Juriš

Novi val dijaspore

Josip Stanišić, Marco Pašalić, Luka Sučić stopama Kovača, Šimunića, Rakitića

Utakmica Superkupa kojom se tradicionalno otvara nova sezona Bundeslige ponudila je poprilično iznenađenje hrvatskim ljubiteljima njemačkog ligaškog nogometa. U borbu za prvi trofej sezone, tiho i iznenadno, u dresovima dvaju njemačkih giganata uključila su se i dvojica mladih Hrvata. I taman u vrijeme otvaranja novih kvalifikacijskih ciklusa aktivirala pitanje hoće li uz njihova prezimena u budućnosti stajati njemačka ili hrvatska zastava.

Josip Stanišić hrvatskoj je javnosti postao poznat i prije tog Superkupa i svog prvog pravog seniorskog trofeja. Kako je riječ o Bayernu, u kojem se baš sve promatra i analizira mikroskopom, medijima nije promakla informacija da je upravo Stanišić podvučen kao najugodnije iznenađenje i najveći dobitnik prvih priprema koje je odradio Julian Nagelsmann.

S obzirom na to da se gomila Bayernovih reprezentativaca priključila tek u drugoj fazi priprema, Nagelsmann je imao dovoljno vremena da probere po mlađim snagama. Šef klupske akademije Jochen Sauer snažno je lobirao da se Stanišića priključi pripremama, da mu se ponudi profesionalni ugovor i da ga se ostavi u kadru prve momčadi. I Naglesmann i Hasan Salihamidžić su ga poslušali.

Ozbiljno je 21-godišnji Hrvat shvatio priliku života i na pripreme je stigao već potpuno spreman nakon rada s osobnim trenerom. Kod Nagelsmanna je došao kao polivalentno rješenje za praktično sve četiri obrambene pozicije, iako je nominalno njegova glavna pozicija stoperska ili na desnom beku. Na tim je pozicijama odigrao većinu svojih seniorskih utakmica u dvije trećeligaške sezone za Bayern II, koje su završile dijametralno suprotnim ishodom.

Već neko vrijeme postoji uhodani sustav u kojem mnoge skautske oči promatraju, bilježe i javljaju talentirane potomke hrvatskih iseljenika u mnogim zemljama

U svojoj prvoj seniorskoj sezoni 2019./20. Stanišić se ustalio u momčadi koja je osvojila titulu prvaka 3. Bundeslige. No, po njemačkim pravilima B momčadi ne mogu više od trećeligaškog ranga. Ali zato mogu niže. Samo godinu dana kasnije Bayern II je iznenađujuće završio na suprotnoj strani ljestvice i ispao u četvrtu, regionalnu ligu.

No, Stanišić je bio jedan od rijetkih koji su pozvani na pripreme prve momčadi i k tome nagrađen potpisom dvogodišnjeg profesionalnog ugovora s bavarskim gigantom. Bilo je to ostvarenje svih snova za mladog Hrvata. Ili, točnije — početak ostvarivanja.

Na odlične pripreme u kojima je startao u nekoliko prijateljskih dvoboja nadovezala se i ozljeda zgloba Benjamina Pavarda uoči samog starta sezone. Nagelsmann nije dvojio, umjesto očekivanog i osam godina starijeg Boune Sarra u Superkupu je u prvih 11 krenuo sa Stanišićem. I pogodio. Stanišić je u društvu Bayernovih zvijezda odigrao vrlo dobru utakmicu i zaradio pohvale i struke i navijača.

Krenuo je potom u prvih 11 i na prvenstvenom otvaranju u Mönchengladbachu, a u drugom kolu protiv Kölna kod kuće ušao je na poluvremenu umjesto Tanguya Nianzoua kako bi podigrao napadački potencijal desne strane. Sama činjenica da se praktično jedini iz Bayerna II izborio za ugovor, i k tome već na startu sezone ušao u rotaciju u zadnjoj liniji, sugerira da bi mogao ostati u kadru, ali i dobiti ponešto prigoda u ovoj sezoni. Bayern, po običaju, čeka naporna sezona na nekoliko frontova, a kadar baš i nije pretjerano širok.

