SuperSport HNL nije ništa različit od svih drugih svjetskih sportskih natjecanja i liga. Stalne smjene trenera najlakši su lakmus-papir lutanja klupskih upravitelja, pa nije čudno što su samo dva od 10 HNL klubova s istim trenerom ušla u prošlu i u ovu sezonu. Treneri su najlakše potrošna roba.

Na startu ove sezone skupila se doista zanimljiva lista likova koji će povesti hrvatske prvoligaše u novu sezonu. Deset trenera među kojima je polovica praktično iz iste generacije, a između najstarijeg Ricarda Moniza i najmlađeg Mislava Karoglana stoji čitava jedna punoljetnost. Ajmo ih predstaviti.

*NEDODIRLJIVI

Pune dvije sezone odradio je Silvio Čabraja (55) na Lokomotivinoj klupi i upravo ulazi u treću. A trenerske godine su kao pseće (na toliko različitih razina), jedna koju preživiš vrijedi kao sedam običnih. Pomaže, doduše, to što je riječ o Lokomotivi, gdje je afirmacija i monetizacija važnija od rezultata i plasmana, ali Čabraja je za Lokomotivine uvjete i ambicije isporučio čak i dobre rezultate. Peti u prvoj, sedmi u drugoj sezoni, uz rutinski isporučen ključni uvjet — da ne bude drame oko opstanka kakva se dogodila u sezoni uoči njegovog dolaska. Kad se sve sagleda širokokutnim lećama, Čabraja je možda i najbolja oklada da ćemo nekoga od ovogodišnjih naći na istom mjestu i dogodine u ovo vrijeme.

Trenerska ruža u HNL-u odavno nije izgledala intrigantnije. Neka nas njihove nogometne filozofije i izvedbe što ćešće tjeraju na pljesak

I Mario Kovačević (48) ulazi u treću sezonu s Varaždinom, vjerojatno i najkompliciraniju dosad. U prvoj je vratio Varaždince među prvoligaše, u drugoj ga stabilizirao u sredini prvoligaške ljestvice afirmiravši pritom nekoliko zanimljivih imena, a ključno pitanje uoči treće je — može li Varaždin još korak više? Za drugu prvoligašku sezonu kažu da je najteža, pa je pred Kovačevićem zasigurno zahtjevan izazov da mečira, eventualno i nadmaši vrlo dobro prošlosezonsko šesto mjesto.

*DOBRODOŠLI

Nekako je pretiho prošla informacija da je inozemni trener ovako ozbiljnog životopisa kakav ima Nizozemac Moniz (59) došao raditi u HNL. Doduše, objašnjenje je jednostavno, došao je u tihi, racionalni i ponekad iritantno pasivni Slaven Belupo, a tamošnja javnost sve je osim eksplozivna i euforična kao na nekim drugim *adrenalinskim destinacijama u zemlji.

Moniz je najstariji u ovom sazivu HNL struke, ujedno i jedini stranac. Nizozemac koji se školovao i trenerski oblikovao u Feyenoordu, Grasshopperu, PSV-u, kasnije i u Tottenhamu i HSV-u, vodio je klubove iz Austrije, Mađarske, Poljske, Nizozemske, Danske, Slovačke, a bio je kratko i na klupama dvaju niželigaša slavnih imena — 1860 Münchenu i Notts Countyju. Bio je prvak Austrije s RB Salzburgom, osvojio mađarski kup sa Zalaegerszegom, a u ljeto 2015. bio je na korak od preuzimanja Hajduka, ali je odustao zbog bolesti majke. Barem tako glasi službena verzija.

Bit će izuzetno zanimljivo vidjeti kako će se snaći u okruženju hrvatske nogometne zbiljnosti i u ambijentu mirne i nogometno ne odveć ambiziozne Podravine. Tko zna, možda joj baš on ubrizga malo potrebnog adrenalina i pomakne Slaven iz zone komfora u kojoj se usidrio.

Mislav Karoglan (41) nije debitant u HNL-u, ali je novo lice na klupi Istre 1961 i najmlađi među ovogodišnjim starterima. Pragmatičnim nogometom u završnici prošle jeseni odradio je u Hajduku bezbolnu tranziciju s Valdasa Dambrauskasa na Ivana Leku i pobrao brojne komplimente. Ostat će zauvijek zapisano da u 10 utakmica koje je vodio nije ubilježio niti jedan poraz i ta će ga statistika dugo pratiti i vjerojatno jednog dana opet vratiti na Poljud. Ali za to će trebati nešto napraviti i u Puli, gdje će mu prvi suradnik biti bivši Hajdukov sportski direktor Saša Bjelanović.

