Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Neka bude treća sreća

Mlada reprezentacija može ispisati povijest

“Ne smijemo upasti u grčke zamke”, tupio je iz dana u dan Nenad Gračan svojim ‘klincima’, koji su u Medulinu brusili formu za odlučujućih 90 pulskih minuta. A Grci kao Grci, bez obzira koliko godina imali i kojim se sportom bavili. I uporni i naporni, borim se da ne kažem dosadni. S momčadi u kojoj nećete zapamtiti ni jedno ime osim — momčadi. A momčad uvijek imaju. Čak i kad djeluje da nemaju.

Ova mlada hrvatska reprezentacija uspješno je položila prvu od niza “utakmica generacije” koje ih čekaju. Druga slijedi već u ponedjeljak u San Marinu. Za bodove koje smo svi već ubilježili. A nakon toga ih nove utakmice generacije čekaju narednog ljeta. Na Europskom prvenstvu. Tamo gdje su bili rijetki prije njih.

S obzirom na to kolike su rijeke talenata prošle kroz mladu reprezentaciju svih ovih godina i kakve su mnogi od njih karijere napravili i na klupskom i na reprezentativnom planu, prilično nevjerojatno zvuči podatak da se u 12 kvalifikacijskih pokušaja Hrvatska tek dvaput plasirala na Euro U21. A i tada s razočaravajućim ishodom s ukupno dva remija i četiri poraza — bez ijedne ubilježene pobjede.

Istina, kvalifikacijsko sito znatno je uže nego u seniorskom nogometu jer se na završni turnir dosad kvalificiralo tek osam reprezentacija, pa je za plasman bilo potrebno i osvojiti skupinu i proći dodatne kvalifikacije. Od narednog Eura u Italiji i San Marinu broj sudionika povećan je na 12, pa pobjednici skupina ne moraju u dodatne kvalifikacije.

Nakon neuspješna prva dva kvalifikacijska ciklusa, Hrvatska se 2000. prvi put plasirala na EP u Slovačkoj. Generacija igrača rođenih 1978. i 1979., u kojoj su bili Stipe Pletikosa, Igor Tudor, Igor Bišćan, Ivan Leko, Jurica Vranješ, Tomo Šokota, Boško Balaban, Josip Šimić, Ante Šerić, Dario Smoje, Zvonimir Deranja, Darko Miladin puno je obećavala, a kad je sa 6:2 ‘zveknula’ Srbiju i Crnu Goru usred Beograda postala je pravi ljubimac nacije.

U dodatnim kvalifikacijama ždrijeb ih je poslao u Portugal, gdje su poraženi 0:2 i činilo se da je i taj Euro izgubljen. No, u jednoj od najspektakularnijih utakmica mlade hrvatske reprezentacije u povijesti, nošena glasnom podrškom desetak tisuća gledatelja na Poljudu, momčad Ive Šuška već do poluvremena je dostigla prednost Portugalaca pogocima Šimića i Deranje, a zatim u produžetku Balabanovim golom zaradila prvi plasman na Europsko prvenstvo i dugotrajne ovacije poljudskih tribina.

Bila je to prva od tek dviju utakmica koje je mlada hrvatska reprezentacija odigrala na Poljudu. I druga je bila u dodatnim kvalifikacijama dvije godine kasnije protiv Češke (1:1), a nakon toga već gotovo čitavu punoljetnost više nije svraćala na Poljud.

Gračan je u ovoj generaciji dobio nešto što je za ovaj uzrast prava rijetkost. Osovinu momčadi mu čine igrači koji već imaju nekoliko godina prvoligaškog iskustva

U Slovačkoj je Šuškova momčad doživjela poraze od Nizozemske Marka van Bommela i Dirka Kuyta (1:2) i Češke Milana Baroša i Tomaša Ujfalušija (3:4), remizirala sa Španjolcima Xavija Hernandeza i Carlesa Puyola (0:0) i vratila se kući poprilično razočarana.

Četiri godine kasnije momčad Martina Novoselca prošla je Škotsku u dodatnim kvalifikacijama (2:0, 0:1) i plasirala se na EP u Njemačkoj. Generacija koju je predvodio najmlađi Niko Kranjčar, a u kojoj su bili Darijo Srna, Eduardo da Silva, Marko Babić, Mario Carević, Danijel Pranjić, Goran Ljubojević, Nikola Šafarić, Dario Zahora poražena je od Srbije i Crne Gore 2:3 pogotkom Branislava Ivanovića u 86. minuti, remizirala s Bjelorusijom Aljaksandra Hleba opet primivši kasni gol (1:1) i poražena od Italije golom Danielea de Rossija.

Od te 2004. mlada hrvatska reprezentacija nijednom se više nije uspjela probiti kroz kvalifikacijske prepreke. Generacija koju je vodio Slaven Bilić i kasnije dobrim dijelom preslikao u A reprezentaciju, s Lukom Modrićem, Eduardom, Vedranom Ćorlukom, Ognjenom Vukojevićem, zapela je u dodatnim kvalifikacijama protiv Srbije i Crne Gore nakon hat-tricka Mirka Vučinića u prvoj utakmici u Beogradu.