Na Stanišića je HNS-u još prije tri godine pozornost skrenuo Niko Kovač, koji ga je kao 18-godišnjeg juniora poslao na travnjak na svom trenerskom debiju u prijateljskoj utakmici Bayerna i PSG-a. Pratili su ga, međutim, i Nijemci, koji su ga tri mjeseca kasnije pozvali u svoju U19 reprezentaciju kako bi upoznao okruženje i prekrižio potencijalnu budućnost u hrvatskom dresu. Dobio je po jedno poluvrijeme u prijateljskim utakmicama protiv Nizozemske i Armenije i činilo se da će definitivno budućnost graditi u bijelom, umjesto u crvenom-bijelom nacionalnom dresu.

Činilo se tako još prošlog proljeća, kad ga je Hansi Flick postavio u Bayernovih prvih 11 protiv Uniona, omogućivši mu debi u Bundesligi. No, ‘tiha diplomacija’ HNS-a odradila je svoj dio posla, pa je Stanišić svoju eksploziju u Bayernu ovog ljeta dočekao s čvrstom odlukom o hrvatskoj reprezentativnoj budućnosti.

Zasad samo u U21 selekciji, ali ako zadrži status u Bayernu nema nikakve sumnje da će ga i Zlatko Dalić uskoro ‘blagosloviti’ u A reprezentaciji. Koja vapi za novim i svježim rješenjima i pojačanom konkurencijom u cijeloj zadnjoj liniji, a posebno na desnom beku.

Novi (mladi) hrvatski reprezentativac rođen je i odrastao u Münchenu, a roditelji su mu podrijetlom iz Slavonskog Broda. Zanimljivo, nakon Ivice Olića i Marija Mandžukića, Slavonski Brod se može pohvaliti već trećim ‘svojim’ igračem u velikom Bayernu. Ima neka tajna veza…

I dok se o Stanišiću već ponešto i znalo, ulazak 20-godišnjeg Marca Pašalića umjesto Giovannija Reyne u toj utakmici Superkupa većinu je potpuno iznenadio.

Riječ je o još jednom Slavoncu, krilnom napadaču rođenom u Karlsruheu, čiji roditelji podrijetlo vuku iz okolice Vinkovaca. Počeo je u Hoffenheimovoj akademiji, a preko Karlsruhea i Stuttgartove druge momčadi ovog je proljeća stigao u Dortmund.

Borussijina druga momčad ove je sezone ušla u 3. Bundesligu, a Pašalić je doveden kao jedno od pojačanja za ostanak u tom rangu. Po potrebi će biti priključen i prvoj momčadi, a kako u Dortmundu itekako znaju što i kako s mladim igračima, tako su i nepoznatog Hrvata odlučili pokazati javnosti u Superkupu protiv Bayerna.

I Pašalić je, kao i Stanišić, već godinama na oku hrvatskih skautskih programa, pa nije čudno da je još u prosincu 2016. odigrao prijateljsku utakmicu za hrvatsku U17 reprezentaciju protiv BiH. Ove jeseni debitirat će za U21 reprezentaciju, što će mu svakako koristiti i kod statusa u Dortmundu. Zasad je redovit u prvih 11 druge momčadi, ali često trenira i s prvom, gdje je na oku i Marcu Roseu i Edinu Terziću.

No, iako su Stanišić i Pašalić zaokupili pozornost javnosti nakon njemačkog Superkupa, predpoziv u A reprezentaciju zasad je dobio samo Luka Sučić. Treći, najmlađi i najvrjedniji među njima. Barem zasad.

Sučić je rođen u Linzu, roditelji su mu tijekom rata u BiH izbjegli iz Bugojna, ali kod njega nikad nije postojala ni najmanja dvojba oko reprezentacije. Uvijek je jedina opcija bila samo Hrvatska. Prošao je već sve mlade selekcije, od U15 do U19, a samo su ga nesreća i ozljeda spriječile da već debitira i za U21 reprezentaciju. U generaciji s dvije ili tri godine starijim kolegama.

