Rumunjska je kvalifikacije završila ispred Portugala, što zaziva najveći mogući oprez. Na vratima im je Andrei Ionuț Radu, jedan od najskupljih mladih vratara u Europi kojeg je prošlog ljeta Genoa otkupila od Intera za devet milijuna eura. Ključni igrač ove generacije je napadač George Pușcaș, kojeg je, kao i Radua, Inter doveo još kao klinca u svoje redove. No, ni on se na Meazzi nije naigrao, odlazio je po posudbama sve dok ga prošlog ljeta nije otkupio Palermo. Ondje je u prošlosezonskoj Serie B zabio devet golova.

Veznim redom im dirigiraju Dragoș Nedelcu (FCSB), Dennis Man (FCSB), Alexandru Cicâldău (Univesitatea Craiova) i najzvučnije ime — Ianis Hagi. Točnije — najzvučnije prezime, jer je riječ o sinu “Maradone s Karpata”, vlasnika i trenera Viitorula iz Constanțe u kojem mlađi Hagi skuplja igračko iskustvo.

Rumunjska je prvi hrvatski suparnik 18. lipnja i ta će utakmica, po običaju, odrediti ton nastavka natjecanja. Bez obzira što Rumunji nisu nimalo bezazleni, pobjeda u toj utakmici čini se kao imperativ, jer Francuzi i Englezi izgledaju kao neusporedivo teže prepreke.

Uvijek se iz U21 reprezentacije željelo ući u A selekciju. Ovo bi mogla biti rijetka situacija u kojoj će se A reprezentativci boriti za ulazak u mladu reprezentaciju

Uvijek tjelesno moćni i dominantni, Francuzi u svojoj mladoj reprezentaciji imaju već desetak igrača, u svim linijama, za koje se očekuje da će vrlo skoro probiti transfernu cifru od 50 milijuna eura. Stoperi Ibrahima Konaté i Dayot Upamecano u prošloj su sezoni činili najbolji defenzivni tandem Bundeslige i očekuje se da će RB Leipzig za njih inkasirati troznamenkastu milijunsku cifru.

Za Lyonove veznjake Houssema Aouara i Lucasa Tousarta već se otimaju svi važniji premierligaši, Matteo Guendouzi već je standardan u Arsenalovu veznom redu, a u napadu sa svih strana prijete opasnosti od Mousse Dembéléa (Lyon), Jean-Philippea Matete (Mainz), Jonathana Bambe (Lille), Martina Terriera (Lyon). Sjajna je to generacija koja pršti od talenta praktično na svim pozicijama i koja će vrlo brzo dodatno pojačati ionako impresivnu konkurenciju u reprezentaciji koja je prvak svijeta.

A onda nam dolaze Englezi. Strašno dobri Englezi. Riječ je o kombinaciji U20 selekcije koja je prije dvije godine bila svjetski, te U19 reprezentacije koja je istovremeno postala europski prvak, dodatno ojačanoj još nekim imenima koja već grizu premierligaški kruh.

Oko centralnog veznog, Leicesterova Jamesa Maddisona, mrežu pletu svi najbogatiji engleski klubovi i od njega se očekuje da bude novi Gerrard/Lampard u idućem desetljeću seniorske reprezentacije. Crystal Palace je već odbio 45 milijuna eura od Manchester Uniteda za desnog beka Aarona Wan-Bissaku, a Fulhamov veznjak Ryan Sessegnon trebao bi biti prva Tottenhamova ovoljetna ozbiljnija investicija.

Tek 19-godišnji Phil Foden možda je najzvučnije ime jer ga je Pep Guardiola već počeo ubacivati u momčad Manchester Cityja i u Premier ligi i u Ligi prvaka, a raspucani napadač Tammy Abraham bio je drugi strijelac Championshipa s 25 golova i jedna od ključnih karika Aston Ville u povratku u elitu.

Posebno intrigira i mogući okršaj Nikole Vlašića s trojicom svojih nesuđenih suigrača u Evertonu. Desni branič Jonjoe Kenny, veznjak Kieran Dowell i napadač Dominic Calvert-Lewin odmjeravat će snage s čovjekom koji je, za razliku od njih, prošlu sezonu proveo u Ligi prvaka.

U tom uistinu impresivnom društvu “Skupine smrti” i Hrvatska itekako ima što ponuditi. Momčad Nenada Gračana uspješno je završila kvalifikacije na istom mjestu gdje će i započeti Europsko prvenstvo, u San Marinu. Gračan i njegov stožer imali su pola godine za *galvanizaciju i pripremu potencijalno olimpijskog materijala.

