Pritom je najspektakularniji bio onaj prvi maksimirski odigran u kolovozu 1993., koji je nakon silnih preokreta završio 4:4. U uzvratu na Poljudu bilo je 0:0, što je Hajduku bilo dovoljno za trofej, a navijačima za silnu radost zbog činjenice da su uzeli novi trofej protiv najvećeg rivala, iako im je tog ljeta omražena Croatia uzela najboljeg igrača. Bili su to, naime, debitantski derbiji Joška Jeličića u modrom dresu.

I danas opet, 29 godina kasnije, Hajdukovi navijači proklinju ‘izdajnika’ koji bi baš u Superkupu mogao debitirati u modrom dresu. Doduše, magnituda emocija je neusporediva, Jeličić je tada bio najbolji Hajdukov igrač, a Marko Brkljača u Dinamo je prešao iz Hajdukovih juniora. Ali zna se kako navijači doživljavaju takve prijelaze, posebno kad se radi o igračima od kojih se puno očekuje.

I za Hajduk i za Dinamo Superkup je prilika za mjerenje prvog prolaznog vremena. Pobjednik će dobiti nezanemariv vjetar u leđa uoči početka nove sezone

Ipak, 18-godišnji veznjak ovog ljeta nije bio prva zvijezda Dinamova prijelaznog roka kao što je to onda bio Jeličić. Brkljača je priča za Dinamovu budućnost, a Josip Drmić za sadašnjost. Zanimljivo, i njega su navijači Hajduka ovog ljeta gađali verbalnim otrovnim strelicama, nakon što se zbog potpisa za Dinamo javno odrekao svoje ‘prve ljubavi’. Pa će tako od ove sezone s Brunom Petkovićem zaokružiti Dinamov napadački tandem *bivših Hajdukovih navijača.

A taj napadački tandem jedna je od najiščekivanijih novosti nove sezone. Potencijalno i ‘papirnato’ razoran napadački tandem zasigurno će Dinamu donijeti mnoštvo golova i bodova, posebno u ‘malim’ utakmicama koje su prošle sezone zagrebačkom klubu znale biti problematične. Drmiću neće trebati vrijeme za adaptaciju, zabijao je u Rijeci s puno lošijom ‘logistikom’ iza svojih leđa, pa je logično očekivati da će još ubojitiji biti u momčadi u kojoj fokus protivničkih obrana neće biti samo na njemu.

Ipak, jednako logično je i pitanje kako će sve to međusobno funkcionirati između njih dvojice i kakve će im uloge trener Ante Čačić podijeliti od starta. Luksuz s dvije klasične špice u današnjem nogometu je daleko češće anomalija nego pravilo, posebno u zahtjevnim, ‘velikim’ utakmicama. Petković je, međutim, u svojoj glavi ‘desetka’, ali pitanje je što će biti u Čačićevoj glavi.

Ne treba pritom zanemariti činjenicu da će Dinamo svim silama pokušati ‘oživjeti’ Petkovića za poziciju ‘devetke’ i zbog reprezentativne rupe na toj poziciji. Izbornik Zlatko Dalić i sam je rekao da su Petkoviću vrata reprezentacije otvorena ako bude pravi, što znači da je ispred njega oko tri mjeseca dokazivanja da želi i može u Kataru biti Petković iz 2019. Utoliko će barem tri mjeseca Petković držati pole position pred Drmićem.

U veznoj liniji bismo, zajedno s ‘betoniranima’ Ademijem i Josipom Mišićem, mogli vidjeti 22-godišnjeg austrijskog Hrvata Roberta Ljubičića, još jedno zanimljivo ovoljetno pojačanje Modrih koje je Čačić sklon koristiti i kao lijevog beka. Na desetku pikira i konačno zdravi Luka Ivanušec, koji je programiran kao sljedeći unosni transfer iz Dinamove ofenzivne linije.

Što se transfera tiče, najviše se priča o Josipu Šutalu, koji je prošle sezone napravio ono što se ove sezone očekuje od Ivanušeca. Usporedba s Joškom Gvardiolom je neminovna, a s njome i vjerojatnost da će Dinamo od svih potencijalnih kupaca tražiti da Šutala ostave u modrom dresu na posudbi do zime ili čak do kraja sezone. S Gvardiolom je takva opcija bila win-win za sve uključene strane, pa će Dinamo imati dobre argumente u pregovorima.

A novog Šutala Dinamo već ima, ovaj put čak i doslovno. Bilo bi zanimljivo u predstojećoj sezoni vidjeti stoperski tandem prezimenjaka iz doline Neretve, ali u Superkupu ih još nećemo vidjeti. Obojica se oporavljaju od ozljeda, a Čačić neće riskirati da ih izgubi za važne europske bitke koje tek slijede.