Radi se o veznom igraču koji će upravo za vrijeme rujanske reprezentativne akcije, u kojoj će U21 momčad Igora Bišćana igrati protiv Azerbajdžana i Finske, proslaviti tek 19. rođendan. A još je prošle sezone izborio svoje mjesto u najboljoj austrijskoj momčadi, RB Salzburgu, ove je već standardan.

Klasificiran je kao jedan od najpotentnijih mladih igrača jednog od najboljih europskih nogometnih inkubatora i očekuje se da će već kroz sezonu ili dvije realizirati višemilijunski transfer u neku od najjačih europskih liga. Pohvale na njegov račun pršte sa svih strana, a prekrasan gol s 20 metara ljevicom pod gredu, koji je zabio Barceloni u prijateljskoj utakmici uoči sezone, skrenuo je pozornost mnogih.

Valja reći da HNS u ovom dijelu zaista radi dobar posao. Već neko vrijeme postoji uhodani sustav u kojem mnoge skautske oči promatraju, bilježe i javljaju talentirane potomke hrvatskih iseljenika u mnogim zemljama, a posebno onima u kojima je hrvatska zajednica najbrojnija, poput Njemačke, Austrije ili Švicarske.

Te dječake snima se od najranije dobi, a mnogi od njih prođu brojne turnire poput Memorijala vukovarskih branitelja, koji u Vukovaru i okolici svake godine okuplja na desetke dječaka iz dijaspore mlađe od 14 godina koji se potom prate. Rijetko se dogodi da netko od talentiranih mladih igrača hrvatskog podrijetla promakne, a većinom to budu situacije u kojima igrači ili njihovi roditelji već odluče da će igrati za zemlju u kojoj su rođeni.

Primjerice, stoper Jakov Šuver (Stuttgart) ili napadač Igor Matanović (St. Pauli) odlučili su se za Njemačku, ali daleko je veći niz mladih nogometaša iz dijaspore koji su se od ranih kategorija odlučili za Hrvatsku. Oni najpoznatiji su već profesionalci u Malmöu (Antonio Čolak), Wolfsburgu (Marin Pongračić), Groningenu (Marin Šverko), ali brojni tek najavljuju svoj talent i tek počinju kucati na vrata seniorskih momčadi, poput još dvojice 18-godišnjaka iz Bayernove druge momčadi Gabriela Marušića i Gabriela Vidovića.

Iz tog skautskog programa za Hrvatsku su zadnjih godina već zaigrali Augsburgovi Jozo Stanić, Dorian Čevis, Daniel Katić i Franjo Ivanović, pa Dominik Oroz (Vitesse), David Šumak (Darmstadt), Marco Boras (Hoffenheim), Dario Bijelić (RB Salzburg), Niko Garić (Fortuna), Karlo Bungić (Karlsruhe), Tino Jukić (Rudar Velenje), a posebno su zanimljiva braća Leon i Noah Pesch iz Bayer Leverkusena, koji su majčinu Hrvatsku pretpostavili očevoj Njemačkoj.

Postavljanje Stipe Pletikose na funkciju tehničkog direktora A i U21 reprezentacije mogao bi biti još jedan dobar korak u želji da se još više mladih nogometaša iz dijaspore uključi u hrvatske reprezentativne programe. Dokaz tome je i Stanišić, s kojim je Pletikosa obavio razgovor koji mu je očito pomogao otkloniti i posljednje dvojbe oko reprezentativne budućnosti.

Novi val hrvatske nogometne dijaspore je stigao. A stizat će i dalje. I treba mu pomoći da bude što veći i da u hrvatski nogomet donosi što više talentirane djece. Ako se barem poneki od njih probije do visina u kojima su bila braća Kovač, Josip Šimunić, Mladen Petrić, Ivan Rakitić — hrvatski nogomet može samo profitirati.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.