Entuzijazam. Ne postoji bolja riječ za definirati pogonsko gorivo kluba koji je konačno pregrmio višegodišnja ispadanja u polufinalima i dočekao svoj trenutak. Futsal Dinamo doista je posebna, drugačija sportska priča. Slična, zapravo, samo jednoj hrvatskoj sportskoj priči koja na drugom kraju zemlje također živi na navijačkoj energiji i entuzijazmu. Ali sumnjam da bi i jedni i drugi voljeli da ih se stavlja u isti kontekst. Pa neću. Rivali su, jebiga.

Riječ “Dinamo” u dijelu zemlje, posebno onom južnom, izaziva automatske negativne konotacije i emocije. Ovaj futsalski Dinamo, međutim, prvi je to poprilično zaobišao. Godinama već taj Dinamo iz vikenda u vikend gostuje po Dalmaciji i nikad nije imao problema. Ni u najtvrđim hajdučkim utvrdama, ni u najvrućim dalmatinskim dvoranama. Pljesak i poštovanje na koje su nailazili uzvratili su svojim protivnicima u ovom doigravanju. Ali ako ste se tek ovog mjeseca uključili — to vam je hrvatski futsal.

Konačno će i svi oni do prošlog tjedna nezainteresirani mediji i navijači konačno otkriti sve čari koje futsalska obitelj i najuzbudljivija liga u zemlji već godinama nude

To je obitelj koju ne treba brendirati niti heštegirati, jer se ona doista ponaša kao obitelj. Obitelj koja će se u 40 minuta utakmice ‘bosti i klati’, ali kad sve završi pružiti ruke i zagrliti. Ne samo kolokvijalno i utiho, nego i javno, preko društvenih mreža i komunijacijskih kanala. To vam je liga u kojoj poraženi javno čestita pobjedniku i želi mu sreću. To vam je liga u kojoj MNK Torcida javno čestita Futsal Dinamu, a igrači najžešćih suparnika u dresovima svojih rivala navijaju za njih u Ligi prvaka. Ako ste se tek ovog mjeseca uključili — to vam je hrvatski futsal.

I puno bi se toga iz današnje perspektive moglo pisati o tom Futsal Dinamu, koji je godinama čekao svoj red i svoj trenutak, razvijao se i gradio prirodno i postupno, strpljivo i logično. Proživljavajući putem i teške trenutke i ljudske tragedije i podapinjanje nogu i noževe u leđa i ismijavanje u svom dvorištu od strane mnogih koji su navikli držati nos u gazdinoj guzici, sprdajući ih kako su “klub ulice bez uspjeha i trofeja”. A danas se ti isti besramno busaju u dinamovska prsa nakon što je “ulica” pokazala da može. I dovesti klub do vrha, do titule, i napraviti to bez i najmanje mrlje na tom putu.

Sjajan posao napravio je Matija Đulvat, koji je srce i duša Futsal Dinama svih ovih godina. Bilo je dosta upitnika kad su uoči ove sezone odlučili počistiti svlačionicu od nekih zvučnih imena, čak i reprezentativaca, te udariti potpuni reset. Đulvat je očito znao što želi. Posložio je potpuno novu momčad s tri sjajna, reprezentativna pojačanja u Luki Periću, Tihomiru Novaku i Kristijanu Postružinu, uz kamen temeljac koji je imao u starosjediocu Kristijanu Čekolu, ključnom čovjeku svlačionice.

Prvi dio sezone nije davao naslutiti da će Futsal Dinamo trijumfalno završiti prvenstvenu utrku. Štoviše, na polovici je bio bliži borbi za opstanak nego za titulu. Ali stručni stožer na čelu s trenerom Đulvatom sjajno je tempirao formu i učinio da momčad izgleda sve bolje kako je sezona išla kraju. A vrhunac je doživjela u doigravanju, kad je putem do titule srušila i Novo vrijeme i Olmissum, klubove koji su se međusobno ‘dodavali’ titulom prvaka u zadnjih pet godina.

