Juriš

Talijanska zlatna prašina

Kreće nova Serie A. Liga europskih prvaka

Bilo je to talijansko ljeto iz snova. Njihov trijumfalni odlazak s Wembleyja čitav je nogometni svijet popratio oduševljenim pljeskom. Više je to, doduše, imalo veze s Englezima nego s njima, ali kao da je bitno. Europski nogometni tron nakon 53 godine čekanja opet je montiran u Italiji. Uz ligu koja je nekoć bila nedodirljiva, a danas se muči i škripi. Malo ljetne reprezentativne zlatne prašine sjajno će joj sjesti.

Slika najvećih talijanskih klubova zapravo je najbolja (pre)slika čitave lige. Kad pate Milan, Inter, Juventus, pati i Serie A. Silni infrastrukturni problemi i oronuli stadioni talijanski su problem već desetljećima, a česte promjene vlasnika i upravitelja skrenule su talijanske i europske gigante, posebno one milanske, daleko od slave i rezultata na koje su navikli.

Sezona u kojoj je Inter napokon okončao devetogodišnju dominaciju Juventusa, bila je sezona silnih turbulencija i unutarnjih razdora koje je stalno generirala neizvjesnost emitirana iz stožera kineskih vlasnika. Čak i dok je Inter silovito jurio prema svojoj prvoj tituli nakon 11 godina, moglo se vrlo jasno čuti kruljenje u klupskom želucu začinjeno ozbiljnim gastroenterološkim problemima koje će trebati liječiti.

Zakoni vezanih posuda prelijevali su financijske probleme s kineskog na talijansko tržište, pa iako se posrnuli gazda Jindong Zhang crno-plavoj navijačkoj vojsci obratio umirujućom porukom kako “osvojena titula nije kraj, nego početak Interova putovanja”, realnost je zapljusnula još dok su gorjele slavljeničke baklje. A tri snažna stupa na kojima je podignut prošlosezonski scudetto srušena su kako bi se poduprla financijska konsolidacija.

Osim Jurića, jednog od trojice stranih trenera u Serie A, i Pjace koji će mu asistirati na terenu, još 12 hrvatskih nogometaša gledat ćemo u talijanskom prvenstvu

Odlazak trenera Antonija Contea bio je sve osim iznenađujuć, jer se talijanski strateg ionako čitavu sezonu ‘koškao’ s uredima, sve dok nije proglasio silenzio stampa na tu temu. Kad mu je rečeno da u novoj sezoni ne samo da neće moći ojačati momčad, nego će morati smanjiti budžet za 20 posto, Conte je doveo Inter do naslova, podigao trofej, uslikao se i mahnuo na pozdrav talijanskim navijačima i kineskim gazdama. I prepustio klupu manje zahtjevnom Simoneu Inzaghiju.

Navijači su se nadali kako bi 60 milijuna koje je PSG iskrcao za Achrafa Hakimija moglo biti dovoljno da se pokrpaju financijske rupe i sačuva ostatak šampionske momčadi. No, kad je Chelsea počeo visiti u uhu predsjednika Stevena Zhanga, kojemu je otac dao zadaću rezanja troškova, bilo je jasno da je samo pitanje vremena kad će crno-plavi dres napustiti i njegova prva zvijezda Romelu Lukaku.

Sve to brzo je ispuhalo balon euforije kojeg je napuhao iznenadni scudetto, bez obzira što je klub ovog ljeta doveo zanimljivog Nizozemca Denzela Dumfriesa. Malo šećera u navijačke žile donio je ‘bijeg’ Hakana Çalhanoglua iz crveno-crnog u plavo-crni dio grada, što je uvijek slatko svakom navijačkom egu.

Došao je napokon i Edin Džeko, čija igra zavođenja s Interom traje već godinama i napokon je okončana. Pred Džeku je Inter stavio velike Lukakuove cipele, nadajući se da u njemu može pronaći sve ono što je Milan pronašao u Zlatanu Ibrahimoviću. Lokomotivu koja će čitavu kompoziciju povući naprijed.

A Milanovi su navijači ovog ljeta imali još više razloga za mrgođenje. Nakon što im je Çalhanoglu zabio prvi nož u leđa, Gigi Donnarumma napokon je završio pomalo mučnu milansku priču koja je obilovala problemima i nesuglasicama otkako ga je ‘uzjahao’ notorni menadžer Mino Raiola. Nije navijače Milana toliko pogodio Donnarummin odlazak, koliko činjenica da ga je PSG dobio potpuno besplatno. Pa su u ionako skučenom budžetu morali istresti 13 milijuna eura za Lilleova vratara Mikea Maignana, što je za posljedicu imalo i prijelaz Ive Grbića iz Atlético Madrida u redove francuskog prvaka.

