Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Pravi 9

Robert Lewandowski, vrsta pred izumiranjem

U trenutku kad je Robert Lewandowski s bijele točke samouvjereno zakucao loptu u malu mrežu i utišao amsterdamsku Johan Cruijff Arenu, koja se pet minuta nadala pobjedi i statusu nositelja u ždrijebu osmine finala Lige prvaka, još sam jednom u glavi odvrtio film jedne lipanjske kave s čovjekom koji se upravo spremao preuzeti Bayern. Taman u vrijeme kad se 30-godišnji Poljak nakon samo dva kola oprostio od Svjetskog prvenstva u Rusiji i usput ostavio dojam ispuhanog balona. Bez postignutog gola.

“Neću ga pustiti, nema šanse. Reci mi koga mogu dovesti za manje od sto milijuna, a da će mi garantirati više od 30 golova u sezoni?”

Niko Kovač nije ni trznuo na lošu atmosferu koja je zakomplicirala odnos između Lewandowskog i Bayerna. Lewa je želio otići. Real Madrid već je dugo njuškao oko njega, Manchester United također. Dva najbogatija kluba na svijetu. Bogatija čak i od bogatog Bayerna. Iako stvar nije bila u lovi. Barem ne *isključivo u lovi.

“Pa možda je ovo zadnja prilika da ga se proda, da se nešto na njemu zaradi”, proradio je u meni trgovački HNL-ovski gen. “Što ako digne nos, ako ti bude radio cirkus u svlačionici”, nastavio sam ga gnjaviti. “Ili još gore — ako odbije trenirati kao Dembele, Aubameyang ili Coutinho?”

“Ne brini, taj ne preskače treninge. Ima ugovor, Bayern ga neće pustiti i tu je kraj priče. Bayern će radije izgubiti novac nego popustiti jer zna da će tako samo otvoriti vrata za slične ucjene u budućnosti. Osim toga, razgovarali smo već nekoliko puta. Znam što mu treba. Bit će on pravi, vidjet ćeš.”

I zaista. Kovač je izliječio prehladu koja je ugrozila odnos između Poljaka i Bavaraca. Lewandowski se pojavio na Bayernovim pripremama s osmijehom na licu i potvrdio kako je tu da bi ostao.

Robert Lewandowski čuva krunu najbolje klasične ‘devetke’ modernog nogometa

“Kad je sve išlo dobro, to što sam ja radio bilo je svima normalno. A kad su se pojavili problemi, odmah je za sve bio kriv Lewandowski. Osjećao sam se usamljen u toj situaciji i povrijedilo me što me klub nije zaštitio. Nitko od šefova nije stao iza mene. Zbog toga sam rekao, ako više nisam dobrodošao — želim otići. No, imao sam puno dobrih razgovora s Kovačem ovog ljeta koji su sve promijenili. Moje srce opet kuca samo za Bayern”.

Kovač je tako ljetos spasio Lewandowskog daljnjih neugodnosti u Bayernu, post-ronaldovskih previranja u Realu i depresivnog Mourinhova antinogometa u Unitedu. Lewandowski je na jesen uzvratio uslugu, spasivši Kovača pogocima u nekoliko kritičnih situacija kad su se preko njegovih leđa slamale pogreške i klupskog menadžmenta i igrača.

S dva gola u Wolfsburgu nakon teškog domaćeg poraza od Borussije Mönchengladbach. S dva gola AEK-u u jeku najžešće krize unutar svlačionice. S dva pogotka Benfici u utakmici u kojoj mu je visio mač nad glavom. S dva pogotka Ajaxu u Amsterdamu kojima je osigurao Bayernu status nositelja u ždrijebu, a Kovaču mirn(ij)u zimu.