Futsal Dinamo će tako po prvi put u klupskoj povijesti izaći na europsku scenu i teško je vjerovati da će propustiti priliku prijaviti se za domaćinstvo skupine Glavne runde koja će se igrati u listopadu. Uz punu dvoranu bit će to prilika za novi klupski iskorak i plasman među 16 najboljih u Europi, što će opet iznova loviti i naš drugi europski predstavnik Olmissum, koji je među 16 najboljih bio prije dvije godine.

Omišani su se vratili u Ligu prvaka i u finale prvenstva, svoje treće u zadnje četiri godine. Bili su čak i papirnati favoriti većine, ali osim pobjede u prvoj utakmici više nisu uspjeli. Iza Olmissuma je prilično turbulentna sezona uoči koje su ostali bez direktora Juraja Grizelja, a tijekom sezone iznenadno, gotovo pa šokantno i bez trenera Duje Maretića, koji je supotpisao impresivan klupski uspon od treće lige do titule i Lige prvaka.

Bi li Olmissum bolje izgledao da je u finalnoj seriji na klupi imao iskusnije ime od Marka Mladina, Maretićeva pomoćnika koji ga je naslijedio, ostat će pitanje koje će se još neko vrijeme postavljati u futsalskim krugovima. Znat ćemo uskoro hoće li prvi čovjek omiškog kluba Mijo Milavić dati Mladinu povjerenje da povede momčad i u novu sezonu. Zadrži li većinu svlačionice pune reprezentativcima, uz poneko osvježenje, možda i kvalitetnije Brazilce, Olmissum će i u narednoj sezoni imati najviše ciljeve.

Omišani mogu žaliti za titulom i činjenicom da su u finalu ispustili prednost domaćeg terena, ali još više mogu žaliti za načinom na koji su ostali bez mogućnosti da se bore za trofej u kupu. Iako su u 1/16 finala pobijedili drugoligaški Bjelovar s čak 15:0, utakmica je registrirana 0:3 jer trojica Olmissumovih igrača nisu imala pravo nastupa zbog kartona prenesenih iz prošle sezone. Bila je to skupa pogreška klupske administracije koja je klub koštala možda i trofeja.

A o tome koliki su put u stotinjak dana prevalili dinamovci možda najbolje svjedoči činjenica da su još sredinom veljače ispali od drugoligaša Šibenika u četvrtfinalu kupa kojem su bili domaćini. Šibenčani su potom u polufinalu šokirali i drugog favorita i branitelja trofeja Novo vrijeme, ali za treći veliki skalp u finalu ipak nisu imali snage, pa se Pula u svojoj drugoj prvoligaškoj sezoni osladila trofejom. Prvim službenim, ali zapravo drugim jer je uoči sezone na turniru u Makarskoj osvojila i neslužbeni Superkup.

Puležani i Makarani imali su suprotan smjer forme od Dinama, ali razlozi su objektivni. U sezonu su prošlogodišnji finalisti krenuli prije od ostalih jer su ranije morali hvatati formu zbog europskih izazova koji su ih čekali tijekom jeseni.

Pa dok su se ostali zagrijavali i preslagivali, Novo vrijeme i Futsal Pula u Makarskoj su krajem listopada kreirali jedan od najljepših vikenda u povijesti hrvatskog futsala. Zajedno s moćnim lisabonskim Sportingom, oba naša kluba plasirala su se među 16 najboljih klubova futsalske Europe prvi put otkako postoji to natjecanje.

Posebno je upečatljiva bila slika kad su svi igrači i stručni stožer Novog vremena obukli dresove pulskog kluba i s tribina makarske Gradske dvorane, zajedno sa svojima i grupom pulskih navijača, bordili Igora Osredkara, Davida Mataju i društvo u odlučujućoj utakmici protiv kazakstanskog Ayata. Bila je to još jedna sličica u bogatom kolažu koji svjedoči koliko je futsalska obitelj drugačija od drugih. I koliko je doista obitelj. Bez heštega.

Dalje od Elitne runde ni Makarani ni Puležani nisu mogli, jer je Final Four rezerviran za klubove iz neke druge financijske dimenzije. Makarani su bili treći na turniru u Palma de Mallorci koji je osvojila domaća Palma Futsal, a koja je kasnije bila domaćin i završnog turnira te kreirala iznenađenje izbacivši oba portugalska velikana, Benficu i Sporting, za svoj prvi naslov prvaka Europe u povijesti.