Ipak, trenerski debitant kojeg se najželjnije očekuje zove se Robert Prosinečki (54). Prilično je iznenađujuće odjeknula činjenica da će Prosinečki svoj trenerski debi u HNL-u doživjeti u Rudešu, ali ruku na srce, veliko igračko ime hrvatskog nogometa još uvijek se nije transformiralo u veliko trenersko ime. Trenerska karijera ‘Velikog Žutog’ nije ni izbliza onako blještava i veličanstvena kao igračka. Barem zasad.

Krenuo je prije 13 godina s Crvenom zvezdom, gdje je dvije sezone gledao u leđa prvaku Partizanu i zadovoljio se tek s jednim Kupom Srbije. I to je do danas ostao njegov jedini trofej u trenerskom životopisu koji je bogat klubovima i reprezentacijama (Azerbajdžan i BiH), ali ne i nekim velikim rezultatima.

Najbolji rezultat ostvario je na svom turskom početku u Kayserisporu, kad je sezonu 2012./13. završio kao peti. Činilo se tada da će njegova trenerska zvijezda brzo zasjati jer je njegovo nogometno znanje nesporno. No, već naredne sezone Kayserispor se srušio na samo dno pod njegovim vodstvom, pa je na pola sezone dobio otkaz, što klubu nije pomoglo da izbjegne ispadanje u drugu ligu.

Vratio se na mjesto nesreće šest godina kasnije, ovaj put da on spašava ono što je netko drugi zakuhao, ali ni to nije uspjelo. Kayserispor je opet trebao ispasti, ali spasila ga je odluka Saveza da zbog covida te sezone nitko ne ispada. Preuzeo je u ljeto 2020. klupu Denizlispora, ali nakon užasnog starta u sezonu smijenjen je nakon samo tri mjeseca, a ni taj klub se na koncu nije spasio ispadanja. U ožujku 2021./22. preuzeo je ljubljansku Olimpiju s dogovorom da nastavi i naredne sezone, ali nije je dočekao i zadržao se tek tri mjeseca.

I tako — eto Rudeša. I eto prilike Robertu Prosinečkom da hrvatskoj javnosti dokaže da je puno bolji trener od onoga što govore rezultati. Jedva čekamo vidjeti hoće li novom zagrebačkom prvoligašu uspjeti udahnuti malo svoje nogometne čarolije. Igračke, dakako. Na trenersku još čekamo.

*DRUGI ČIN

Trenerski okršaj na vrhu između Igora Bišćana i Ivana Leke koji je počeo prošlog proljeća ujedno je i okršaj bivših reprezentativnih suigrača iz iste generacije rođenih 1978. Bišćan i Leko bili su igrački amblemi Dinama i Hajduka i pred njima je vrijeme kad će se pokušati pretvoriti i u trenerske ambleme. Obojicu su navijači dočekali raširenih ruku, vjerujući u njihovu stručnost, ali i klupsku lojalnost.

Bišćan (45) je, slično kao i Prosinečki, bio u Rudešu i Olimpiji, ali je od tamo donio i neke lijepe uspjehe. Rudeš je uveo u prvu ligu u sezoni 2016./17., ali je umjesto hrvatske odabrao slovensku prvu ligu i ponudu ljubljanske Olimpije. Odmah u prvoj sezoni osvojio je dvostruku krunu, prvenstvo i kup, te prilično šokantno nakon toga dobio otkaz od kontroverznog vlasnika Milana Mandarića.

U sezoni 2018./19. vodio je Rijeku i osvojio Hrvatski kup, a potom tri i pol godine vodio hrvatsku U21 reprezentaciju. Odveo ju je u četvrtfinale Europskog prvenstva 2021. i plasirao na EP 2023., ali je tamo nije vodio jer je prihvatio poziv iz Dinama. Gdje je već nakon par mjeseci potpisao svoj prvi naslov prvaka Hrvatske.

“Ivane, vrime je”, pisali su Hajdukovi navijači Leki prije nego Perišiću i Leko je konačno prošle zime odlučio da jest. Nakon što se trenerski gradio i dokazao u Belgiji (Leuven, Sint-Truiden, Club Brugge, Antwerp) i osvojio titulu prvaka u Bruggeu i kup u Antwerpu, otišao je okusiti nogometnu egzotiku Emirata i Kine. Da bi se s puno iskustva i adrenalina primio najljepšeg i najtežeg posla — Hajdukove klupe.

S Hajdukom je prošle sezone osvojio Hrvatski kup, a lov na trofeje u opisu je njegova posla i ove sezone. S obzirom na to koliko je vruća i skliska Hajdukova klupa najveći bi trofej bio kad bismo ga na istom mjestu vidjeli i dogodine u ovo vrijeme. Značilo bi to da je iza Hajduka dobra sezona.