I što god štekalo i štrapalo ove jeseni u Bayernovoj momčadi, a šteka i štrapa ponajprije obrana preplavljena nevjerojatnim kiksevima i glupostima Jeromea Boatenga, Matsa Hummelsa i Niklasa Sülea — Lewandowski uporno vadi kestenje iz vatre. S 21 postignutim pogotkom (devet u Bundesligi, osam u Ligi prvaka, tri u Superkupu, jedan u Kupu) trenutno je najefikasniji strijelac u Europi. I čovjek za čije se zdravlje svaki Bayernov navijač treba pomoliti u ovo adventsko vrijeme.

Životna priča najboljeg poljskog nogometaša u nekim se detaljima zgodno poklapa s onom najboljeg hrvatskog. Klub za koji je navijao on i cijela njegova obitelj, varšavska Legia, u njemu je vidjela tek mršavog, tjelesno nerazvijenog dječaka kojeg će ozbiljan nogomet pojesti. A on je, zaobilaznim putem preko niželigaških krampona i ledina, nogometnu karijeru odlučio graditi u najvećem rivalu, Lechu iz Poznana. Odakle se vinuo u svjetske visine.

Otac Krzysztof, nekoć prvak Poljske u judu i solidan drugoligaški stoper, vodio je mršavog i kržljavog sina da isproba nekoliko sportova prije nego što se potpuno posveti nogometu. Da usavrši različite tjelesne vještine. A da će mu sin biti vrhunski sportaš znao je i prije nego što se rodio. Pa mu je dao ‘univerzalno’ ime. Kako njegovi budući fanovi ne bi lomili jezik na poljskim vokalima.

Kad ga je konačno upisao u omladinski pogon varšavske Varsovije, to je jedno vrijeme značilo svakodnevnu trosatnu vožnju na trening i s treninga, s obzirom na to da su živjeli u 300 kilometara udaljenom Lesznu. Za san da vidi sina kako zabija golove u najdražem zeleno-bijelom dresu ocu Krzysztofu ništa nije bilo teško.

Nažalost, tu radost nije doživio. Višegodišnju borbu s tumorom Krysztof Lewandowski izgubio je 2005., a 17-godišnji Robert morao je preko noći odrasti. I očvrsnuti. I tjelesno i mentalno. Ako ne zbog sebe, onda zbog majke i sestre.

Majci Iwoni, bivšoj profesionalnoj odbojkašici, rekao je da ne brine. Da će uspjeti. Ali kad su mu u drugoj momčadi Legije nakon godinu dana probnih treninga uručili ispisnicu zbog “krhke građe i sklonosti ozljedama”, srce mu je puklo po drugi put u samo nekoliko mjeseci.

Obrisao je suze, naoštrio kopačke i poslušao majčin savjet da ode u trećeligaški Znicz Pruszków, jer je poznavala tamošnje trenere. I, kako se to uglavnom kaže — ostalo je povijest.

Već u prvoj sezoni zatrpao je protivničke mreže, s nepunih 19 godina postao najbolji strijelac treće lige i uveo Znicz među drugoligaše. Nastavio je i sljedeće sezone, postao najbolji strijelac i druge lige i s 36 golova u dvije sezone zainteresirao sve najjače poljske klubove. Sve osim Legije. Čija je struka i dalje tvrdoglavo odbijala priznati pogrešku.

Stoga im je “krhki napadač sklon ozljedama” odlučio zapapriti. U ljeto 2008. prihvatio je Lechovu ponudu i nastavio trpati. U prvoj prvoligaškoj sezoni bio je drugi strijelac lige, a već dogodine napravio nešto što je uspjelo vrlo rijetkima. Nakon treće i druge, postao je najbolji strijelac i prve poljske lige. A još važnije — Lechu je, na užas Legijinih navijača, donio naslov prvaka nakon 17 godina posta.

U proljeće 2010. predatori su okružili 22-godišnji poljski stroj za golove. Blackburn, Borussia Dortmund i Fiorentina prije svih. Blackburn je držao pole position, Sam Allardyce prvi je doletio u Poljsku i praktično sve dogovorio. Lewandowski je dobio zrakoplovne karte za Blackburn gdje je trebao upoznati svoje nove poslodavce i dovršiti posao. No, ispriječio se — Eyjafjallajökull.