A Pula je bila domaćin svog najvećeg futsalskog vikenda u povijesti, ugostivši veliku Barcelonu i pokvarivši joj planove u zadnjem kolu, zbog čega je na Final Four iz pulske skupine otišao Anderlecht našeg Franca Jelovčića.

Taj fokus na Europi uzeo je danak kod oba kluba. Pula je uzela kup nakon što su se prethodno svi drugi favoriti međusobno ‘poubijali’, ali u prvenstvu nikako nije uspjela naći konstantu forme i završila je ligaški dio tek kao sedma. Stoga je već na prvoj playoff prepreci poražena od kasnijeg finalista Olmissuma.

Makarani su kup izgubili porazom na penale od drugoligaša Šibenika koji je vodio njihov bivši trener Teo Strunje, a u prvenstvu su uspjeli sačuvati prvu poziciju uoči doigravanja. No, mučili su se već na prvoj prepreci s osmoplasiranim Osijekom, kojeg su nadvladali tek u završnim minutama majstorice.

Za Dinamo u naletu trebalo je puno više, a bez ozlijeđenog Tonija Jelavića, svog prvog igrača i najboljeg igrača prošle sezone, Makarani jednostavno nisu ista momčad. A kad su uoči druge i odlučujuće utakmice protiv Dinama ostali i bez ozlijeđenog Marina Sesara i isključenog Luke Sutona, preostalo im je samo pružiti ruku boljoj i spremnijoj zagrebačkoj momčadi.

A kao što su prvi počeli pripreme za prošlu, Makarani i Puležani su prvi počeli spremati i naredmu sezonu. Dok su se dinamovci još zalijevali slavljeničkim šampanjcem, Pula je trenera Nijaza Mulahmetovića zamijenila 33-godišnjim Španjolcem Alvarom Martinezom Castillom, a Makarani su već objavili svoje prvo pojačanje za novu sezonu. Riječ je o Brazilcu Vitoru Limi, koji je prošle sezone u Osijekovu dresu zabio 16 golova.

To samo pokazuje da će i nova futsalska sezona biti i zanimljiva i uzbudljiva. Futsal Dinamo će prvi put otkriti ono što su zadnjih godina otkrili i Novo vrijeme i Olmissum — da je puno lakše biti lovac nego lovina. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će se u novoj sezoni promijeniti svlačionice dvaju naših predstavnika u Ligi prvaka i kako će se snaći u izazovnom ritmu u kojem će im glave i tijela biti u nimalo jednostavnom paralelnom slalomu između domaćih natjecanja i Europe.

Bit će jednako zanimljivo vidjeti s kojim će ciljevima i kadrom u novu sezonu krenuti dubrovački Square, pa i šibenska Crnica, momčadi koje imaju neka zanimljiva i ozbiljna imena u svojim svlačionicama. Vrgorac je možda i najugodnije iznenađenje prošle sezone s obzirom na očekivanja, s momčadi u kojoj je nekoliko bisera koji bi mogli dugo igrati zapažene uloge u hrvatskom futsalu. Klub iz najmanjeg prvoligaškog grada u zemlji ima sjajnu školu futsala koja konstantno štanca nove proizvode.

Prvoligaško društvo ostalo je bez simpatičnih splitskih studenata iz Universitasa, vratila se kultna zagrebačka Uspinjača, a još jedan kultni futsalski klub, Split, ostao je na korak od povratka među prvoligaše. Najtrofejniji i jedini hrvatski klub koji je došao do polufinala Lige prvaka i iduće će sezone kroz drugoligašku karavanu tražiti put prema stabilnosti i prvoj ligi kojoj po svojoj povijesti i tradiciji apsolutnu pripada. I nedostaje.

Koliko hrvatski futsal kotira u Europi najbolje svjedoči činjenica da će uz Španjolsku, Portugal i Kazakstan Hrvatska biti jedina zemlja s dva predstavnika u Ligi prvaka. Radujemo se što će konačno i svi oni do prošlog tjedna nezainteresirani mediji i navijači konačno otkriti sve čari koje futsalska obitelj i najuzbudljivija liga u zemlji već godinama nude po punim i bučnim dvoranama diljem zemlje.