Juriš

Novi olimpijski snovi

Upoznajte hrvatske olimpijske adute u Tokiju

Olimpijske igre uvijek su bile oaza mira, prijateljstva i globalnog zajedništva. Lijepe poruke, priče i uspomene ostajale su generacijama, iako je simbolički olimpijski plamen vrlo brzo znao biti ugašen vatrogasnim aparatom čim bi Igre završile, a svijet se vraćao svojim ratovima i podjelama.

Ovaj put prazne tribine, covid-protokoli i dramatični covid-testovi zbog kojih će se sportaši tresti gore nego zbog suparnika, obilježit će Olimpijske igre. Igre kakve, nadajmo se, nikad više neće morati biti organizirane ipak će pokušati dati barem malo onih lijepih olimpijskih poruka o mladosti, osmijehu, optimizmu i uspjehu koje su cijelom svijetu potrebne.

Hrvatska od svoje samostalnosti ni na jednom polju nije ostvarila toliko uspjeha koliko je ostvarila na sportskom. A Olimpijske igre uvijek su bile kruna. Ovaj put Hrvatska će na olimpijska borilišta poslati najmanje sportaša još od Barcelone 1992., ponajviše zbog činjenice da su kiksali momčadski sportovi, koji su znali ‘pumpati’ brojke.

S druge strane, ovaj put ćemo stoga veći fokus staviti na sjajne pojedinačne olimpijce koji su često u drugom planu — kako medija, tako i navijača. Pa ajmo ih upoznati.

Medalje će se osvajati, a brojni sportaši koji vječno žive u sjeni poznati(ji)h i bogati(ji)h sportaša i sportova, konačno će dočekati svojih pet minuta ponosa i slave

Atletikom će, po običaju, kulminirati Olimpijske igre, a Hrvatska na ‘kraljicu sportova’ dolazi s čak dvije braniteljice olimpijskog trona. Štoviše, Sandra Perković je dvostruka olimpijska pobjednica u disku i u Tokio će doći kao jedna od najvećih atletičarki proteklog desetljeća.

Rezultati u zadnje dvije godine nisu onakvi na kakve je svijet atletike navikla i nitko zapravo ne zna u kakvom je Sandra stanju osim nje i njezinog stručnog stožera. Ali na njezina leđa uvijek može biti zalijepljena ona znamenita rečenica Rudyja Tomjanovicha: “Nikad ne podcjenjuj srce šampiona”.

Druga je Sara Kolak, apsolutna senzacija kopljaškog natjecanja u Riju. Nakon što ju je svijet sporta upoznao i proslavio, mučila se dugo s ozljedom lakta i dogovorila suradnju s legendarnim Andreasom Thorkildsenom. Nažalost, prije samog polaska u Tokio norveški trener je odustao od puta zbog straha od covida. Možda razumljivo, ali i nekorektno utoliko što je svoj strah mogao percipirati i prije samog polaska.

Osim dviju olimpijskih pobjednica, u Tokiju će finale diska tražiti Marija Tolj, a finale kugle Filip Mihaljević, hrvatski rekorder s 21,94 m i vlasnik jednog od najboljih rezultata u Europi ove sezone. Nema bolje pozornice za prebacivanje 22 metra od olimpijske, što bi trebalo biti dovoljno za finale. Ana Šimić će nastupiti na svojim trećim Igrama u skoku u vis, a u maratonu će Hrvatsku predstavljati Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro.

Na biciklističkoj stazi pratit ćemo Josipa Rumca, 27-godišnjeg Riječanina koji je zadnji dospio na listu olimpijaca prošlog tjedna. Dugo je trajala ‘javna rasprava’ oko toga treba li u Tokio putovati Filip Hrgović ili Marko Milun, a na kraju su oba superteškaša ostala bez olimpijske vize. Hrvatsku će tako u olimpijskom boksačkom ringu predstavljati Luka Plantić i Nikolina Ćaćić.

