Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Shaq, Penny i promašena dinastija

Kako se ugasila čarolija mladog Orlando Magica

Relativno mali grad na Floridi, čiji je najpoznatiji stanovnik dotad bio Mickey Mouse, prilično je iznenađujuće dobio NBA franšizu. U proširenju zajedno s Miamijem, Minneapolisom i Charlotteom, Orlando je debitirao u NBA društvu u sezoni 1989./90., složivši momčad od ‘otpadaka’ koje su im ponudili starosjedioci. Razvojni koncept bio je vrlo jasan. Kroz nekoliko uzastopnih draftova slagati kockice mlade momčadi i polako joj putem pridodavati iskustvo.

Njihov prvi pick u povijesti na draftu 1989. bio je branič Nick Anderson. Sljedeće godine uzeli su Dennisa Scotta, još jednog beka sjajnog šuta s kojim je trebao tvoriti snažnu i brzu vanjsku liniju. No, pravi ulov stigao je na draftu 1992.

U ljetu u kojem je američki Dream Team širio košarkašku čaroliju Olimpijskim igrama u Barceloni, na tržnici NBA novaka pojavilo se nešto što nikad dotad svijet košarke nije vidio: 216 centimetara mase i snage koja se kretala dotad neviđenom brzinom i silinom i rušila sve pred sobom. I suparnike i konstrukcije na kojima su stajali obruči.

Shaquille O’Neal trebao je tog ljeta biti s Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom, Larryjem Birdom i ostalim zvijezdama u Barceloni, no umjesto njega kao sveučilišni bonus američkim profesionalcima pridodan je Dukeov Christian Laettner. Shaqu je, međutim, pripao draft. I čitava karijera nakon njega.

Orlando Magic birao je prvi i nije bilo ni najmanje dvojbe koga će nova NBA franšiza upecati. Samo tri ljeta nakon što su debitirali u ligi dobili su kapitalca na kojem su mogli graditi budućnost.

Već u svojoj prvoj sezoni Shaq je ispunio sva očekivanja. Za čak 20 je podigao broj Magicovih pobjeda u odnosu na prošlu sezonu i svojim milijunskim osmijehom osvajao ljubitelje košarke ne samo u Orlandu. Bio je uvjerljivo najbolji novak sezone, izabran na All Star utakmicu, a činjenica da se ispred kamere i mikrofona snalazio jednako dobro kao i s loptom donijela mu je ogromnu popularnost. I navijača i sponzora i filmskih producenata.

Jedan od takvih projekata na kraju njegove prve NBA sezone spojio ga je s tipom u kojeg se momentalno zaljubio. Anfernee ‘Penny’ Hardaway, visoki i mršavi playmaker s malo poznatog sveučilišta Memphis State, dobio je ulogu u filmu Blue Chips, koji je kasnije stekao kultni status u američkoj sportskoj filmografiji. Nick Nolte i Shaq trebali su imati glavne uloge, no sjajna kemija koja se dogodila između Shaqa i Pennyja pojačala je i Hardawayevu rolu na setu.

Tihi i povučeni tip, zapravo karakterno potpuna suprotnost bučnom i otvorenom Shaqu koji je već imao svijet pod svojim nogama, uvukao mu se pod kožu. Toliko da je danima davio svoje u Orlandu da ga se dočepaju kako god znaju na draftu tog ljeta. Penny je u Orlandu odradio nekoliko sjajnih treninga i definitivno zaintrigirao čelnike Magica. Koje je draft-lutrija poljubila i drugu godinu zaredom, podarivši im prvi izbor iako su im šanse za njega bile tek nešto veće od 0,01 posto.

Letjeli su po parketu, bili su najuzbudljivija momčad lige. Hardaway je dirigirao, O’Neal nezaustavljivo trpao

Snažni krilni centar Chris Webber bio je programirani prvi pick, ali Shaq je vrlo jasno naznačio svojima da suradnja s njim nije nešto što bi ga dugoročno zanimalo. Stoga se prilično razočarao kad je Orlando svejedno uzeo Webbera kao prvi izbor, da bi samo nekoliko minuta kasnije povjerenik lige David Stern objavio kako je Orlando poslao Webbera u Golden State u zamjenu za Pennyja Hardawaya i još nekoliko pickova.

Magic je u Pennyju dobio svog Magica. Visokog, ali brzog playmakera i u nogama i u glavi, tipa koji će hraniti loptama uvijek gladnog Shaqa i s njim stvoriti tandem koji će dominirati ligom u godinama koje dolaze. Posebno nakon što je tek koji mjesec kasnije Michael Jordan objavio da kreće u svoju neslavnu baseball avanturu.

Penny i Shaq u prvoj su sezoni nastavili čaroliju koju su stvorili na filmskom setu. I djelovalo je baš kao filmska priča. Mlada i nevjerojatno potentna momčad oduševljavala je cijelu sezonu pobjedama i atrakcijama i s 50 pobjeda prvi se put nakon samo četiri sezone u ligi plasirala u doigravanje.

No, ondje su ih iskusni Indiana Pacersi, predvođeni Reggiejem Millerom, Byronom Scottom i Rikom Smitsom, prvi lupili po nosu i s glatkih 3:0 im objasnili razliku između regularne sezone i doigravanja.

U Orlandu su bili svjesni da im kronično nedostaje iskustva, pa su u ljeto 1994. uspjeli prodati svoju priču Horaceu Grantu, jednoj od ključnih karika trostruko šampionskih Chicago Bullsa. Uz njega je stigao i Brian Shaw i Magic je s njima dvojicom popunio praktično sve rupe.

