Katar je završen, dočeci su odrađeni, godina je zatvorena na trijumfalan način. Puna tri mjeseca trajat će mamurluk, a najbolnije glavobolje uvijek dolaze nakon najvećih fešta i najdužih triježnjenja. Iznimka, povijest svjedoči, nije ni hrvatska nogometna reprezentacija.
Dva mjeseca trajalo je triježnjenje nakon prve bronce osvojene u Francuskoj. Na otvaranju kvalifikacija za Europsko prvenstvo u rujnu 1998., Hrvatsku je u Dublinu dočekala Irska, nimalo impresionirana našim vatrenim ljetom. Bez Davora Šukera, Roberta Prosinečkog, Slavena Bilića i Alena Bokšića, šarena momčad Miroslava Blaževića poprilično se osramotila ne samo porazom 0:2, nego i nemoći i bezidejnošću koju je iskazala. Uz dva gola kući se vratila i s dva crvena kartona (Mario Stanić i Kruno Jurčić), a taj je poraz postavio neugodan ton za nastavak kvalifikacija koje su završile neuspješno.
Četiri godine kasnije nije bilo nikakvog mamurluka jer se nije prošla skupina na Svjetskom prvenstvu u Japanu, ali je svejedno prva kvalifikacijska utakmica Hrvatske nakon povratka bila totalno razočaranje. Otto Barić preuzeo je reprezentaciju od Mirka Jozića i u Osijeku sa slabašnom Estonijom startao s potpuno novom momčadi i mršavom nulom.
Ni Slaven Bilić nije rezultatski bolje prošao na otvaranju kvalifikacija u rujnu 2006., nakon što je preuzeo momčad od Zlatka Kranjčara. Doduše, imao je i značajno ozbiljnijeg suparnika, Rusiju u Moskvi, s kojom je također ostvarena nula, ovaj put s pozitivnim prizvukom. Jedinu pobjedu u prvoj kvalifikacijskoj utakmici nakon povratka sa Svjetskog prvenstva ostvario je Niko Kovač u rujnu 2014., ali je i suparnik bio najlakši. Malta u Zagrebu. Ali ne brinite, i tada je bilo drame. Na poluvremenu je još uvijek stajala ‘negativna nula’, ali do kraja je ipak završilo pobjedom.
Ako Modrić već bude zainteresiran za produžiti reprezentativnu karijeru do 2024., Europsko prvenstvo je daleko realnija opcija od Olimpijskih igara
A što tek reći za srebrnu Hrvatsku iz Rusije? Prvu je natjecateljsku utakmicu momčad Zlatka Dalića igrala točno dva mjeseca nakon finala u Moskvi. Nisu bile kvalifikacije nego Liga nacija, ali razvaljotka 0:6 od Španjolske u Elcheu bio je i ostao najteži poraz koji je hrvatska nogometna reprezentacija doživjela u svojoj povijesti.
Stoga, ako je povijest učiteljica života, valja biti strašno oprezan, spreman i fokusiran kad se u ožujku prvi put okupi brončana momčad kako bi otvorila nove kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Njemačkoj 2024.
Istina, Dalić je već s puta maknuo mnoge zamke koje su vrebale i napadale njegove prethodnike u tim novim počecima i novim ciklusima. U većini slučajeva Hrvatska je nastup na Svjetskom prvenstvu doživljavala kao završetak ciklusa nakon kojeg je slijedila željena ili prisilna tranzicija. Nekad su odlazili igrači, nekad treneri, mijenjale su se i filozofije i rutine i sastavi i sustavi.
Dalić je najglomazniji dio te neminovne tranzicije odradio nakon Rusije i oproštaja nekoliko glavnih karika, ali najzahtjevniji tek nakon prošlogodišnjeg Europskog prvenstva, kad je definitivno prelomio i posložio neke stvari i u svojoj glavi i u svojoj svlačionici. Zbog toga je Hrvatska danas, na razdiobi između dva ciklusa, praktično zaokružena i dovršena torta kojoj eventualno možete dodavati preljev ili ukrasno voće po volji ili potrebi.
Jer objektivno, samo će Domagoj Vida, nakon što obiđe sve fešte i veselice i nazdravi sa svima koji mu podignu čašu, napisati oproštajno pismo i odjahati u legendu sa svojih impresivnih sto ‘kapica’. Osim njega, logično je pretpostaviti da će Dejan Lovren (u ožujku će imati 34) i eventualno Ante Budimir (32) prepustiti svoje mjesto mlađima, iako će vjerojatno i dalje ostati ‘tu negdje’, ako zaškripi ili zatreba.
Već su i Liga nacija i utakmica za broncu u Kataru pokazale da Joško Gvardiol ima sasvim prikladne obrambene partnere u Josipu Šutalu i Martinu Erliću, pa i Josipu Stanišiću kojeg je Bayern novim ugovorom uoči Katara najavio kao svoju bekovsko/stopersku budućnost.
Što se napada tiče, Andrej Kramarić (32), Marko Livaja (30) i Bruno Petković (29) trebali bi biti sigurni dokle god budu zabijali u svojim klubovima. A iza Budimirovih leđa pušu i Antonio Čolak (30) i Petar Musa (25), dok u mladoj reprezentaciji stasava čitava lepeza potencijalnih ‘bombardera’: Roko Šimić, Gabriel Vidović, Dion Drena Beljo, Marin Ljubičić. Poznavajući Dalićevo razmišljanje, lako je moguće da neki od njih već iduće godine dobiju pozivnicu za ‘stručno usavršavanje’ i ‘osjećanje atmosfere’.