U boksu je objektivno teško očekivati medalju, ali što se ostalih borilačkih sportova tiče, Hrvatska opet ima dosta aduta za velike rezultate. Prije svega u taekwondou, sportu koji nam je već donio tri olimpijske medalje, a i ovog puta će biti u zoni medalja zahvaljujući prije svega ‘tvornici medalja’ kojom upravlja trener Toni Tomas.

Matea Jelić i Kristina Tomić među najboljim su borkinjama u svojim kategorijama i silno će se truditi nastaviti niz olimpijskih odličja koji su započele Sandra Šarić, Martina Zubčić i Lucija Zaninović. Uz njih, u bitku u muškom turniru kreću Toni Kanaet, prvi naš muški predstavnik na OI i Ivan Šapina, koji je Tokio osigurao ovog proljeća. Iskreno, bilo bi razočaranje da se nitko od njih ne vrati s medaljom.

I u judu Hrvatska ima moćan adut. Uz Karlu Prodan i Ivanu Maranić, Barbara Matić na tokijski tatami izlazi kao svjetska prvakinja u kategoriji do 70 kilograma, što je automatski gura u poziciju jedne od glavnih favoritkinja natjecanja. Barbara je u sjajnoj formi, puna samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti. A kako i ne bi kad joj je uspjelo ono što nije ni slavnim Beatlesima. U finalu Svjetskog prvenstva pobijedila je — Yoko Ono.

Božo Starčević prije pet godina u Riju trebao je biti jedna od najljepših hrvatskih priča, a ispao je jedna od najružnijih. Krađa koju je doživio u polufinalu protiv ruske zvijezde Romana Vlasova dugo se prepričavala u hrvačkom svijetu i svima je bilo jasno da su suci pogurali najboljeg sportaša Rusije i ljubimca Vladimira Putina u finale preko Starčevićevih leđa. Pet godina kasnije Božo se na olimpijsku scenu vraća još samopouzdaniji i odlučniji uzeti ono što je bilo njegovo još u Riju.

Tamo će biti i Ivan Huklek, koji je uoči olimpijskog kvalifikacijskog turnira doživio obiteljsku tragediju. Samo dva tjedna nakon što je dobio sina, izgubio je 11-godišnju sestru, zbog čega je želio odustati od svega. Ipak, u suzama je pronašao snagu, otišao na kvalifikacijski turnir i izborio svoje prve Olimpijske igre.

Aktualni svjetski i europski prvak Ivan Kvesić spremno je dočekao uvrštenje karatea u olimpijske sportove. Iako je čak dvaput morao proći kvalifikacije, nije bilo šanse da njegov olimpijski san ne ostane ispunjen nakon tolikog čekanja. Štoviše, u Tokio će ići po najviše ciljeve.

Tin Srbić bit će novi hrvatski gimnastički adut za medalju nakon srebra Filipa Udea u Pekingu 2008. Jedan od najboljih prečaša na svijetu postavljen je za jednog od favorita za medalju i za njegove vježbe će se zacijelo navijati budilice. Uz njega će svoj drugi olimpijski nastup imati i Ana Đerek.

Jedrenje je u Riju konačno Hrvatskoj donijelo olimpijske medalje u sportu u kojem je svjetska sila, a Šime Fantela se u tandemu s Igorom Marenićem okitio olimpijskim zlatom. Za Tokio je promijenio i partnera i klasu, pa će s bratom Mihovilom u 49eru loviti novo odličje. Braća su 2018. postala svjetski prvaci, što će ih svakako gurnuti u poziciju jednih od najiščekivanijih hrvatskih nastupa u Tokiju.

Slično će biti i s Tončijem Stipanovićem, vlasnikom srebrne medalje iz Rija, koji će još jednom napasti olimpijsko postolje u svom laseru. Hrvatsku će u laser radialu predstavljati i Elena Vorobjeva, Ruskinja koja je nakon Rija preselila u Split kako bi radila s trenerom Tončijem Antunovićem i dobila hrvatsko državljanstvo.

