Ironijom sudbine, međutim, ni Sunsima se baš nije pobjeđivalo. Pobjeda bi ih, naime, vjerojatno gurnula na Golden State Warriorse, a bez obzira koliko branitelji naslova kašljucali ove sezone, moraš biti idiot da podcijeniš srce šampiona. A Sunsi svakako nisu idioti. Pa su Clipperse dočekali bez praktično svih gore spomenutih i udarili s Clippersima trešetu ko manje. U kojoj su Clippersi pobijedili i — izgubili.

Ne zamjerite na ponekoj sumnji u sportski duh i djevičanski čisto sportsko poštenje, jer nije baš da nismo imali od koga vidjeti kako se to radi. Dallas Mavericks su, recimo, postali u zadnjim tjednima ligaškog dijela sezone pravi predmet sprdnje diljem NBA svijeta zbog toliko očitog i bezobraznog tankiranja u namjeri da se spuste među 10 najgorih momčadi sezone.

I kod momčadi Joela Embiida i Jamesa Hardena slična je agenda kao kod Denver Nuggetsa. #VrimeJe. Dosta je više izmotavanja

Biti među 10 najgorih, naime, značilo je da će im ostati 10. izbor ovogodišnjeg drafta, koji bi inače išao New York Knicksima. Mavsi su tako naljutili Knickse, koji su računali na taj pick i ‘moralnu policiju’ lige koja poprijeko gleda na tankiranje, ali nema alata kojim bi ga potpuno eliminirala. No, najviše su zapravo naškodili ugledu svoje organizacije, priznavši da nemaju pojma kako grumen zlata u liku i djelu Luke Dončića pretvoriti u zlatne poluge za put prema tituli.

Nije, doduše, da nismo i dosad znali da nemaju pojma što rade. Dovoljno je bilo vidjeti da su svoju najpametniju ideju kako pojačati momčad prezentirali dovođenjem Kyrieja Irvinga na pola ove sezone. Što je za svakog realnog značilo da Dončića čeka još neko vrijeme momčadskih frustracija. S 10. pickom ovogodišnjeg drafta ili bez njega.

Zadržimo se još malo na dnu prije nego što se popnemo prema onima koji su još uvijek živi u ovoj sezoni. Potjera za novim ‘generacijskim talentom’ u 220 cm visokom Francuzu Victoru Webanyami definirala je ovosezonski ‘život na jugu’ brojnih organizacija koje lutaju u magli. Detroit, San Antonio i Houston najbolje su se pripremili za odraditi lošu sezonu i kao nagradu dobili maksimalnih 14 posto šansi da će ubosti tog novog košarkaškog *jednoroga. Što znači da svaki od njih ima i 86 posto šanse da ga neće dobiti.

Iskreno, ja nekako navijam da ga dobije Gregg Popovich, koji ima finu povijest suradnje s francuskim *jednorozima. Jer i stari dobri Pop već neko vrijeme izgleda kao da je potrošio sve zalihe čarolije kojom je desetljećima osvajao i titule i navijače. Koliko god bi Webanyami dobro došao Popovich, toliko bi i Popovichu dobro došao Webanyama. Da vidimo bi li San Antoniov sustav uspio 220 centimetara visoki kamenčić pretvoriti u temeljac neke nove dinastije.

No, pustimo neke buduće dinastije i heroje i posvetimo se sadašnjima. Recimo onom paru s kojim smo završili ligaški dio sezone i započeli ovaj tekst. Clippersi su jedna od organizacija koje paušalno spadaju u fascikl ‘luzerskih’, a iz tih voda nije ih pomaknulo ni zvjezdano spajanje Kawhija Leonarda i Paula Georgea. A nije zato jer je jedan od njih uglavnom ozlijeđen, pa tako i ovog puta Clippersi uoči playoffa više čitaju liječnička izvješća nego skautske izvještaje.

Osim što nemaju Georgea imaju hendikep i što *imaju Russella Westbrooka, koji je dokazano sposoban (i voljan) svojom iracionalnom tvrdoglavošću i idejom ‘sam protiv svih’ ubiti i ono malo optimističkih najava koje ih favoriziraju u prvoj rundi. A Phoenix Suns su (većinom) zdravi i bit će jako, jako, jako zanimljivo vidjeti može li Durant sa sebe skinuti etiketu “osvaja samo u Warriorsima”. Pokušavao je već na raznim mjestima i nije išlo. Vidjet ćemo brzo hoće li ići u Phoenixu.

