fenerbahçe i ove sezone prvi favoriti Eurolige, iako je ovog proljeća Real Madrid i jedne i druge posložio na pod na oproštajnom partyju slovenskog “čuda od djeteta”.

Ovog ljeta ni CSKA ni Fener nisu se previše mijenjali, Daniel Hackett i Alec Peters osvježili su moskovsku, Joffrey Lauvergne i Tyler Ennis istanbulsku megamomčad. Real je doživio rijedak trenutak da ne može zadržati ‘klinca’ kojeg toliko želi zadržati, klinca koji mu je donio naslov europskog prvaka i s 19 godina odlučio da je prerastao i Real i Europu.

Barcelona je Žalgirisu uzela Kevina Pangosa, Panathinaikosu Chrisa Singletona i pod čvrstom rukom Svetislava Pešića planira što prije baciti u zaborav razočaravajuću prošlu sezonu koju je započela sa Sitom Alonsom. Ante Tomić počašćen je kapetanskom vrpcom i bit će, uz Krunoslava Simona u Efesu i Leona Radoševića u Bayernu, jedan od tek trojice hrvatskih košarkaša u europskoj eliti.

Neven Spahija i Nikola Vujčić očekivano su imali najveći promet unutar svlačionice. Doveli su praktično čitavu novu momčad (Kendrick Ray, Angelo Caloiaro, Scott Wilbekin, Johnny O’Bryant, Tarik Black), ali Maccabi uvijek ima isti problem — manjak kvalitetnih domaćih igrača. Iznenađujuće europsko zlato mlade izraelske reprezentacije, koja je u finalu ovog ljeta pobijedila Hrvatsku, skrenulo je pozornost na Yovela Zoosmana (20) i Denija Avdiju (17), od kojih je ipak teško još očekivati ozbiljniju euroligašku ulogu.

I Maccabi se jedno vrijeme bavio idejom da, poput Cedevite, složi dvije različite momčadi za unutarnje i vanjske poslove, ali na koncu se ipak odustalo zbog činjenice da nije mogao nabaviti dovoljno kvalitetnih Izraelaca.

Grčki suprotni svijetovi, po običaju, i ove će sezone pucati na najviše ciljeve, makar to bilo i iz drugog startnog bloka. Olympiacos je ovog ljeta klupu dodijelio Davidu Blattu, a prčeviti gazda Dimitris Giannakopoulos ipak je odustao od revolucije i ostavio Panathinaikos u Euroligi.

A zatim napravio najslađu moguću stvar — oteo ždrijebe iz Olympiacosove štale. Još uvijek pateći zbog fatalne, povijesne pogreške da Vassilisa Spanoulisa prepuste crvenima, ovog su ljeta zeleni na sličan način iz Pireja doveli reprezentativca Ioannisa Papapetroua. Kojeg će ubuduće u Pireju uvijek čekati paklena ‘dobrodošlica’.

I dok budemo tek počinjali hvatati euroligaške konce, samo tjedan dana kasnije eto nam i NBA lige. Ranije nego dosad, slijedom želje da se zgusnuti raspored malo ‘rastegne’, šestorica Hrvata i 500-tinjak ostalih predstavnika onog najboljeg što košarka današnjice nudi, krenut će u sezonu uoči koje će devet od 10 riziku nesklonih prognozera već ovog listopada uručiti novi, četvrti prsten Golden State Dinastiji.

Znajući da su Warriorsi u naponu snage i da im se ovog ljeta priključio još jedan All-Star igrač DeMarcus Cousins, teško je uprijeti prstom u nekoga tko bi ih mogao zaustaviti u novom trofejnom pohodu. Houston Rockets djeluju kao najozbiljniji izazivač na Zapadu, Boston Celtics na Istoku, ali nitko još uvijek nije na duže staze uspio pronaći učinkovit protuotrov za njihov moćni napadački arsenal.

A Warriorsi će uz sav raskoš talenta kojim raspolažu, u novoj sezoni imati i dodatan motiv. Na kraju sezone oprostit će se od Oaklanda, vratiti u San Francisco i useliti u novoizgrađeni Chase Center. Steph Curry i društvo itekako će željeti gradu Oaklandu, u kojem su Warriorsi proveli 48 godina, na oproštaju pokloniti još jedan šampionski prsten. I otići s konfetima.

LeBron James ovog je ljeta imao svoj treći The Decision, ovog puta daleko diskretniji i tiši od prethodna dva. Drugi, ovog puta vjerojatno i konačni oproštaj od Cleveland Cavaliersa nekako se i očekivao, a ni destinacija nije nikoga iznenadila.

Najbolji košarkaš današnjice u Los Angeles Lakersima nema momčad kojom bi mogao izazvati Warriorse išta ozbiljnije nego što je to mogao u Clevelandu, posebno znajući da je jednog J.R. Smitha zamijenio trojicom — JaValeom McGeejem, Lanceom Stephensonom i Michaelom Beasleyem. Ali će u Hollywoodu imati svoj vlastiti Showtime i Lakerse sigurno učiniti konkurentnijima nego što su bili zadnjih godina.

Može li itko ugroziti Celticse na Istoku? Koliko su ozbiljni Sixersi? Kako će izgledati Spursi bez Parkera i Ginobilija? Koliko će trebati Cavsima da se raspadnu? Hoće li Luka Dončić natjerati Phoenix, Sacramento i Atlantu na vječno grizodušje? Kako će funkcionirati Igor Kokoškov? Mogu li Sunsi biti novi Sixersi? Hoće li se Mario Hezonja zadržati u Knicksima? Mogu li Dragan Bender i Ante Žižić do ozbiljn(ij)e uloge? Hoće li i Dwyane Wade imati grotesknu kobeovsku oproštajnu turneju? Koliko će lopti trebati Rocketsima? Kad će puknuti Anthony Davis? Koliko će ih puknuti Russell Westbrook? Mogu li Warriorsi zabiti 200? Hoće li se Big Baby navući na janjetinu?

Milijuni pitanja čekaju odgovore dok se milijuni *sladokuraca polako, ali sigurno, bude iz ljetne detoksikacije i hibernacije.

Dosta je bilo. Napokon košarka!