Juriš

Neka ludilo krene!

O Kataru, Hrvatskoj, suđenju i posljednjem plesu

Prije svakog Svjetskog prvenstva imam isti običaj. Prelistati stare knjige i uspomene. Kažu da te zvuk i miris najlakše odvedu na neka druga mjesta, u neka druga vremena. Kod mene pale i stare bilježnice. Informacije koje sam bilježio u ona prastara vremena kad se čitav Google svodio na jedan Sprint ili Tempo tjedno. Danas mi je sve to malo smiješno, jer sve što sam ja skupljao i bilježio godinama danas nađeš u par klikova. Ali ta patina i uzbuđenje Svjetskog prvenstva vjerojatno nikad neće iz mene zauvijek otići.

A nije da nemam utakmica u nogama. Baš jučer zbrajam, ovo mi je deseto (10.!) Svjetsko prvenstvo koje na ovaj ili onaj način pratim. Od Meksika 1986. do Katara 2022. prolazio sam prvenstva i sam i u društvu i u dnevnom boravku i u kafiću i na tribini i u press loži i izbliza i izdaleka. Plakao sam (jebiga, jesam, što sad) zbog Liliana Thurama 1998., gledao uživo kako Zinedine Zidane igra glavomet s prsima Marca Materazzija u finalu 2006., hrvao se koktelom različitih emocija 2018. Prošlo je 36 godina, ali svejedno me opet drma adrenalin.

*KATARSKO PITANJE

Više od desetljeća slušamo kako su katarski šeici prevarili nogometni svijet i *kupili od FIFA-e priliku da usred pustinje spiskaju milijarde na objekte koji im ne trebaju i natjecanje kojem nisu dorasli, samo kako bi svijetu prezentirali svoju raskoš i bogatstvo. Srećom ili nesrećom, ovisno iz kojeg kuta gledate, glavni suparnici za 2022. bili su im Amerikanci. Koji su čak bili i poprilični favoriti. Znaš, kao ono kad smo mi i Mađari bili “apsolutni favoriti” za Euro 2012., a onda se sve u jednoj prohladnoj kardifskoj hotelskoj noći okrenulo na stranu “apsolutnih autsajdera” Poljaka i Ukrajinaca. Samo što mi, za razliku od Amerikanaca, nismo imali FBI.

To što su ‘izlevatili’ Amerikance FIFA-i je stavilo na leđa gigantsku metu. Pa kad su im već skrenuli pozornost na taj *soccer, Amerikanci su odlučili malo po njemu proprčkati. I pohapsiti pola FIFA-inog Izvršnog odbora na zasjedanju 2015. i razotkriti brojne korupcijske skandale iz raskošnih salona kojima je ravnao Joseph Blatter. A da priča dobije sretan kraj, pravda pobijedi, a glavni junak strastveno poljubi glavnu glumicu uoči odjavne špice, Amerikanci su umjesto domaćinstva 2022. dobili domaćinstvo 2026. i još nagovorili Kanadu i Meksiko da podijele trošak.

Hrvatska je snažna, Hrvatska ima i kvalitetu i moć i pobjednički mentalitet

U svakom slučaju u priči o katarskom domaćinstvu strašno je puno licemjerja, posebno od onih koji iz svojih skupih fotelja zazivaju bojkot ili mudruju o radničkim ili ljudskim pravima. Zgodno je kako isti oni koji nemaju problema s radničkim ili ljudskim pravima kad se katarski milijuni slijevaju na njihove račune ili račune njihovih tvrtki, klubova, liga ili država, isti taj novac, koji dolazi s potpuno istog naftnog izvora, smatraju ‘prljavim’ kad je u pitanju domaćinstvo Svjetskog prvenstva.

