Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Sportingovo novo vrijeme

Predsjednik terorist, navijači skauti i Cristiano Ronaldo

Ispred zračne luke Humberto Delgado klupski autobus lisabonskog Sportinga čekao je Novo Vrijeme. Makarsko, ali i svoje. Dok se najbolja hrvatska futsalska momčad spremala za najveće utakmice u klupskoj povijesti, njen domaćin okupirao je sve portugalske medije. A s televizijskih ekrana vrištalo je pitanje: “Kako će se ovo uhićenje odraziti na Sportingovu budućnost?”.

Taksist koji nas je vijugao lisabonskim ulicama u jednoj nam je rečenici objasnio što je važno znati o Brunu de Carvalhu. Dojučerašnjem predsjedniku Sportinga koji nije na vrijeme rezervirao bosanskohercegovačku putovnicu i pansion, pa je za razliku od hrvatskih kriminalaca umjesto u BiH završio u zatvoru.

“Vrlo inteligentan tip, ali i velika budala.”

Na zidu Sportingova klupskog muzeja kojim, logično, dominiraju Cristiano Ronaldo i Luis Figo, Carvalhov portret još stoji na mjestu zadnjeg predsjednika. Preparirani lav koji dominira predsjedničkom ložom stadiona Jose Alvalade kao da još uvijek čeka tu “inteligentnu budalu”. Koja je Sporting najprije izvukla iz blata, a onda ga opet gurnula natrag.

Sporting Clube de Portugal osnovan je 1906., a već godinu kasnije priključilo mu se osam nogometaša iz Benfice koji su tražili bolje uvjete za igranje. Naravno da je odmah zaiskrilo između mladih gradskih suparnika, a rivalstvo je u ovih 112 godina, kao i u mnogim drugim gradovima diljem svijeta, nerijetko izlazilo daleko izvan granica sporta.

Zlatno doba zelenog dijela Lisabona, čiji su navijači izvorno dolazili iz redova aristokracije dok je za Benficu navijala radnička klasa, bilo je između 1940-ih i 1970-ih, kad je Sporting osvojio 14 od svojih 18 titula prvaka i devet od 16 kupova. U sezoni 1963./64. osvojio je i svoj jedini europski trofej, Kup pobjednika kupova, a finale Kupa UEFA dohvatio je i 2004./05., ali ga je pobijedio moskovski CSKA.

Uhićeni predsjednik nije krio veze s ekstremnim skupinama Sportingovih navijača, a desetke tisuća članova koji su ga smijenili otvoreno je nazvao “skupinom kretena”

Novo tisućljeće trebalo je označiti i novo vrijeme kluba koji se vječno pokušavao ugurati između Benfice i Porta. Na krilima Marija Jardela, sjajnog brazilskog stroja za golove, Sporting je u sezoni 2001./02. osvojio trostruku krunu; prvenstvo, kup i superkup. Iste godine otvorio je novi trening kamp u obližnjem Alcocheteu, s kojim je sjajna klupska nogometna akademija trebala dobiti novi zamah, a godinu kasnije otvoren je prekrasni novi stadion Jose Alvalade s 50.000 mjesta.

Činilo se da su bili stvoreni svi uvjeti za uspješnu bitku protiv dvaju najvećih rivala, ali umjesto procvata došla je najteža kriza u klupskoj povijesti. Troškovi kampa i stadiona narasli su gotovo dvostruko od planiranog, a loše gospodarenje čitavo je sportsko društvo 2011. godine dovelo na rub bankrota, uz dugove koji su se protezali do čak 280 milijuna eura.

A onda ih je zapljusnuo — “Uragan Bruno”.

Već 2011. se tada 39-godišnji eksplozivni i brbljavi biznismen, koji se hvalio svojom navijačkom prošlošću među najekstremnijim frakcijama Sportingovih navijača, kandidirao za predsjednika. Nije prošao, ali čovjek od kojeg je izgubio, Godinho Lopes, smijenjen je samo dvije godine kasnije, a Bruno de Carvalho je uletio u Sportingovu predsjedničku ložu. Kao slon u staklariju.

Revizija poslovanja njegovih prethodnika otkrila je brojne financijske pogreške i prijestupe, među kojima i ogromne, mutne provizije koje su isplaćivane menadžerima. Usto se pokazalo da su Carvalhovi prethodnici u tišini pokušavali pretvoriti Sportingovo sportsko društvo u isključivo nogometni klub, polagano ubijajući druge manje profitabilne sekcije. Među njima i futsal, jedan od najtrofejnijih i najuspješnijih s 15 nacionalnih titula i tri finala futsal Lige prvaka.

Carvalho je bio osebujan, svadljiv i bezobrazan, ali Sportingovi financijski rezultati pod njim su se značajno popravili. Privukao je u klub bogate angolske investitore, posložio nogometni dio i vratio se puhati za vratom Benfici i Portu.

Za njegova mandata klub je ostvario najunosnije prodaje (João Mário u Inter za 40 milijuna eura, Islam Slimani i Adrien Silva u Leicester za 30, odnosno 25, William Carvalho u Betis i Marcus Rojo u Manchester United za 20), ali i najskuplje kupovine (Bas Dost iz Wolfsburga za 12 milijuna, Bruno Fernandes iz Sampdorije i Marcos Acuña iz Racinga za 10) u svojoj povijesti.