Letjeli su po parketu, bili su najuzbudljivija momčad lige. Hardaway je dirigirao, O’Neal nezaustavljivo trpao, Anderson i Scott izvana kažnjavali svako udvajanje Shaqa, a Grant je sve te mlade i vruće glave usmjeravao i fokusirao.

S 57 pobjeda popeli su se na čelo Istoka i u prvoj rundi doigravanja izbacili Boston Celticse, zatvorivši stari Boston Garden koji je potom srušen. Izgledalo je kao još jedna filmska sekvenca u kojoj slavni Celticsi gledaju momčad budućnosti koja će još dugo vladati NBA ligom.

U drugoj rundi čekali su ih Chicago Bullsi, s povratnikom Michaelom Jordanom i brojem 45 na njegovim leđima. Nick Anderson je u žaru svog mladenačkog samopouzdanja nakon prve pobjede izjavio kako “broj 45 nije broj 23”, nakon čega se Jordan vratio svom slavnom broju. Ali energiju kojom je prštala momčad Orlanda Bullsi nisu uspjeli ugasiti. Magic je s 4-2 izbacio Jordanove Bullse, a mediji su spremno odvrtjeli priču o “novim gazdama koji će još dugo vladati ligom”.

U finalu su ih čekali stari znanci Indiana Pacersi, a nakon jedne od najspektakularnijih serija u NBA povijesti Penny, Shaq i društvo nakon sedam utakmica plasirali su se u veliko finale protiv branitelja naslova Houston Rocketsa.

Iako to tada nitko nije mogao znati, taj je trenutak bio najviša točka generacije koja nikad nije postala ostvarila ono što joj se predviđalo.

Velikim dijelom zbog samo četiri promašena slobodna bacanja.

Deset sekundi prije kraja prve finalne utakmice Orlando je imao +3 i loptu. Nakon prekršaja na Nicku Andersonu, Orlandov je branič promašio oba slobodna bacanja. Međutim, nekako je uspio uhvatiti loptu koja se odbila od obruča i opet je bio fauliran. Nova dva bacanja. Nova dva promašaja.

U tom se trenutku sve promijenilo.

Dvije sekunde prije kraja Kenny Smith je pogodio tricu za izjednačenje i produžetak u kojem je Magic izgubio. Čitava energija svlačionice kao da je usisana u neku ogromnu crnu rupu. Jednostavno je nestala. Iskusni Rocketsi dobili su sljedeće tri i pomeli previše samouvjerene i naivne ‘klince’ iz Orlanda. Klince koji su se raspali. Koji jednostavno nisu bili spremni na sve što ih je čekalo. Sve što se od njih u tom trenutku tražilo.

Shaq je na startu nove sezone 1995./96. propustio 20-ak utakmica zbog slomljenog prsta. U tih 20-ak utakmica Magic je letio na krilima sjajnog Pennyja, a mediji su sve više počeli dramatizirati pitanje “je li Orlando Shaqova ili Pennyjeva momčad”.

Mlade glave počele su popuštati. Nick Anderson zapravo se nikad više nije oporavio od one serije od četiri promašena bacanja, a niti koje su vezale Pennyja i Shaqa počele su pucati od egotripa. Mladost-ludost. U finalu Istoka čekao ih je napaljeni Jordan, koji ih je želio pregaziti. Posramiti. Uništiti. I napravio je sve to. S 4-0 ih je poslao na ljetne praznike. Nakon kojih je nestala Orlandova čarolija.

U ljeto 1996. Shaqu je istekao rookie ugovor i mogao je otići. Očekivalo se da ostane jer je oko sebe imao sjajnu momčad koja je mogla biti samo bolja. No, njegovom egu nije dobro sjelo nećkanje gazda Magica oko financijskih uvjeta novog ugovora, a još manje anketa u lokalnim novinama u kojoj se 85 posto anketiranih izjasnilo kako mu ne treba platiti cifru koju je tražio.

GM Los Angeles Lakersa Jerry West munjevito je reagirao. Odmah je složio sve što je Shaqov ego želio, pozvao ga u Hollywood i upoznao s drugačijim ‘Pennyjem’ kojeg je upravo doveo iz srednje škole. Čarolija se s Floride preselila u Kaliforniju.

Penny Hardaway imao je sve više problema s koljenom, a igrači su uskoro od uprave tražili da smijeni trenera Briana Hilla. Kola su svom snagom krenula nizbrdo i razbila se o zid već godinu dana nakon što je Shaq svoju dinastiju počeo stvarati u LA-LA Landu.

Umjesto godina vladavine NBA ligom uslijedile su godine lutanja i novih početaka. Jedan od njih dogodio se kad je na draftu 2004. prvim pickom izabran Dwight Howard, koji je po mnogočemu podsjećao na Shaqa. S momčadi posloženom oko njega, s Jameerom Nelsonom, Rashardom Lewisom i Hidom Türkogluom iznenađujuće su se probili do finala u sezoni 2008./09., no preko Kobeovih Lakersa nisu mogli.

Povijest im se tri godine kasnije ponovila. I Dwight Howard je pobjegao u Lakerse, a Orlando Magic gurnuo u još jedan rebuilding. Iz kojeg do danas nisu uspjeli pronaći izlaz. Konfuzija i nejasni potezi postali su zaštitni znak Disneyeva grada.

I danas Orlando Magic opet drži fenjer NBA lige i sprema se za novi draft i novi početak. Stalno se prisjećajući kako su nakon samo pet godina od svoje prve NBA utakmice u svojim rukama već imali dinastiju.

Dinastiju koja je promašila povijest.