Anamarija Govoričnović i Vanesa Tot Hrvatsku će predstavljati u kajaku i kanuu, a kanuist Matija Marinić prvi je osjetio svu neugodu covid-olimpijade. Po dolasku u Olimpijsko selo morao je u samoizolaciju zbog toga što je netko na njegovom letu imao pozitivan test, što je bila potencijalna katastrofa jer sve što je radio godinama moglo je pasti u vodu netreniranjem uoči samog nastupa. Ipak, uspjelo se ispregovarati da Marinić ipak može trenirati, kao i neke njegove kolege koje su bile u sličnom problemu.

Na plivačkim natjecanjima sudjelovat će Nikola Miljenić i Ema Rajić, a Andrej Gaćina, Frane Tomislav Kojić, Tomislav Pucar i Filip Zeljko pokušat će napraviti iznenađenje u momčadskom dijelu stolnoteniskog turnira.

Kad biste negdje naletjeli na pitanje koji je sport, osim atletike, Hrvatskoj jedini donosio medalje na svim trima posljednjim Olimpijskim igrama, sumnjam da biste svi pokazali prstom u streljaštvo. Snježana Pejčić, Giovanni Cernogoraz i Josip Glasnović upravo su na Olimpijskim igrama ostvarili status sportskih legendi, a dvoje od njih; Pejčić i Glasnović, bit će i u Tokiju. I Petar Gorša već je olimpijski veteran, ovo će mu biti četvrte Igre, dok će Miran Maričić debitirati.

Olimpijsku medalju u tenisu čekamo od Marija Ančića i Ivana Ljubičića u Ateni 2004. I pravo je vrijeme da se dogodi. Hrvatska će u pojedinačnom turniru imati Marina Čilića i Donnu Vekić, ali prava poslastica očekuje nas u parovima. Mate Pavić i Nikola Mektić, svježi osvajači Wimbledona i najbolji svjetski par, u Tokio idu po finale. Ali istu ideju ima i drug naš par Čilić-Ivan Dodig, koji također ima svoje adute. Susretnu li se putem do medalje frcat će iskre, a još uvijek nam je dozvoljeno sanjati i veliko hrvatsko finale, zašto ne? U ženskoj konkurenciji parove će igrati Vekić i Darija Jurak.

Jednako kao i u tenisu, i u veslanju imamo najbolji svjetski tandem koji u Tokio ide po zlato. Braća Martin i Valent Sinković iz Rija su donijela zlato u dvojcu na pariće, a kako im je totalna dominacija u toj kategoriji dosadila odlučili su se malo zabaviti i promijeniti u dvojac bez kormilara. Pa su i tamo pomeli sve pred sobom. Damir Martin u Riju je ostao bez zlata zbog pet tisućinki (!) sekunde, a novi pokušaj imat će u Tokiju. Neka ovog puta ta ‘dlaka’ bude u njegovu korist.

Vaterpolisti su tako ostali jedina hrvatska momčad koja će sudjelovati na olimpijskom turniru. Za razliku od rukometaša, njih je sreća poljubila na kvalifikacijskom turniru nakon maratona sedmeraca. U Tokiju će imati jako tešku grupu u kojoj su Kazahstan, Australija, Crna Gora, Srbija i Španjolska, a za prolaz u četvrtfinale potrebno je jedno od četiri prva mjesta. Bez obzira na neka lošija izdanja u zadnje vrijeme, vaterpolisti su uvijek, pa tako i sada, sposobni otići do samog kraja.

I tako, usprkos činjenici da nam je kvantiteta za Tokio pala, kvaliteta je i dalje na visokoj razini. Medalje će se osvajati, a brojni sportaši koji vječno žive u sjeni poznati(ji)h i bogati(ji)h sportaša i sportova, konačno će dočekati svojih pet minuta ponosa i slave. Olimpijskog ponosa i slave.

I bez obzira što će ovo biti vjerojatno najnenormalnije Olimpijske igre otkako ih je Pierre de Coubertin obnovio, olimpijski snovi uvijek su jedinstveni. 59 hrvatskih sportaša uspjelo ih je ostvariti. Neka se vrate sa što više osmijeha, uspomena i medalja.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.