Erupcija islandskog vulkana poremetila je zračni promet iznad Europe i njegov let za Otok bio je otkazan. Jürgenu Kloppu nije trebalo dvaput mignuti. Sjeo je u automobil, odvezao se u Poznan i Allardyceu s udice skinuo kapitalca. Lewandowski je ionako preferirao Njemačku. Blackburn je ostao na Nikoli Kaliniću.

U Dortmundu, međutim, nije išlo glatko. Nije znao njemački pa se većinom družio s dvojicom starijih sunarodnjaka, Kubom Błaszczykowskim i Łukaszom Piszczekom. Klopp ga je i sam definirao “asocijalnim tipom”, ali odlučio mu je pomoći. Natjerao ga je da nauči njemački odbijajući mu davati instrukcije na bilo kojem drugom jeziku. I to ga je socijaliziralo.

U drugoj sezoni u Dortmundu (2011./12.) ozljeda Argentinca Lucasa Barriosa otvorila mu je vrata vrha napada. Vrata koja više nikad nije zatvorio. Zabio je 30 golova za dvostruku Borussijinu krunu, uključujući i hat-trick Bayernu u finalu Kupa. Iduće sezone postao je prvi igrač koji je zabio četiri komada u jednoj utakmici polufinala Lige prvaka (Real Madridu), ali Borussia nije uspjela uzeti finale protiv Bayerna. Heynckesova i Mandžina Bayerna. Koji je uskoro postao Guardiolin i Lewin.

Bayernovu zovu rijetki su odoljeli, pa nije ni Lewandowski. Umjesto ratnika Mandže Guardiola je preferirao umjetnika Lewu. Oko njega je uspio isplesti ‘španjolski’ Bayern koji je dominirao Bundesligom, ali preko Španjolaca nikako nije mogao. Usprkos neumoljivosti poljskog “ubojice dječjeg lica”, Atletico, Real i Barcelona uvijek mu spuštali rampu nadomak finala Lige prvaka.

To i činjenica da s reprezentacijom nikad nije stigao daleko ostavili su ga uvijek nekako u sjeni silnih konkurenata s boljim momčadskim rezultatima ili marketinškom mašinerijom iza leđa. U vrijeme nedodirljivosti Lea Messija i Cristiana Ronalda malo je nogometaša izvan Barcelone ili Reala imalo šansu konkurirati za individualne nagrade.

Godine 2015. je bio četvrti nogometaš na svijetu u izboru FIFA Balon d’Or, prošle godine deveti, a ove nije čak bio niti među 30 nominiranih. Iako je bio najbolji strijelac Bundeslige, iako je odveo Bayern do naslova prvaka, finala Kupa i polufinala Lige prvaka. Iako je ove jeseni najbolji strijelac Lige prvaka i najefikasniji nogometaš u europskoj eliti.

Pa iako globalno podcijenjen zbog limitirane reprezentacije i paušalnog dojma kako “Bayern u Njemačkoj ionako nema konkurenciju”, Lewandowski je već godinama jedan od najboljih svjetskih napadača. Mnogi će reći i najkompletniji. Jer jednako dobro igra s obje noge i glavom, ima i brzinu i silinu i vještinu i visinu i mirnoću u realizaciji. I radni fanatizam i ono nešto neopipljivo, ono što se u zdravoseljačkom žargonu naziva “nosom za gol”.

Čovjek koji je zabivši pet golova u devet minuta u jednoj utakmici srušio četiri Guinnessova rekorda jedan je od rijetkih na kojima Bayern temelji i svoju prošlost i svoju sadašnjost i svoju budućnost.

U vremenima iznova retuširanog “totalnog nogometa” u kojem se funkcije i pozicije na terenu stapaju i preklapaju, Robert Lewandowski ljubomorno čuva krunu najbolje klasične ‘devetke’ modernog nogometa.

Kao možda i posljednji Mohikanac prije definitivnog izumiranja vrste.