Mjesec dana prije prve utakmice koju će hrvatska nogometna reprezentacija na Europskom prvenstvu odigrati protiv Engleske, zapravo se jako malo priča o listi igrača koju će izbornik Zlatko Dalić prijaviti za svoje drugo, a hrvatsko 11. veliko natjecanje.
Ono što se u pravilu u mjesecima uoči velikog natjecanja nazivalo “vremenom guranja i nuđenja”, ovaj put je prošlo neuobičajeno tiho. Tek tu i tamo poneki sporadični medijski rafal s idejom “trebalo bi…” ili “zaslužio je…” preživio bi koliko i meteor u atmosferi. Oni koji su čitava dva desetljeća i javno i tajno gurali i nudili trenutno su zaokupljeni nekim drugim i drugačijim guranjima i nuđenjima.
Zlatku Daliću se u principu rijetko moglo prigovoriti na reprezentativnim pozivnicama koje je odašiljao. Naravno da se uvijek može pričati i analizirati svako ime, naravno da uvijek svi imaju neke svoje favorite ili ljubimce, ali objektivno gledajući sitničarenje oko toga zašto je pozvao ovo, a ne ono ‘rubno’ ime je dokoličarska zabava.
Odavno je Ćiro Blažević plasirao rečenicu “imam i ja pravo na jednog svoga”, objašnjavajući zašto je pozvao Zorana Mamića na Svjetsko prvenstvo 1998. Dalića je dugo pratilo ime Darija Melnjaka kao ‘jednog njegovog’, a eskaliralo je tijekom prošlog tjedna kad su u javnost isplivale ‘patnje mladog Sose’.
S obzirom na to da je UEFA proširila liste na 26 imena, logično je pretpostaviti da bi Dalić ta dodatna tri mjesta mogao popuniti s imenima iz mlade reprezentacije
U ponedjeljak će i Dalić i Igor Bišćan objaviti svoje liste na kojima neće biti nestrpljivog nesuđenog Švabe. Iako je zbog brzoplete namjere Borne Sose da prihvati zov Majke Njemačke Dalić nekoliko dana trpio direkte, aperkate i krošee jer je “pozivao Melnjaka, a nije Sosu”, ipak je on bio taj koji je kraj tog kratkog meča od jedne runde dočekao na nogama i gospodski odšetao iz ringa poručivši kako mu oprašta.
Jesen ionako ima drugačije boje i mirise od proljeća, a Hrvatska nema taj luksuz da se zbog inata ili zlobe može olako odricati kvalitete. Sosu će još neko vrijeme pratiti neugoda, na svoje prvo reprezentativno okupljanje doći će u društvu velikog staklenog slona i zacijelo će morati progutati ponešto zadirkivanja i zajebancije na svoj račun. Ovog ljeta neće ni na jedno od dva Europska prvenstva na koja je mogao i neka to bude kraj priče o zločinu i kazni.
Uz ružne riječi koje su se potezale prošlih dana, Sosa je nehotice Daliću riješio barem jednu brigu. Iako nekih velikih i teških dvojbi oko sastava u principu nije ni imao. I 26 igrača koje će povesti na Europsko prvenstvo nije teško već danas pokušati pogoditi:
Vratari: Dominik Livaković, Lovre Kalinić, Simon Sluga.
Obrana: Šime Vrsaljko, Domagoj Vida, Dejan Lovren, Borna Barišić, Duje Ćaleta-Car, Filip Uremović, Josip Juranović.
Vezni: Luka Modrić, Marcelo Brozović, Nikola Vlašić, Mateo Kovačić, Mario Pašalić, Milan Badelj.
Krila: Ante Rebić, Ivan Perišić, Josip Brekalo, Mislav Oršić.
Napad: Andrej Kramarić, Bruno Petković, Ante Budimir.
Tri dodatna: Joško Gvardiol, Domagoj Bradarić, Luka Ivanušec.
Ajmo redom.
Od finala Svjetskog prvenstva u Rusiji i zadnje utakmice Danijela Subašića, tri vratarska dresa imaju iste vlasnike. Mijenjao se samo njihov status. Strpljivi Kalinić bio je prirodni Subašićev nasljednik, jer se vratarska hijerarhija u reprezentaciji uvijek strogo poštovala. Transfer iz Genta u Aston Villu trebao je taj status dodatno zabetonirati, no dogodilo se suprotno. Klupa engleskog kluba značila je i klupu reprezentacije.
Livaković je bio spreman i objeručke zgrabio priliku svoj status reprezentativne pričuve pretvoriti u ‘jedinicu’ brže od ijednog svog prethodnika. U sjajnoj je formi, u zadnje dvije godine započeo je svih 15 natjecateljskih utakmica na vratima reprezentacije, a Kalinić i Sluga kupili su mrvice u prijateljskim utakmicama. Ne bude li ozljeda ili kartona, tako će biti i na Europskom prvenstvu.
Pretpoziv će vjerojatno dobiti Ivo Grbić, koji je nakon senzacionalnog transfera u Atlético Madrid učio uz Jana Oblaka i odradio tek 90 minuta u prvom kolu Kupa. Dalje u vratarsku problematiku zasad nije potrebno ulaziti, a dva vratara mlade reprezentacije Adriana Šempera i Ivana Nevistića tek čeka ozbiljno dokazivanje.
Startna obrambena linija u teoriji je poznata, ali u praksi bi četvorka Vrsaljko—Vida—Lovren—Barišić mogla doživjeti rekonstruktivnu operaciju. Vrsaljko se u ožujku vratio u reprezentativni kadar nakon dvije i pol godine, ali od tada je odigrao tek 12 minuta za Atlético i čak i ako bude potpuno tjelesno spreman teško je očekivati da tolika pauza neće ostaviti traga.
