Tunel Mont Blanc bio je zatvoren zbog održavanja u četvrtak navečer, taman u vrijeme kad su se kolone hrvatskih automobila slijevale prema njemu. Kad već skoro 12 sati grizete kilometre (auto)cesta i trudite se za volanom ostati dovoljno lucidni i svježi, misli odlutaju i stvore svakakve fatamorgane. Pa to što rijeke Hajdukovih navijača moraju težim i dužim putem osvajati Mont Blanc, veličanstvenu Bilu planinu, iscrpljeni um pretvori u sasvim prikladnu simboliku.
A onda kad kreneš gore, gdje te dočeka druga tunelska mrcina koja se zove ni manje ni više nego St. Bernard, shvatiš da je svemir sve to fino iskalkulirao i posložio. I da je tako jednostavno moralo biti. Ne može se lagano i kraćim putem pokoriti Bila planina. Nikad kod Bilih nije bilo prečice do vrha.
Naravno, uz sve zastoje i gužve koje te prate putem, logično je da ti i taj tunel imenjak zalupi vrata doslovno pred nosom i zatvori se na 20 minuta. Ali onda iz drugog automobila izađe tip u Hajdukovoj trenerci i shvatiš da je svemir sve to fino iskalkulirao i posložio. Čovjek pomorac, dan prije došao s broda, ukrcao ženu i dvoje djece u auto i krenuo preko Bile planine. Na *juniore.
“Ma nisan od uzbuđenja uopće moga zaspat, diga san se u četri ujutro i čeka da se žena i dica probude da krenemo. Di ćemo ovo propustit? Ovo smo sanjali, da se Hajduk bori za titulu prvaka Europe”, priča dok usred noći čekamo da se digne rampa na St. Bernardu.
Milijuni Hajdukovih navijača diljem svijeta jučer su bili nasmijani, ponosni i sretni, a to je cijela poanta i smisao nogometa
Tisuće takvih priča stapale su se ovog tjedna na Ženevskom jezeru dok su se rijeke navijača slijevale sa svih strana. Iz cijele Hrvatske, ali i iz Švicarske, Austrije, Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Francuske. Kiša je prijetila pokvariti čitav doživljaj okupacije mirne i pomalo uspavane Ženeve, ali ipak se nebo smilovalo i dopustilo hajdučku feštu i prije i nakon utakmice.
Alen Bokšić, posebni Hajdukov gost i promotor UEFA-ine Lige mladih bio je jedna od glavnih atrakcija dok se centar Ženeve punio navijačima. Hajdukovim, naravno, jer ostali klubovi nisu imali ni približno sličnu podršku. Čudili su se svi, pitali su nas otkud toliko ljudi na juniorskoj Ligi prvaka koja se čitavo desetljeće igrala u obližnjem Nyonu, u trening centru u kojem je poneka stotina ulaznica bila i više nego dovoljna zainteresiranima.
Pokušavali smo i Švicarcima i Francuzima i Nizozemcima i Talijanima dočarati strast i emociju koju Hajduk budi kod vojske svojih navijača i fenomen koji je na Stade de Geneve doveo više od 5.000 navijača splitskog kluba. Ali uvijek se nekako vratiš na onu staru “nemoš ti to razumit”. I doista, teško je to smisleno objasniti ljudima koji u svemu tome traže logiku. Nema logike. Samo strast.
Hajduk je ove sezone izbio UEFA-inu Ligu mladih iz mnogih okvira na koje je to natjecanje koje traje od 2013./14. već naviklo. Hajduk je s auditorijem koji ga prati već natjerao i Borussiju Dortmund da se iz svog trening-kampa preseli na glavni Westfalen stadion, pa je onda natjerao UEFA-u da prvi put završni turnir preseli iz nyonskog trening-kampa na ženevski stadion, a potom i da promijeni satnicu i Hajdukovu utakmicu protiv Milana stavi u udarni poslijepodnevni termin.
Zasluge za to što je utakmicu Hajduka i Milana gledalo gotovo 10.000 ljudi čija se ljubav dijelila diljem svijeta i što će ostati zauvijek upisana u povijesne knjige splitskog kluba, pripadaju prvom UEFA-inu čovjeku Aleksandru Čeferinu. Vrlo pouzdani izvori šapnuli su mi da bi teško bilo selidbe utakmice u Ženevu da Slovenac i deklarirani hajdukovac nije *namignuo svojoj administraciji. I to je nešto što mu Hajdukovi navijači ne smiju zaboraviti ni u danima sretnim, ni u danima grubim.