I sve do prošlog tjedna sve je izgledalo idealno. Zbog ozljede je otpao tek pričuvni stoper Marin Pongračić iz Salzburga, kasnije i *nestašni Petar Bočkaj; Vlašić se u obiteljskom laboratoriju uspješno oporavljao od ozljede koju je zaradio pred kraj sezone, ali svi ostali su čekali okupljanje kao zapete puške. Gračan je imao takav luksuz da si je mogao priuštiti zbog slabe klupske minutaže s popisa izostaviti neke dojučerašnje nositelje poput Ante Ćorića ili Andrije Balića, pa i Darka Nejašmića koji je odigrao jako dobro proljeće u Hajdukovu dresu.

A onda su zrnca nemira unijeli neočekivani otkaz Duje Ćalete-Cara, stožernog igrača obrane i suzni izlazak s travnjaka u posljednjoj prijateljskoj utakmici protiv Danske Ivana Šunjića, stožernog igrača veznog reda. Šunjićeva ozljeda, srećom, nije bila ozbiljnija i trebao bi biti spreman za Euro, ali odlazak Ćalete-Cara uz objašnjenje kako je tako želio njegov klub namrgodio je lica u reprezentativnom stožeru.

Teško je vjerovati da bi 23-godišnji Šibenčanin bez nekog ozbiljnog razloga otišao sa završne faze priprema i propustio posljednju prigodu sa svojom generacijom napraviti nešto veliko. “Sugestija” iz Marseillea je sigurno bilo, jer je teško vjerovati da bi se Ćaleta-Car tek tako odrekao mogućnosti da zaigra na Olimpijskim igrama.

Odluka je u konačnici ipak bila njegova, jer klub nema mehanizme zabrane nastupa za reprezentaciju, i s tom će se odlukom morati nositi. U svakom slučaju je šteta što Ćaleta-Car i Filip Benković neće oformiti taj impresivni, visoki živi zid pred Josipom Posavcem na ovom Euru, jer je to trebala biti generalna proba tog stasitog stoperskog para koji je programiran uskoro preuzeti zapovjedništvo obrane seniorske reprezentacije.

Alternative, međutim, postoje. I to nimalo loše. Uz nedodirljivog Benkovića stajat će ili njegov suparnik iz Old Firma Nikola Katić ili Branimir Kalaica iz Benfice, a mogao bi i standardni stoper Rubina iz Kazana Filip Uremović, da nije potrebniji na poziciji desnog beka. Lijevu stranu pokrivat će Borna Sosa i/ili Domagoj Bradarić, obojica su imala probleme s ozljedama u završnici sezone, ali bi trebali biti potpuno spremni za početak turnira.

U sredini i na krilima leži najveće bogatstvo i najveća snaga ove generacije. Osigurači zadnje linije bit će Šunjić, Nikola Moro i Kristijan Bistrović, koji je široj hrvatskoj javnosti najmanje poznat iako se odlaskom iz Slaven Belupa izborio za mjesto u prvoj momčadi moskovskog CSKA i zajedno s Vlašićem sudjelovao u rušenju Real Madrida u Ligi prvaka prošle sezone.

Napadački trozubac Vlašić — Alen Halilović — Josip Brekalo trebao bi biti napast za svaku obranu i najjača ofenzivna karika Gračanove momčadi. Dobra debitantska sezona u Bordeauxu je iza Tome Bašića, a i Luka Ivanušec je prošle sezone bio Lokomotivin glavni igrač i može uskočiti na različite pozicije u sredini. Jedina boljka ove generacije je izostanak klasičnog napadača, pa će špicu po potrebi glumiti Marin Jakoliš, Robert Murić ili netko od ostalih brzanaca iz sredine.

U svakom slučaju, nakon 14 godina je mlada hrvatska reprezentacija opet na Europskom prvenstvu i apsolutno ima gomilu aduta za dobar rezultat. Hoće li se on doista i dogoditi nitko ne može predvidjeti, jer jedina konstanta hrvatskog nogometa je — nekonstantnost.

Ovo je tek treći put od samostalnosti da se mlada nogometna reprezentacija plasirala na EP i još uvijek ondje nema ni jednu pobjedu. Zapravo je pravi fenomen kako u toj kategoriji hrvatski nogomet nije imao više uspjeha s obzirom na to kakvi su sve igrači izlazili iz omladinskih pogona hrvatskih klubova i kakve su seniorske karijere ostvarivali. I, u konačnici — koliko su uspjeha imali s A reprezentacijom.

Vlašić, Brekalo i društvo velike navijače imat će i u svojim seniorskim kolegama, među kojima bi mnogi rado ušli u kvotu od tri starija igrača koja se mogu povesti na Olimpijske igre. Uvijek se iz U21 reprezentacije željelo ući u A selekciju. Ovo bi mogla biti rijetka situacija u kojoj će se A reprezentativci boriti za ulazak u mladu reprezentaciju.

Ako se olimpijski snovi ostvare. A do njih je dugih i teških 270 minuta.