U dodatnim kvalifikacijama za EP 2011. Ladićeva momčad koju su predvodili Ivan Perišić, Šime Vrsaljko, Domagoj Vida, Milan Badelj i Mario Maloča, a tu i tamo bi je pojačao i senior Ivan Rakitić, zapela je na Španjolcima, koji su kasnije i osvojili europski naslov. Španjolce je zapamtio i Šušak dvije godine kasnije, kad je Hrvatska po prvi put doživjela furiozni potop od 0:6. Vrsaljko jedini u svom životopisu ima ubilježena dva izgubljena “seta bez osvojenog gema” od Španjolaca — jedan u mladoj, drugi u A reprezentaciji.

Niko Kovač otvorio je kvalifikacije za EP 2015. s četiri pobjede bez primljenog gola, a nakon njegove seobe u A reprezentaciju Nenad Gračan sačuvao je prvo mjesto i plasman u dodatne kvalifikacije. Ondje su Englezi bili bolji s dvaput po 2:1, a sinoć su na Rujevici u dvoboju A reprezentacija u Ligi nacija bili brojni sudionici tih okršaja: Ante Rebić, Mario Pašalić, Dominik Livaković, Marko Pjaca, Antonio Milić, Marko Livaja, Filip Bradarić, Matej Mitrović, Harry Kane, Jack Butland, Eric Dier.

Gračan je svoj treći kvalifikacijski ciklus otvorio pobjedama protiv svih četiriju suparnika (Moldavija, Bjelorusija, Češka, San Marino), prije okršaja s Grčkom koja je također čekala sa stopostotnim učinkom. U Solunu je Josip Brekalo najprije promašio jedanaesterac za vodstvo, ali kasnije je zabio za 1:1, što je Hrvatskoj omogućilo da do kraja kvalifikacija sve ima u svojim rukama, čak i nakon kiksa u Češkoj. A nakon pobjede protiv Grčke, uz svo poštovanje prema sportskim zakonitostima koje kažu da nikad nije gotovo dok sudac ne označi kraj, dozvolit ćete mi zrno arogancije tvrdnjom da ova generacija ipak u San Marinu ne može kiksati. I neće.

Jer ova je generacija uistinu sjajna. Imali smo mnogo talentiranih igrača i momčadi, ali Gračan je u ovoj dobio nešto što je za ovaj uzrast prava rijetkost. Osovinu momčadi mu čine igrači koji već imaju nekoliko godina prvoligaškog iskustva, a neki čak i glavne uloge u puno jačim ligama od hrvatske.

Stup obrane Duje Ćaleta-Car prošle je sezone bio nezamjenjiv u početnoj postavi Red Bull Salzburga koja je dogurala do polufinala Europske lige. Njegov ‘blizanac’ Filip Benković bori se za mjesto u Celticu, Nikola Katić već je standardan u zadnjoj liniji Glasgow Rangersa, a i Lorenco Šimić ove je godine dosta igrao na posudbi u Empoliju i SPAL-u. I bekovi su već postali internacionalci. Filip Uremović standardan je u ruskom Rubinu, iako ne na poziciji desnog braniča koju ‘krpa’ u reprezentaciji, a Borna Sosa je već zgrabio svoju poziciju na lijevoj strani Stuttgartove obrane.

Dva udarna napadačka aduta, Nikola Vlašić i Josip Brekalo, zacijelo bi se već pojavili i u kadru A reprezentacije da se obveze u mladoj nisu preklapale u terminima. Vlašić je već u petoj (!) seniorskoj sezoni, u moskovskom CSKA-u doživio je definitivno oslobađanje svih svojih talenata i narednog ljeta najveći problem bit će mu povratak iz blještavila Lige prvaka i borbe za naslov prvaka Rusije u prosječnost zagubljenog i zbunjenog Evertona.

Brekalo je vrlo brzo postao nezamjenjiva karika i u Stuttgartu i u Wolfsburgu. Prvom je pomogao da se vrati među prvoligaše, a drugome da ondje ostane. Marin Jakoliš standardan je u Admiri Wacker, Petar Bočkaj u Osijeku, Ivan Šunjić u Dinamu, Luka Ivanušec u Lokomotivi.

Čak i vratari iza sebe već imaju prilično jake utakmice i lige. Josip Posavec je dvije sezone bio prvi Palermov vratar, po jednu u Serie A i Serie B, a Karlo Letica ove je sezone prvi vratar Club Bruggea u Ligi prvaka. Šteta je što su se putem zagubili ‘Talijani’ Ante Ćorić, Alen Halilović i Andrija Balić, koji još nisu zaigrali u Serie A ove sezone, ali do Europskog prvenstva i njihova bi se situacija mogla promijeniti. Sad će imati još veći motiv. Igrat će se u ‘njihovoj’ Italiji.

Ova će generacija izborniku seniorske reprezentacije već za proljetne kvalifikacije za Euro 2020. isporučiti nekoliko vrlo zanimljivih i upotrebljivih igrača koji je itekako mogu osvježiti. Ali pravi izazov ih čeka u posljednjim zajedničkim ispitima narednog ljeta. I prilika da ovu generaciju upišu u povijest. Ne samo po nastupu na Europskom prvenstvu, nego i po rezultatu koji će ondje ostvariti.

Italija je ionako zgodan zajednički nazivnik. Prva dva puta kad se Hrvatska U21 plasirala na EP, Italija je postajala europski prvak. Treći put kad se Hrvatska plasirala — Italija je domaćin.

Dvaput smo pokušali, nije išlo. Neka bude treća sreća.