Vida je nakon klimavog početka u drugom dijelu sezone u Beşiktaşu izgledao puno bolje, ali i on polako, ali sigurno, gubi bitku koju nitko nikad nije dobio. Bitku s godinama. Lovren je zbog ozljede mišića propustio završnicu sezone, zadnji je put zaigrao još početkom travnja, pa mnogi drže da bi stoperski tandem Lovren—Vida bilo pametno presjeći s malo mlade krvi. Ćaleta-Car je odradio tek po tri utakmice u tandemu sa svakim od njih, ali lako je moguće da će ih Dalić i na Euru miješati ovisno o suparniku.
Jedina Dalićeva obrambena dvojba vjerojatno je bila Juranović ili Marin Pongračić. S obzirom na Vrsaljkove i Lovrenove probleme Uremović može biti rješenje za obje pozicije, ali ipak više stopersko nego bekovsko. Pa je nekako vjerojatnije da će odluka pasti na Legijina beka nego na Wolfsburgova stopera. Posebno ako unutra bude i Gvardiol.
Na listi pretpoziva mogu se očekivati Pongračić i Melnjak, možda i Osijekov kapetan Mile Škorić. Ali samo ih neka iznenadna ozljeda može gurnuti preko crte.
Vezni red je praktično siguran. Nema niti potrebe argumentirati pozivnice Modriću, Brozoviću, Vlašiću, Kovačiću i Pašaliću, a jedina dvojba može biti Badelj ili osam godina mlađi Toma Bašić. Badelj je omiljen lik u svlačionici, a Dalić iznimno cijeni lojalne i tihe vojnike i drži do svlačioničke atmosfere i hijerarhije, pa je teško vjerovati da Badelj neće biti unutra. Za svoje vjerojatno oproštajno veliko natjecanje.
Dok su neki prijašnji izbornici muku mučili s krilima, Dalića pogled ulijevo i udesno može samo veseliti. Sva četvorica; Rebić, Perišić, Brekalo i Oršić, iza sebe imaju sjajnu sezonu, sva četvorica su konačno zdrava i sva četvorica pucaju od energije, brzine i klase.
Nešto drugačija atmosfera je u srcu napada, ali i tu su poznata sva tri imena koja će na Euro. Kuriozitetan problem(čić) leži u činjenici da najefikasniji hrvatski napadač zapravo ne želi igrati klasičnog napadača. Kramarić se puno ugodnije osjeća kao povučena, nego isturena špica, ali uz nakrcana krila i sredinu vjerojatnije je da će počinjati s klupe nego čamiti čekajući u srcu kaznenog prostora.
Tako bi ‘devetka’, barem za početak, mogla pripasti ćudljivom Petkoviću. Koji može sve, ali ponekad izgleda kao da mu se to ‘sve’ baš i ne da. Ipak, ovo mu je prvo veliko natjecanje i teško je vjerovati da neće biti maksimalno napaljen. Baš kao i Budimir, koji će vrebati svaku prigodu iz trećeg startnog bloka.
Realno je očekivati da će pretpoziv dobiti Kristijan Lovrić, možda i Marko Livaja. Ali je još realnije da bez ozljede nekog iz ‘kvote sigurnih’ ni jedan, ni drugi neće biti na listi koju će Dalić prijaviti za Euro.
S obzirom na to da je UEFA za ovaj Euro odlučila proširiti liste prijavljenih s 23 na 26 imena, logično je pretpostaviti da bi Dalić, misleći i na vremena koja ga čekaju od jeseni, ta dodatna tri mjesta mogao popuniti s imenima iz mlade reprezentacije.
Ako bude tako, Gvardiol je najsigurnija oklada za pozivnicu jer kao i Uremović, može pokriti dvije pozicije, stopersku i bekovsku. Ivanušec je drugi najvjerojatniji, a posljednje mjesto mogao bi dobiti Bradarić, iako bez šanse nisu ni Nikola Moro ili Lovro Majer. Ako još uvijek i ima dvojbe oko toga, Daliću će pri konačnoj odluci pomoći i četvrtfinalni dvoboj U21 Eura, koji se igra dan uoči predaje konačne liste putnika za ‘veliki’ Euro. Makar bi mu eventualni prolazak Bišćanove momčadi samo dodao još poneku sijedu. Jer i ovako nema dovoljno vremena za treninge.
Prvo okupljanje je u Zagrebu 25. svibnja, ali s obzirom da velik broj igrača ima posljednje prvenstvene obveze u vikendu prije toga, ‘rakova djeca’ trebala bi se skupiti u Rovinju do 28. svibnja. Osim Kovačića, koji 29. svibnja igra finale Lige prvaka i u ovisnosti o ishodu trebao bi se priključiti do prvog rastrčavanja protiv Armenije u Velikoj Gorici 1. lipnja.
Dalićev stručni stožer neće imati puno vremena za uigravanje, za čime je izbornik vapio tijekom šarene Lige nacija i kvalifikacijskog ožujka. Generalna proba je na programu 6. lipnja protiv Belgije u Bruxellesu, a već dva dana kasnije putuje se u škotski kamp u St Andrewsu. Nakon samo tri dana završnog ‘peglanja’ slijedi selidba u London i otvaranje protiv Engleza.
Igračku križaljku za Europsko prvenstvo Zlatko Dalić je s lakoćom riješio. Puno veći izazov bit će kako u malo ograničenog vremena riješiti rebus igre.
