Malo je pravih, ‘punokrvnih’ rivalstava u NBA ligi kakva pale europske ili južnoameričke navijače. Teško je to proizvesti u ligi koja potiče disperziju kvalitete, pa nije lako dočekati da dvije donekle rivalske franšize s nekim povijesnim vezama ili neraščišćenim računima budu kompetitivne u istom rezultatskom ciklusu. I da se još spoje na putu prema tituli.
Ono najveće NBA rivalstvo svi će lako pogoditi. Okršaji perjanica Istoka i Zapada, Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa, već desetljećima izazivaju najviše šušura jer su te dvije franšize potpisale najviše trofeja i finala. U izboru Sports Illustrateda drugim najvećim NBA rivalstvom proglašeno je ono između Chicago Bullsa i Detroit Pistonsa, a na treće mjesto stavljeni su okršaji New York Knicksa i Miami Heata.
Stoga je jasno zašto se kod ljubitelja košarke i NBA doigravanja uzburkao adrenalin kad su Knicksi i Heat ovog tjedna zaskočili svoje favorizirane protivnike u prvoj rundi i zakazali međusobne playoff okršaje. Okršaje koji imaju itekako žestoku i zanimljivu povijest.
Svako pravo rivalstvo mora imati i neki poseban ‘upaljač’. U slučaju Knicksa i Heata upaljač ima ime i prezime. Pat Riley.
Legendarni trener Showtime Lakersa iz 1980.-ih zasjeo je na klupu Knicksa uoči sezone 1991./92., kako bi košarkaški show doveo/vratio i u Veliku Jabuku. U četiri sezone izgradio je oštre i žestoke Knickse s Patom Ewingom, Charlesom Oakleyem, Markom Jacksonom, Anthonyjem Masonom, Johnom Starksom, koji su bili jedna od najozbiljnijih prepreka slavnim Bullsima Michaela Jordana na putu do prve triplete.
Iako razočarani Rileyjevim potezom, u New Yorku su bili uvjereni da će on biti taj koji će na koncu žaliti. Jer Miami je trebalo izgraditi doslovno od temelja
Ti Knicksi bili su tek malo nježnija verzija Bad Boys Pistonsa i očekivalo se da će s Jordanovim izletom u bejzbol u sezoni 1993./94. konačno otići do kraja. I skoro su otišli, tek u velikom finalu u sedmoj utakmici zaustavili su ih Houston Rocketsi Hakeema Olajuwona.
I naredne sezone 1994./95. poraženi su u epskoj seriji u polufinalu Istoka od Indiana Pacersa u majstorici u MSG-u, što je Rileya, naviklog na titule, natjeralo da preispita svoju odluku o dugoročnom vezanju uz New York. Riley je želio više, ne samo trenerski i rezultatski, nego i statusno. I znao je da u Knicksima to neće dobiti. Miami mu je, međutim, stavio na stol sve što je želio. Veliko tržište i nova franšiza koja je bio poput praznog lista papira kojeg je tek trebalo popuniti.
Heat je bio nova organizacija koja je tek šest godina bila u NBA društvu, bez ijednog uspješnog prolaza u playoff seriji. Rileyu su praktično čitavu franšizu dali u ruke, a dobio je i komadić vlasništva. Imenovan je predsjednikom i trenerom i zadužen je da od nule izgradi temelje, kulturu i baštinu momčadi s Floride. Gotovo tri desetljeća kasnije jasno je da je itekako uspio.
Knicksi ne samo da su bili iznenađeni i uvijeđeni zbog činjenice da im je Riley otkaz uručio putem klupskog faksa, nego i ozbiljno ljuti zbog činjenice da je imao još jednu godinu potpisanog ugovora. Shvativši da kofrčenjem neće ništa riješiti pristali su na kompenzaciju u vidu Miamijeva draft picka prve runde i milijun dolara odštete. Iako razočarani Rileyjevim potezom, u New Yorku su bili uvjereni da će on biti taj koji će na koncu žaliti. Jer Miami je trebalo izgraditi doslovno od temelja, a Knicksi su već imali prilično posloženu momčad koja je figurirala kao jedna od najboljih na Istoku.
Lukavi lisac, međutim, znao je što radi, što želi i što treba. I nije mu trebalo puno vremena da posloži kockice nove franšize. Odmah u prvoj sezoni odradio je dva sjajna trejda i doveo dva nosiva stupa Miamijeve budućnosti — Alonza Mourninga iz Charlottea i Tima Hardawaya iz Golden Statea. Oko njih je marljivo slagao i preslagivao kockice i čipove poput PJ Browna, Dana Majerlea, Voshona Leonarda, Jamala Mashburna.
Paralelno, klupu Knicksa preuzeo je Jeff Van Gundy i počeo preslagivati kockice koje je ondje četiri godine slagao Riley. A onda se odjednom zakotrljalo ludilo koje je zapalilo iskru jednog od najžešćih rivalstava u ligi.
U polufinalu Istoka 1996./97. Knicksi su vodili 3-1 i bili na korak od finala s Jordanovim Bullsima. Peta utakmica u Miamiju, međutim, donijela je preokret. Miami je dobio i smanjio na 3-2, ali jedan događaj iz te utakmice okrenuo je čitavu seriju.
U samoj završnici, kad je utakmica već bila odlučena, došlo je do tučnjave između PJ Browna i Charlieja Warda. Svi glavni igrači Knicksa već su bili na klupi, ali uletjeli su u gužvu koja je nastala na parketu. Zbog toga su zaradili automatsku suspenziju na jednu utakmicu, pri čemu Ewing, Ward i Allan Houston za šestu, Larry Johnson i Starks za sedmu utakmicu serije.