Prošla sezona konačno je bila rezultatski solidna za Milan, trener Stefano Pioli uspio je sagraditi momčad koja je došla do drugog mjesta i napokon vratila klub u Ligu prvaka, što će donijeti toliko nužno osvježenje u klupskoj blagajni. Svlačionica je poprilično mlada i nema puno velikih utakmica, kamoli sezona u svojim nogama, osim vrha napada u kojem je Ibrahimoviću pridodan 34-godišnji Olivier Giroud, pa se tek treba pokazati kako će funkcionirati na nekoliko različitih kolosijeka.

Klupski menadžment još uvijek nije proglasio kraj prijelaznog roka, spominju se mogući dolasci Alessandra Florenzija iz Rome i Pietra Pellegrija iz Monaca, pa je očito da ciljevi u odnosu na prošlu sezonu neće padati. Navijači su s posebnom pažnjom gledali sjajne partije Manuela Locatellija u talijanskom dresu ovog ljeta, razmišljajući koliko bi im dobro došao taj sjajni veznjak da je bilo malo više strpljenja s njim prije dvije sezone kad je prodan Sassuolu. No, u njegovim će igrama ubuduće uživati navijači Juventusa, koji je konačno nakon mjesec dana natezanja uspio postići dogovor s njegovim bivšim klubom o posudbi i otkupu.

Dvije sezone izgubio je Juventus zbog ideja koje su se rojile u glavi predsjednika Andree Agnellija o ‘DNA transformaciji’ Juventusova načina igranja i pobjeđivanja. U međuvremenu je Agnelli sebi na leđa zalijepio i titulu najvećeg negativca u neslavnom propalom projektu Superlige, a ni pokus s Andreom Pirlom na klupi nije prošao ništa manje kataklizmično.

Stoga je Juventus krenuo u restabilizaciju i povratak onom svom poznatom, pragmatičnom, uspješnom i dosadnom stilu koji ga je i doveo u visine. Agnelli je najprije podvio rep pred navijačima u Superligi, a potom je podvio rep i pred Massimilianom Allegrijem zamolivši ga da se vrati i da počisti nered koji su njegove fiks-ideje napravile u posljednje dvije godine.

Trofejnom treneru obradovali su se navijači, ne i prva zvijezda Cristiano Ronaldo koji je već dobio ‘smjernice’ prema kojima neće igrati koliko bi želio u posljednjoj godini svog ugovora. Momčad je ostala praktično ista kao i u prošloj sezoni u kojoj se Juventus mučio na svim frontovima i jedva se ugurao u Ligu prvaka. Stoga će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će isti set karata zamiješati Allegri, u odnosu na Pirla i Igora Tudora.

Ni Atalanta se nije puno mijenjala ovog ljeta, iako će po prvi put nakon sedam godina u novu sezonu ući bez Papua Gómeza. Još se malo repova vuklo zadnjih dana oko njegovog gotovo fizičkog sukoba s trenerom Gian Pierom Gasperinijem, što je za posljedicu imalo njegov odlazak u Sevillu. No, svlačionica se već navikla na život bez Gomeza, a u Atalanti ionako igra sustav, a ne pojedinac.

Sjajno ljeto imao je čitav niz Atalantinih reprezentativaca i uspjeli su sačuvati svakoga od njih, iako su im pred vratima kampirali brojni bogataši. No, gazda Antonio Percassi ih ne da, želi s ovom sjajnom generacijom napokon osvojiti trofej i nastaviti sjajne predstave u Ligi prvaka, pa su i Robin Gosens i Hans Hateboer i Remo Freuler i Mario Pašalić i Matteo Pessina i Ruslan Malinovskij i Duván Zapata čvrsto zaključani. Do daljnjega. Jedina razlika u odnosu na prošlu sezonu je što će Cristiana Romera, koji je prodan Tottenhamu, zamijeniti Merih Demiral, koji je posuđen od Juventusa.

Razočaranje Napolijevih navijača na kraju prošle sezone bilo je teško dočarati riječima. U posljednjoj utakmici protiv Verone kod kuće imali su u svojim rukama Ligu prvaka, ali možda i još slađe — iz nje bi izbacili omraženi Juventus. Na kraju nisu uspjeli pobijediti momčad Ivana Jurića, ostali su bez Lige prvaka, a Juventus je na mala vrata spasio sezonu.