Ivan Perišić (34) je neupitan, njegova energija i moć još uvijek ne pokazuju ozbiljnije znakove kopnjenja, a ono ključno i najdelikatnije pitanje očekivano je prolongirano za još (barem) pola godine. Pitanje Luke Modrića.
Modrić je već u Kataru objavio da ostaje sigurno do završnog turnira Lige nacija, koji će se sredinom lipnja održati u Nizozemskoj. No, s obzirom da će u međuvremenu već početi kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Njemačkoj i da će to prvenstvo biti udaljeno ‘samo’ jedno ljeto od tog završnog turnira Lige nacija, ne bi bilo nimalo šokantno da Modrić i Dalić nađu modus operandi po kojem bi rekorder po broju nastupa produžio svoj reprezentativni život i do Njemačke 2024.
Kvalifikacije za Euro počet će i završiti tijekom 2023., a sastav kvalifikacijske skupine u kojoj su Wales, Turska, Latvija i Armenija sugerira da eventualni Modrićev nastavak reprezentativnog života možda i ne bi zahtjevao toliku potrošnju kao dosad. Štoviše, Dalić bi Modrićevu ulogu i minutažu mogao redefinirati i prilagoditi značajno nižim zahtjevima i potrebama, što bi omogućilo da i momčad lakše i s manje stresa prođe kroz period odvikavanja od Modrićeve sjene i polako se privikava na budući život bez njega.
Jer još uvijek sama njegova nazočnost u svlačionici, autobusu, hotelu ili na treningu Hrvatskoj donosi drugačiju dimenziju. Hrvatska s Modrićem ili bez njega poprilično se drugačije percipira i tretira, baš kao što Argentina nije ista s Leom Messijem i bez njega.
Pojavila se i ideja da Modrić ‘produži’ do Olimpijskih igara u Parizu 2024. i da se ondje oprosti noseći hrvatski stijeg na otvaranju. Bio bi to doista spektakularan završetak spektakularne karijere, čak i sjajna priča za olimpijski nogometni turnir koji je uvijek u drugom planu jer ne nudi najveće svjetske zvijezde. No, ta je ideja na jako dugom štapu jer se Hrvatska nikad dosad nije kvalificirala na olimpijski nogometni turnir, a i ovaj je još jako daleko.
Put onamo vodi samo preko Europskog prvenstva U21 reprezentacija koje se igra u lipnju. Momčad Igora Bišćana uspjela se plasirati i smještena je u skupinu sa Španjolskom,Ukrajinom i domaćinom Rumunjskom. Za plasman na Olimpijske igre treba se plasirati u polufinale tog natjecanja, a ako u polufinalu bude i Francuska, onda će morati biti barem treća. Što je jako težak zadatak. Iako ne i nemoguć, s obzirom da pravo nastupa na tom prvenstvu imaju i Gvardiol i Luka Sučić i Stanišić i Šutalo, koji su već u kadru seniorske reprezentacije.
Uglavnom, ako Modrić već bude zainteresiran za produžiti reprezentativnu karijeru do 2024., Europsko prvenstvo je daleko realnija opcija od Olimpijskih igara. Kako god bilo, bude li zdrav, Modrić će predstaviti svoju brončanu svitu punom poljudskom auditoriju protiv Walesa krajem ožujka na otvaranju novih kvalifikacija. Samo tri dana kasnije, u ‘blok-satu’, Hrvatska odlazi na svoje najizazovnije gostovanje u ovom kvalifikacijskom ciklusu. U Tursku.
Turci su i drugi put zaredom ‘izmjestili’ utakmicu protiv Hrvatske iz Istanbula u (još) temperamentniju provinciju, što dovoljno govori s kakvim ambicijama ulaze u nove kvalifikacije. Upravo je poraz 0:1 u Eskişehiru u rujnu 2017. ošamutio, a izjednačujući gol Pyryja Soirija na Rujevici mjesec dana kasnije dokrajčio sudbinu Ante Čačića na hrvatskoj klupi i otvorio vrata Daliću. Ovog puta igrat će se u Bursi, na novoj Timsah Areni na kojoj Turska još nikad nije igrala.
No, koliko god je nužno uobičajeno ozbiljno shvatiti i Wales i Tursku i Latviju i Armeniju, realno je Hrvatska i kvalitetom i rejtingom daleko ispred svih tih reprezentacija. S njima je dosad odigrala 21 međusobnu utakmicu i doživjela samo onaj jedan spomenuti poraz u Eskişehiru.
Stoga bi ovo bi mogla biti prilika za konačno jedne mirne i rutinske kvalifikacije koje neće biti u drami do zadnjeg kola. Makar je logičnije očekivati da će se i ovaj put nešto iskomplicirati po već dobrom, starom običaju. No, čak i ako se dogodi senzacija pa Hrvatska ne završi na jednom od prva dva mjesta koja vode na Europsko prvenstvo, postoji i ‘zaštitna mreža’ dodatnih kvalifikacija koje je Dalićeva momčad osigurala osvajanjem prvog mjesta u svojoj skupini Lige nacija.
A ta Liga nacija mogla bi biti najljepša priča 2023. godine. Već 25. siječnja saznat ćemo s kim će Hrvatska igrati polufinalni okršaj sredinom lipnja, a u konkurenciji su Italija, Španjolska i domaćin Nizozemska. Igra se tjedan dana prije početka Europskog U21 prvenstva, pa će spomenuti poker mladih reprezentativaca na čelu s Gvardiolom propustiti pripreme s Bišćanovom momčadi, ali će moći igrati na oba završna turnira.
Vidjet ćemo kakve će posljedice ostaviti tromjesečni mamurluk, ali nakon triježnjenja pred hrvatskom nogometnom reprezentacijom stoji još jedna potencijalno lijepa godina.