A Hajdukova dica i protiv Milana su još jednom pokazala da su doista posebna grupa. Rijetko je vidjeti da je jedan kolektiv toliko homogen, da igrači toliko dišu zajedno i jedni druge čine boljima. Teško je danas znati tko će iz ove generacije napraviti veliku karijeru, ali najjača karika ovog juniorskog Hajduka nije individualna nego momčadska kvaliteta.
A kad je tako, onda je trenerski potpis ključan dio priče. Marijan Budimir i protiv Milana je odradio sjajan posao kako u pripremi, tako i u vođenju utakmice. Njegove reakcije i korekcije tijekom utakmice dovele su do toga da njegova momčad ni u jednoj fazi nije izgubila glavu, čak ni kad je Milan u završnici žestoko pritisnuo.
Podsjetila je ova utakmica pomalo na onu protiv Manchester Cityja u četvrtfinalu, kad su mladi hajdukovci dvaput uboli poput pčela, a potom skoro pa rutinski odbijali nalete uglednog i kvalitetnog suparnika. Milanovi juniori jesu pritisnuli u završnici, ali pred očima svog direktora Paola Maldinija i svojih bivših igrača Zvonimira Bobana i Marija Pašalića nisu pokazali da su ičim bolji od Hajdukovih juniora.
Posve je sigurno da će u bilježnicama svih europskih klupskih velikana — osim Luke Vuškovića, kadeta na posudbi u juniorima koji igra za seniore koji je u njima već debelo podcrtan — uskoro biti i Rokas Pukštas. Koliko je taj mali litavski Amerikanac napredovao posljednjih mjeseci igrajući za Hajdukovu prvu momčad vidjelo se u svakom dodiru s loptom i svakoj njegovoj (re)akciji protiv Milana. Puki grabi krupnim koracima i uz Vuškovića bi u budućnosti trebao biti još jedan Hajdukov megatransfer. Za nadati se da će prije toga nešto ozbiljno odigrati i za Hajdukove seniore.
Isto tako, uživancija je gledati koliko su u godinu dana napredovali Roko Brajković, dvostruki asistent protiv Milana, ljevonogi branič/krilo Šimun Hrgović, a posebno Jere Vrcić, čija energija i okomitost daju poseban ton ovoj momčadi. Za finale protiv AZ Alkmaara u ponedjeljak u momčad se vraća i kapetan Marko Capan, što će Budimiru donijeti još jednu kvalitetnu opciju u sredini.
Prvi put u povijesti finale Lige mladih igrat će dva kluba koja su prošla kroz ‘Put prvaka’, prvi put će finale igrati klub iz Hrvatske i klub iz Nizozemske. AZ Alkmaar, kao i Hajduk, vodi mladi trener iz vlastitog pogona, Jan Sierksma, koji je napravio sjajan posao. I oni su dvostruki uzastopni prvaci svoje zemlje, baš kao i hajdukovci, i već nekoliko godina odrastaju zajedno. Prošle sezone dogurali su do osmine finala, gdje ih je na penale izbacio Juventus.
Kad pogledate kakve su sve klubove i omladinske pogone naslagali na svoje štitove Hajduk i AZ ove sezone, bit će vam posve jasno da nema ni najmanjeg prigovora zasluženosti činjenice da će međusobno igrati za titulu europskog prvaka. Pod njihovim su nogama ostali Šahtar, Manchester City, Borussia Dortmund, Milan, Eintracht, Barcelona, Real Madrid, Sporting. I više nego impresivna lista.
Ova generacija Hajdukovih mangupa otresla je prašinu s klupskih spomenara i vratila hajdučki vremeplov u neka druga vremena, kad je bilo normalno igrati europska polufinala. Milijuni Hajdukovih navijača diljem svijeta jučer su bili nasmijani, ponosni i sretni, a to je cijela poanta i smisao nogometa. Seniorskog, juniorskog ili bilo kojeg drugog. To je cijela poanta i smisao privrženosti svom klubu. I života s njim.
Ova generacija Hajdukovih mangupa omogućila je svojim navijačima da se osjećaju nadmoćno Cityju, Borussiji, Milanu. Vratila je splitski klub na europsku klupsku mapu i natjerala ljude sa svih krajeva Europe da od petka navečer u mobitele ukucavaju jednu te istu poruku:
“Di si u ponediljak?”
S one strane veličanstvene Bile planine. Tamo gdje se piše povijest. Pročitajte još jednom i uštipnite se za obraz:
Hajduk igra za titulu prvaka Europe.