Luciano Spalletti došao je popraviti sve ono što nije funkcioniralo pod Gennarom Gattusom, a Napoli će opet imati momčad na kakvu nas je već navikao — brzu, čvrstu i dinamičnu. Spalletti je odmarao dvije godine, vidjet će se brzo je li se odmorio ili je zahrđao. Svi najvažniji igrači su ostali, uključujući i Kalidoua Koulibalyja, koji se svakog ljeta povezuje s nekoliko najbogatijih europskih klubova. Ali eno ga i dalje u Napulju.

José Mourinho iznova je zapalio Rim, kao da navijačima ‘Vučice’ puno treba. Gdje je ‘Gospodin Posebni’ tu je i neminovni show, pa će Roma sigurno biti u centru pažnje bez obzira kakve rezultate proizveo slavni Portugalac. On se već ogradio, potpisao je trogodišnji ugovor naglasivši kako “uspjeh ne dolazi preko noći”, makar je baš on nekoć bio oličenje brzog uspjeha. Ali, vremena se očito mijenjaju.

Gazda se pobrinuo da Mourinho ipak ne dođe ‘gologuz’. Priuštio mu je 23-godišnjeg Chelseajeva napadača Tammyja Abrahama, dodao i 26-godišnjeg Uzbekistanca Eldora Šomurodova iz Genoe, brazilskog lijevog beka Matíasa Viña i iskusnog portugalskog vratara Rui Patrícija. Potrošio je gotovo stotinjak milijuna kako bi Mourinhu dao materijal iz kojeg će (s)krojiti pobjedničko odijelo. Bit će to početak nove ere za Romu, nakon što su se prilično tiho riješili još jedne klupske legende Edina Džeke.

Lazio je već bio dogovorio ostanak Simonea Inzaghija na klupi, kad je ovom sletio poziv Intera kojeg nije mogao odbiti. Stoga se okrenuo Mauriziju Sarriju, koji je nakon glamura u Chelseaju i Juventusu konačno opet ondje gdje se puno bolje snalazi. Stepenicu niže. Stoga i cijela priča Sarri-Lazio ima dosta potencijala i mogla bi proizvesti zanimljivu sezonu.

Lazio je imao prilično diskretan prijelazni rok, a najveću bombu aktivirao je ovog tjedna kad je potpisao Pedra nakon što ga je Roma otpustila. Gotovo četiri desetljeća nije se dogodio takav direktan prijelaz između rimskih rivala, a bez obzira što ga Roma više nije nije htjela Španjolca će dočekati vatra već na prvom sljedećem rimskom derbiju.

Muka do predzadnjeg kola prošle sezone natjerala je Torinove čelnike da se zareknu kako više neće tako dalje. I odmah po završetku sezone otišli su u Veronu po Ivana Jurića, obećavši mu kako će zajedno složiti momčad za europske, a ne drugoligaške bitke.

No, gotovo tri mjeseca kasnije većina obećanog ostala je na obećanju, a Jurića će očito i ove sezone čekati isto ono što i u Genoi i Veroni. Borba, giljanje, natezanje. Osim što je (zasad) uspio zadržati svog kapetana i europskog prvaka Andreu Belottija i što je na Jurićevo inzistiranje od Juventusa posudio Marka Pjacu, Torino nije ništa snažniji, širi ili kvalitetniji nego što je bio u prošloj sezoni u kojoj je jedva izbjegao ispadanje. Jurić je opet u situaciji da mora kemijati i moliti upravu za pojačanja, što ga je toliko frustriralo u Veroni.

Osim Jurića, koji će biti jedan od tek trojice strana trenera u Seriji A ove sezone (uz Mourinha i Sinišu Mihajlovića) i Pjace koji će mu asistirati na terenu, još 12 hrvatskih nogometaša gledat ćemo u Italiji u ovoj sezoni. Marcelo Brozović i Ivan Perišić ulaze u zadnje godine ugovora s Interom, što znači da bi do kraja prijelaznog roka mogli biti i transferirani. Ante Rebić i Mario Pašalić će i ove sezone biti važne karike Milana i Atalante, a Marko Rog (Cagliari) će izgubiti još nekoliko mjeseci nakon obnovljene ozljede koljena.

Dvojici stopera mlade reprezentacije Bošku Šutalu (Atalanta) i Martinu Erliću (Spezia) priključio se i Luka Bogdan (Salernitana). Adrian Šemper je iz Chieva preselio u Genou, gdje će biti i Milan Badelj, a Ivor Pandur je pričuva u Veroni, gdje će dijeliti svlačionicu s Nikolom Kalinićem.

Kreće nova Serie A. Liga europskih prvaka.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.