Miami je zgrabio tu priliku i osakaćene Knickse dobio u obje, preokrenuvši seriju na 4-3. U New Yorku su bili razjareni, optuživali su Rileya da je namjerno naložio svojim igračima da isprovociraju nekakav nered kako bi igrači Knicksa bili kažnjeni, jer bi inače teško okrenuli seriju nakon 1-3. Zla krv se rasplamsala, a Pat Riley je od najomiljenijeg postao najomraženiji lik u MSG-u i dočekivan je salvama zvižduka i uvreda. No, Knicksi su dočekali svoju osvetu. I to višestruku.
Naredne sezone 1997./98. Miami je bio druga momčad Istoka, odmah iza Chicaga, a Knicksi su se jedva nekako ugurali u doigravanje, pošto je Ewing propustio većinu sezone zbog ozljede. Stoga su se spojili već u prvoj rundi, uz Miami kao izrazitog favorita.
No, Knicksi su se prkosno držali i izjednačili na 2-2 u utakmici koju je obilježio sukob dvojice bivših suigrača iz Charlottea, Mourninga i Johnsona, te legendarna fotografija na kojoj Van Gundy visi s Mourningove noge. Obojica teškaša suspendirana su za majstoricu u Miamiju, što su Knicksi bolje iskoristili, šokirali Miami Arenu i s ukupnih 3-2 prošli dalje.
Sljedeće, zbog lockouta skraćene sezone 1998./99., opet su se spojili već u prvoj rundi, ovog puta s još većom međusobnom udaljenošću. Miami je bio prva momčad Istoka, Knicksi osma, što je Rileyevu ‘Vrućinu’ učinilo apsolutnim favoritom.
Opet su, međutim, Knicksi sve sveli na majstoricu u Miamiju, na jednu loptu. Heat je imao poen prednosti 4.5 sekunde prije kraja, kad je Houston ubacio svoj najpoznatiji koš karijere — od prvog obruča i table. Za novi veliki trijumf i novo veliko slavlje Knicksa u Miamiju. Bio je to već drugi uzastopni trijumf New Yorka protiv omraženog Rileya i koliko god je navijačima Knicksa bilo drago što njihova momčad ide dalje, jednako slatka bila je i činjenica da su opet mogli sprdati čovjeka koji ih je *izdao zbog neuspješne gaže na Floridi.
Štoviše, te su sezone Knicksi napravili jednu od najvećih senzacija u povijesti NBA doigravanja, postavši prva osmopostavljena momčad koja je ušla u veliko finale. San Antonio Spurs Gregga Popovicha ondje su ipak bili previsoka prepreka, ali ta momčad s 37-godišnjim Ewingom, Houstonom, Johnsonom, Wardom, Latrellom Sprewellom, Marcusom Cambyjem jedna je od najomiljenijih u povijesti Knicksa. Zanimljivo, njezin član bio je i Rick Brunson, otac Jalena Brunsona koji je ove sezone bio ključna figura pri povratku Knicksa u doigravanje.
Ni to nije bilo dovoljno, pa su se sreli i četvrto doigravanje u nizu. U sezoni 1999./2000. u polufinalu Istoka opet se sve svelo na jednu utakmicu, na majstoricu u Miamiju. I opet su je dobili Knicksi i to za jedan mali, ali ogromni poen viška. Treću godinu zaredom veliki Pat Riley gubio je majstoricu od NY Knicksa u svojoj dvorani, što bi u našem geografskom okruženju neminovno potegnulo priču o “kompleksima”.
Osim Rileya rivalstvo su u to vrijeme ložile i činjenice da su Mourning i Johnson bili suigrači u Hornetsima, gdje nisu baš funkcionirali zajedno, ali i činjenica da su Mourning i Ewing potekli s istog sveučilišta Georgetown i da su izvan gladijatorske arene i žestokih ratova pod koševima nastojali biti i dobri prijatelji. No, u reketu se nisu ni poznavali, ni štedjeli.
Danas 78-godišnji Riley još je tu — doduše, sad samo kao predsjednik, dok je mjesto trenera prepustio Eriku Spoelstri, koji je u ono vrijeme bio videokoordinator i pomoćni trener. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Rileya dočekati naelektrizirani MSG, koji će napokon iznova doživjeti frcanje playoff iskri nakon toliko vremena.
Tu je i Tom Thibodeau, trener Knicksa koji je u vrijeme spomenutih bitaka bio pomoćnik Van Gundyju. Imaju svoju povijest i Riley i Thibodeau. Uoči sezone 2018./19. Riley je želio dovesti Jimmyja Butlera iz Minnesote, gdje je Thibs bio ono što je Pat bio nekoć u Heatu — predsjednik i trener. Thibodeau je, međutim, stopirao već praktično dogovorenu razmjenu, što mu je Riley javno zamjerio. Butler je koji mjesec kasnije poslan u Philadelphiju za Darija Šarića, ali na koncu je ipak završio kod Rileya i Spoelstre u Miamiju.
O tome koliko je u to vrijeme bilo nadmudrivanja i nadigravanja između Knicksa i Heata svjedoči i činjenica da je Riley u svoj stručni stožer u Miamiju pozvao Stana Van Gundyja, starijeg brata trenera Knicksa Jeffa. SVG je i naslijedio Rileya na mjestu trenera uoči sezone 2003./04., ali i vratio mu klupu dvije godine kasnije kad je Rileyu dosadilo biti ‘samo’ predsjednik.
New York i Miami ove godine opet će u međusobnim dvobojima odlučivati o finalistu Istočne konferencije. Budu li njihovi okršaji barem malo nalikovali na svoje ratove iz prošlosti, očekuje nas prava playoff poslastica.