Iskreno, kad bih nakon Čabraje trebao tipovati na drugo trenersko ime koje će na istom mjestu biti i narednog ljeta, bio bi to Sergej Jakirović (47). Trener koji je u nekoliko mjeseci potpuno preobrazio lice riječke svlačionice bljesnuo je na klupi Gorice, odvevši je do petog mjesta u njezinoj prvoj prvoligaškoj sezoni 2018./19. Imao je kratak izlet u Maribor, ali pravi posao napravio je u Zrinjskom, koji je odveo do titule prvaka BiH 2021./22. Odveo bi ga do titule i godinu kasnije, da na pola sezone 2022./23. nije prihvatio izazov ‘liječenja’ kluba s Rujevice.

I ondje je napravio sjajan posao, Rijeku je iz borbe za opstanak odveo do europske pozicije, stabilizirao i momčad i klub i u novu sezonu ulazi s puno većim ambicijama. Jakirović je svoje trenerske kvalitete potvrdio gdje god je radio i ostavio je dojam da bi mogao biti ono što Rijeka već godinama traži. Novi Matjaž Kek.

A Stjepan Tomas (47) će imati čast i zadovoljstvo voditi Osijekovu debitantsku sezonu na novom stadionu i biti prvi trener koji će graditi novo lice kluba u drugačijim, ljepšim i suvremenijim kulisama. Tomas će, doduše, trebati ponuditi puno više od svog dosadašnjeg trenerskog opusa kako bi u Osijeku ostavio duži i dublji trag.

Tomas je trenersku karijeru započeo tamo gdje je završio igračku, u Turskoj. Međutim, u toj kompliciranoj i nimalo strpljivoj kulturi i ligi nije ostavio dubok trenerski otisak. Na pola sezone 2019./20. zamijenio je legendarnog Bülenta Korkmaza na klupi Antalyaspora, ali zadržao se samo mjesec dana jer mu šefovi nisu željeli oprostiti težak poraz 0:5 od Galatasaraya. Novu priliku dobio je na početku sezone 2020./21. u Rizesporu, ali nije išlo. Zadržao se tek pola sezone i ostavio klub na 16. mjestu u zoni ispadanja. Treći pokušaj imao je u proljeće 2021./22. kad je preuzeo Göztepe i zadržao se tek šest utakmica, od kojih je pet izgubio.

Prošlu je sezonu započeo u moldavskom Sheriffu, ali nije uspio osvojiti naslov prvaka, što su prije njega ondje uspjeli Zoran Vulić, Goran Sablić i Zoran Zekić, jer je dobio otkaz nakon samo četiri mjeseca. Podaci su grubi, Tomas se ni u jednom klubu nije zadržao čak ni cijelu polusezonu, pa je Osijek zaista idealna prigoda da resetira sve ono ružno što ga je u HNL dopratilo. Prvi put je dobio priliku složiti momčad po svom guštu, po svojim kriterijima, spremiti je svojim željama i idejama i potpisati svojim potpisom. Kakav će biti ishod, otkrit ćemo uskoro.

Za kraj je ostao autor najvećeg podviga prošle sezone. Željko Sopić (49) nadoknadio je 11 bodova prednosti koje je u drugom dijelu sezone imao Šibenik i spasio Goricu od ispadanja. Bez nekog bogatog samostalnog trenerskog životopisa, prije Gorice vodio je Rudeš, Dinamo 2 i tri mjeseca azerbajdžanski Sabah, Sopić je nogom razvalio vrata HNL-ova trenerskog ceha i zaradio povjerenje da Goricu ovog ljeta gradi od nule. Nova sezona dat će još bolji rakurs na kontemplaciju je li doista Sopić kreirao čudo ili je tom podvigu više kumovao Šibenikov organizacijski i rezultatski raspad u drugom dijelu sezone.

Zanimljivih 10 likova stoji ispred svojih HNL svlačionica na startu nove sezone, 10 likova kojima treba dati šansu da rasplamsaju svoje trenerske kvalitete. A imaju ih, itekako. Pred nama su treneri koji su radili i koji su se gradili u različitim klubovima i ligama. Pred nama su treneri koji su već osvajali naslove prvaka u pet različitih zemalja. To nešto znači. To nešto vrijedi.

Trenerska ruža u HNL-u odavno nije izgledala intrigantnije. Neka nas njihove nogometne filozofije i izvedbe što ćešće tjeraju na pljesak. I neka ih što više vidimo na istom mjestu i dogodine u ovo vrijeme.