Pa bih umjesto forsiranja raznobojnih kapetanskih vrpci ili palamuđenja o pravima u svrhu pranja vlastite savjesti i iluzije da ‘poduzimaš nešto’, rado vidio da netko od tih ‘boraca za prava’ kaže “ja neću potpisati za europski klub koji se financira katarskim novcem”. Ili “ja neću igrati u zemlji koja krši prava”. Ili “ja neću kupovati ulaznice/dresove/TV programe za utakmice koje sponzorira njihov kapital”. Ili “ja neću uzimati plaću od TV prava koja oni financiraju”. Je li katarski novac prljav ili nije? Ako jest, onda je prljav i u Kataru i u Europi i u Americi. Ako nije, onda nije nigdje. Ima jedna stara narodna izreka o prđenju i stiskanju. Ne ide zajedno.

*SUĐENJE

Kao što je hrvatski reprezentativni nogomet svjetska elita, tako je hrvatsko suđenje svjetsko dno. Ne zato što ja tako mislim, nego zato što tako kažu činjenice. I ovo veliko natjecanje proći će bez hrvatskog suca u bilo kojoj ulozi, kao i sva prethodna. Slučajnost

To što usprkos reprezentaciji koja je redovit sudionik velikih natjecanja i na njima čak osvaja medalje, usprkos činjenici da se HNS već desetljećima hvali sjajnim odnosima s krovnim nogometnim organizacijama, usprkos činjenici da je Davor Šuker bio u UEFA-inom Izvršnom odboru, a Zvone Boban desna ruka FIFA-ina predsjednika podatak da nijedan hrvatski nogometni sudac već desetljećima nije prepoznat kao perspektiva ili potencijal za velika djela ne samo da je težak poraz hrvatske sudačke organizacije, nego je i njezina teška sramota. I o njoj govori puno.

Posebno kad znamo kakvi su sve likovi sudili Svjetska prvenstva, iz kakvih su zemalja i liga dolazili. Nadajmo se da će Katar biti lišen kardinalnih sudačkih previda i da su, za razliku od hrvatskih, suci koji će suditi SP naučili koristiti VAR u svrhu raščišćavanja, a ne zamagljivanja. S obzirom na to da im je šef Pierluigi Collina, ne sumnjam da je svakoga od onih koji su na listi osobno provjerio i probrao.

A ondje će prvi put u povijesti pravdu dijeliti i sutkinje. I dok postoji zrno strepnje oko toga kako će se na ovakvoj sceni snaći Salima Mukansanga, koja svoju formu i iskustvo brusi u ruandskoj ženskoj ligi, oko Japanke Yoshimi Yamashite i posebno Francuskinje Stephanie Frappart ne bi trebalo biti nikakvih dvojbi jer se dokazano dobro snalaze u okruženju povišenog testosterona. Gledao sam utakmice koje su obje sudile i uvijek bih ih uzeo ispred većine kolega iz HNL-a.

*POSLJEDNJI PLES

Što god se dogodilo u idućih mjesec dana, po jednom će detalju Katar ostati jedinstven u nogometnoj povijesti. Nikad, ni na jednom Svjetskom prvenstvu dosad, svoj posljednji ples nije otplesalo toliko velikana ovakve magnitude. Cristiano Ronaldo (37), Leo Messi (35) i Luka Modrić (37) u Kataru će odigrati svoje posljednje Svjetsko prvenstvo. Ako im pridodamo i Karima Benzemu (35), u Kataru će se odjednom oprostiti svi dobitnici Zlatne lopte u posljednjih 15 godina. A možemo im slobodno priključiti i Roberta Lewandowskog (34), kojem je 2020. ‘oteta’, iako ju je potpuno zaslužio.

Ronaldo i Messi u Kataru će zaokružiti svoje peto SP, imao bi ih i Modrić da Hrvatska nije kiksala u kvalifikacijama za Južnu Afriku 2010. Sva trojica debitirala su na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. i kroz desetljeće i pol karijere su im se ispreplele u nebrojenim klupskim i reprezentativnim okršajima. Posebno je zanimljivo da je na istoj utakmici u Baselu u ožujku 2006. jedan LM10 odigrao svoju prvu utakmicu za Hrvatsku, a drugi LM10 zabio svoj prvi gol za Argentinu. U idućih 16 godina Modrić je dodao još 154 nastupa, Messi zabio još 90 golova, ali prvi se pamte.