Međutim, Carvalhovo je ludilo bujalo iz sezone u sezonu. Svađao se i prijetio svima, napadao i verbalno i fizički i igrače i novinare i menadžere i suparnike. Primjerice, West Hamove vlasnike Davida Sullivana i Davida Golda nazvao je “Dildo Brothers” i “uvrijeđenim djevicama” nakon što je propao transfer Williama Carvalha u taj klub.

Njegov vrlo aktivni profil na Facebooku bio je prava noćna mora za klupsku PR službu. Ekstremne frakcije Torcide Verde su ga podržavale, ali umjereniji fanovi i članovi držali su da sramoti i uništava klub. Kritičarima je poručio:

“Predsjednik-navijač kakav sam ja, to je predsjednik budućnosti.”

Međutim, u završnici prošle sezone Sporting je implodirao. Nakon prve utakmice četvrtfinala Europske lige kod Atletica u Madridu (0:2) predsjednik je javno izvrijeđao nekolicinu svojih igrača, na što su ovi odgovorili kritičkim priopćenjem. Carvalha je to još više raspalilo, nazvao je igrače “razmaženim derištima” i sve ih suspendirao!

Trener Jorge Jesus uspio je malo smiriti situaciju i nagovoriti predsjednika da skine suspenzije. Momčad je odigrala dobro, u uzvratu protiv Atletica bila na korak do preokreta (1:0), a nakon toga izbacila Porto u polufinalu kupa i do zadnjeg kola držala drugo mjesto koje vodi u Ligu prvaka.

Ali onda opet ludilo.

Uoči posljednjeg kola jedan je dnevni list objavio veliki intervju s predsjednikom Carvalhom koji je napravljen nakon Madrida, ali tek tada objavljen, u kojem je izvrijeđao i igrače i trenera. Njegova je momčad potom izgubila u posljednjem kolu i ostala bez Lige prvaka, a na povratku u Lisabon nekoliko igrača verbalno se sukobilo s grupicom navijača koji su ih vrijeđali.

Dva dana kasnije grupa od 50-ak huligana upala je u Sportingov kamp i napala igrače palicama i šipkama. Najgore je prošao Dost, koji je dobio posjekotine po glavi, a taj je napad potpuno razrušio i momčad i klub uoči finala kupa. Demoralizirana ekipa poražena je u finalu od malenog Avesa, a desetak igrača najavilo je raskid ugovora na štetu kluba.

Kapetan William Carvalho otišao je u Betis, njegov zamjenik Rui PatricioWolverhampton, Gelson Martins u Atletico Madrid, Daniel Podence u Olympiakos, a ugovor je raskinuo i trener Jesus. Na pritisak članova održana je skupština na kojoj je predsjednik Carvalho razriješen dužnosti, što je ipak smirilo strasti u svlačionici i spasilo klub potpunog igračkog egzodusa.

Napad na igrače tek čeka pravni epilog, ali je upravo ovog tjedna Bruno de Carvalho uhićen u svojoj kući pod sumnjom da je bio upleten u 50-ak kaznenih djela, među kojima i za organizaciju napada na igrače, što je proglašeno terorizmom. Veze s ekstremnim skupinama Sportingovih navijača ionako nikad nije krio, a desetke tisuća članova koji su ga smijenili otvoreno je nazvao “skupinom kretena”.

Made by Sporting”, slogan koji se ponosno proteže zelenim stadionom i muzejem uz slike Cristiana, Figa, Futrea, Nanija, Simaa, Moutinha, Quaresme i brojnih drugih, ima posebno mjesto u klupskom portfelju. Klub je već desetljećima pogonski motor portugalskih nogometnih uspjeha.

S posebnim ponosom ističu kako je čak 10 od 14 igrača koji su zaigrali za Portugal u finalu Eura 2016. izašlo iz njihove škole. A posebno je zanimljiv način kako su ustrojili svoju ‘skautsku’ službu. Naime, svakog su svog člana pretvorili u skauta.

Arhitekt Sportingove omladinske škole Aurelio Pereira je 1987. stvorio bazu podataka talentiranih dječaka koju su diljem zemlje punili — sociosi. Pereira je najjaču klupsku silu pozvao da drži otvorene oči i klubu skreće pozornost na sve talentirane dječake iz klubova u svojim regijama.

I upravo je tim kanalima u Sporting stigao i najveći sin njihovih naroda i narodnosti. Početkom 1997. predsjednik Sportingova kluba navijača na otoku Madeiri poslao je poruku Pereiri da dođe vidjeti jednog nevjerojatnog 12-godišnjaka. Pereira je poslao skaute koji su mu potvrdili da hitno prebaci tog klinca u Lisabon u klupsku akademiju. Malog Cristiana nisu trebali dvaput gledati.

Oko 90.000 Sportingovih sociosa stalno drži oči otvorenima. Ako se negdje u provinciji pojavi novi Cristiano Ronaldo ili Luis Figo, pipci Sportingove hobotnice brzo će ga obgrliti. Pa iako je već desetljeće i pol u debeloj rezultatskoj sjeni Benfice i Porta, Sporting vjeruje da, nakon malog, i u velikom nogometu dolazi njegovo novo vrijeme.