Hajduk ovog ljeta nije žurio s pojačanjima, što je i logično jer je momčad za ovo ljeto konačno jednom složio već prethodne zime. Hajduk si ne može priuštiti pogreške iz prošlosti, kad se paničnim kupovinama svlačionica punila kvantitetom, umjesto kvalitetom. Svaka potencijalna opcija važe se po stotinu puta, jer osim igračkih kvaliteta predsjednik Lukša Jakobušić i sportski direktor Mindaugas Nikoličius jako puno pažnje poklanjaju karakteru igrača koje dovode. O tome se vodi jako puno računa.

Vraćanje Nikole Katića i Ferra s posudbe u Rangers i Benficu otvorilo je očiglednu rupu na stoperskim pozicijama koja je bila najhitnija za popuniti. Kad se otvorila prilika dovesti Tonija Borevkovića, Hajduk je reagirao brzo i efikasno. Pa kad već Dinamova svlačionica ima nekoliko hajdukovaca, red je bio da i Hajdukova dobije dinamovca.

Iako je široj javnosti 25-godišnji Brođanin slabije poznat s obzirom na činjenicu da se prije odlaska u inozemstvo nije afirmirao ni u jednom našem velikom klubu, četiri godine portugalske lige i zanimanje većih klubova od njegove Vitórije Guimarães potvrđuju da je bivši mladi reprezentativac potencijalno zanimljiv Nikoličiusov pick. Sad je na drugom Litavcu, Valdasu Dambrauskasu, da odradi svoj dio posla i iz njega izvuče maksimum.

Čak i s Borevkovićem, koji se tek treba pokazati i dokazati, Hajdukova obrana djeluje kao nedovršeni posao. Glavni čovjek je Josip Elez, a uz Borevkovića tu su još Stefan Simić i Kristian Dimitrov, koji su prošle sezone imali epizodne uloge. Hajduk i dalje snima tržište u potrazi za barem još jednim obrambenim rješenjem visoke klase.

Zasad je ovog ljeta u Hajduku veći promet prema vani nego prema unutra. Osim Brkljače koji je otišao zauvijek, Marina Ljubičića koji je otišao u LASK da bi se vratio i još nekih izlaznih juniora za koje je procijenjeno da se neće izboriti za seniorsku minutažu, mnogi su hajdukovci sa sjetom prokomentirali konačni razlaz s Toniom Teklićem.

U Teklića su se mnogi u Hajduku godinama zaklinjali, očekivalo ga se svake godine na ljetnim pripremama kao pojačanje, ali mu nitko u kontinuitetu nije pružio pravu prigodu. 23-godišnji je veznjak prošle sezone bio jedan od najboljih igrača 2. HNL, a u ovoj će sezoni biti svima na oku u prvoligaškom Varaždinu. Na njemu je da ‘procvjeta’ i pokaže da je zaslužio više, a ako uspije — ne bi bio ni prvi ni zadnji koji se vratio u Hajduk na velika vrata.

Što se nove sezone tiče, očekivanja su da se materijalizira činjenica da je momčad već neko vrijeme zajedno i da je prošlu sezonu završila otvaranjem ispušnog ventila s osvojenim kupom. Od igrača koji su dovedeni tijekom prošle sezone očekuje se da ove naprave još korak naprijed i zauzmu još važnije uloge.

Prije svih to se odnosi na Filipa Krovinovića i Nikolu Kalinića, od kojih se očekuje da se približe razini Marka Livaje i da zajednički formiraju najubojitiji napadački trokut lige. Lukas Grgić, Mikanović i Dario Melnjak svojim su proljetnim igrama već osvojili navijačke simpatije, kao i Emir Sahiti, a od Stipe Biuka i Davida Čoline očekuje se potvrda talenta i bildanje tržišne cijene.

Najveće pojačanje za Hajduk bilo bi kad bi netko iz ‘grupe balast’ u kojoj su Samuel Eduok, Alexander Kačaniklić i Dimitrios Diamantakos, barem malo oživio ove sezone i proširio klupu. Jer zasad je Hajduk prilično tanak u širini kvalitete i alternativnim rješenjima za svoje najvažnije karike, a sezona je duga i iscrpljujuća.

Ono s čime će Hajduk ući u Superkup definitivno nije ‘konačno rješenje’, pojačanja i novih imena će zacijelo biti jer Hajdukova svlačionica još je u izgradnji, iako kralježnicu ima. Ali Superkup će svakako biti dobar lakmus-papir za definiranje trenutka u kojem se nalazi, puno bolji i realniji od onoga što se gledalo u pripremnim utakmicama. Puno strože od igre koju će protiv Dinama pokazati, jer je neku veliku igru na početku srpnja teško očekivati, u Hajduku će se ocjenjivati gard i glad ove momčadi. Jer to je ono što navijači najviše traže.

I za Hajduk i za Dinamo Superkup je prilika za mjerenje prvog prolaznog vremena. Pobjednik će dobiti nezanemariv vjetar u leđa uoči početka nove sezone, a poraženi priliku da podmaže sve ono što škripi prije nego što krene ono pravo.