*OTVARANJE

Prva utakmica na velikom natjecanju uglavnom definira i kakav ćeš turnir imati, barem što se Hrvatske tiče. Teorem prve utakmice sve do prošlog Europskog prvenstva sa 100-postotnom sigurnošću je tumačio kako Hrvatska ne prolazi skupinu ako ne pobijedi na otvaranju. Na Euru 2020. to se promijenilo jer je Hrvatska prošla usprkos startnom porazu od Engleza, ali nema dvojbe da će i ovaj put otvaranje protiv Maroka biti istinski lakmus-papir.

Marokanci su bili prva afrička reprezentacija s kojom je Hrvatska ikad igrala, kad su je u prosincu 1996. pozvali na Turnir kralja Hassana II u Casablanci. U nimalo prijateljskoj utakmici pred 80.000 bučnih domaćih navijača Goran Vlaović je u dvije minute utišao proključali stadion i odveo Hrvatsku na 2:0. No, potom je bilo svega.

Do poluvremena su Marokanci smanjili, a Aljoša Asanović i Abdelmajid Bouyboud isključeni su zbog sukoba nakon jednog oštrog starta. U 70. minuti isključen je i Robert Prosinečki, koji nije mogao otrpjeti marokansku žestinu, što su domaćini materijalizirali pogotkom za 2:2. Pobjednika su odlučili penali, pucalo se čitavu vječnost, čak 10 serija i na kraju je Hrvatska ipak slavila. Sutradan je i osvojila turnir, također na penale protiv Češke.

S afričkim reprezentacijama u pravilu smo dobro prolazili, a dvaput smo ih imali u skupini Svjetskog prvenstva. Na SP-u 2014. u Manausu potopljen je Kamerun s 4:0, 2018. u Kalinjingradu Nigerija s 2:0. Jedini poraz doživjeli smo od Tunisa u prijateljskoj utakmici u Varaždinu u lipnju 2019., u utakmici u kojoj je svojih jedinih pola sata u reprezentativnom dresu odigrao Mijo Caktaš.

*HRVATSKA

Zlatko Dalić u Kataru će postati prvi izbornik koji je Hrvatsku vodio na tri velika natjecanja. Odvojit će se tako od Miroslava Blaževića i Slavena Bilića, a na utakmici protiv Belgije preskočit će Bilića i po broju utakmica na klupi reprezentacije (66). Ispred njega će ostati još samo Ćiro s dohvatljivim rekordom od 72 utakmice na klupi.

Hrvatska je u Katar otputovala kao svjetski doprvak, ali bez obzira na to i činjenicu da je u Ligi nacija pobjeđivala i svjetskog prvaka Francusku i europskog polufinalista Dansku, opet je nijedna kladioničarska kuća nije svrstala u krug najužih favorita za veliki rezultat. ‘Maloj’ Hrvatskoj opet su pretpostavljeni ‘veliki’, među kojima po tko zna koji put i Engleska, redoviti podbacivač i razočaratelj. Ali i to je jedna od onih stvari koje hrane dišpetožni hrvatski mentalitet, puno više nego kad nas se proglašava favoritima.

A Hrvatska je snažna, Hrvatska ima i kvalitetu i moć i pobjednički mentalitet, koji se najbolje vidio na ovotjednoj utakmici u Rijadu, za još jedan veliki rezultat. A to je svaki rezultat nakon što se izađe iz grupe. Za sve nakon toga osim klase, treba i zrno sreće, čemu najbolje svjedoči hrvatski put sa Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Dojam je da nikad nije bilo manje drame i negative uoči odlaska na veliko natjecanje. Svi igrači su zdravi, spremni i većinom u dobrom klupskom ritmu i formi. Svi preduvjeti za dobar turnir su tu, vidjet ćemo kako će sve to skupa funkcionirati u ovom novom, čudnom pustinjskom, zimskom formatu.

Neka ludilo krene!

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.