Prođu li, već na sljedećoj stepenici čeka ih prva momčad Zapada, Denver Nuggets. Za koje ćemo pretpostaviti da će elegantno i bez naprezanja riješiti prvu rundu, jer za Nuggetse ove sezone vrijedi samo jedan hashtag. #VrimeJe.

Zaista, nema više isprika, nema više objašnjenja, nema više opravdanja. Za svlačionicu koja ima dvostrukog (možda i trostrukog) MVP-ja Nikolu Jokića i popratni ansambl u Jamalu Murrayu, Michaelu Porteru, Aaronu Gordonu i ostatku društva koje je sposobno dodatno uljepšati Jokićevu košarkašku glazbu, ove sezone ništa osim finala ne može se proglasiti uspjehom. Nema se više što čekati, Denver ove sezone mora i daleko i visoko.

Sacramento je odigrao sezonu u kojoj se svaki mjesec čekalo da konačno padne, jer Kingse nitko prije njezina početka nije vidio tako visoko. No, oni su još jedna od onih momčadi koje dokazuju koliko je kemija u košarci bitna. Njihova napadačka igra bila je u nekim fazama gotovo nestvarno dobra, ali znate što kažu. Napad dobiva utakmice, obrana titule.

A već na prvoj stepenici čeka ih najbolja napadačka dinastija prošlog desetljeća. I bez obzira što su Kingsi u playoff ušli s tri mjesta više pozicije, Golden State će odabrati svatko tko će se voditi logikom i ziheraštvom. Jer moraš biti idiot da podcijeniš srce šampiona. Ironično, to je i Kingsima najveći adut. Dokazati da nisu zaslužili baš toliko podcjenjivanje i nepovjerenje u njihove šanse i adute u ovom doigravanju.

Slično kao i Kingsi vjerojatno se osjećaju i Memphis Grizzlies. Iako su druga momčad Zapada, iako su ove sezone dobili osam utakmica više od Los Angeles Lakersa, mnogi će ipak svoj novac radije staviti na Lakerse. Zašto? Zato što su LeBron James i Anthony Davis ovakvih utakmica i serija u životu odigrali uživo više nego Ja Morant i Desmond Bane na Playstationu.

Pred Morantom je sjajna prilika i serija da se umjesto lamatanjem pištoljima dokaže s loptom u ruci. Nema boljeg načina da se popnete na podij od onoga kad s njega skinete svoje idole. Memphis je i širi i brži od Lakersa, ali dokle god su James i Davis zdravi, teško se kladiti protiv njih. Iako ovaj put ja ipak bih. Da je Steven Adams zdrav, bio bih još sigurniji. Ali i bez njega vjerujem da je vrijeme LeBronovih Lakersa prošlo. Osim možda u zabavljanju tamošnjeg holivudsko/estradnog plemstva.

Istok bar na prvi pogled djeluje izvjesnije. Jer argumenti za šokiranje Milwaukeeja u prvoj rundi, za to da će Atlanta Hawks izbaciti Boston Celticse ili osakaćeni Brooklyn Nets Philadelphia 76erse zvuče kao sat debatnog kluba u kojem od nastavnika dobiješ zadaću argumentirati u korist jedne strane, a i sam si svjestan da u te argumente ne vjeruješ. Bucksi i Celticsi zadnjih su godina nalazili put do finala, pa je pritisak neispunjenih očekivanja najjači u Philadelphiji. I kod momčadi Joela Embiida i Jamesa Hardena slična je agenda kao kod Denver Nuggetsa. #VrimeJe. Dosta je više izmotavanja. Ili jesi ili nisi.

Stoga za najzanimljiviji i najneizvjesniji par Istoka slovi okršaj Cleveland Cavaliersa i New York Knicksa. Cavsi su do četvrtog mjesta na Istoku došli na krilima Donovana Mitchella, istog onog oko kojeg su Knicksi plesali cijelo prošlo ljeto nastojeći smekšati preambiciozna potraživanja Utah Jazza. Knicksi nisu pristali, Cavsi jesu i evo ih sad jednih naspram drugima. Jedni s loptom u Mitchellovim rukama, drugi s loptom u rukama Jalena Brunsona, na kojeg su se kladili prošlog ljeta i pogodili.

Uz veliki upitnik iznad zdravstvenog kartona Juliusa Randlea i činjenicu da su Cavsi jedna od najboljih obrambenih momčadi lige, a u playoffu se, naučili smo, pobjeđuje obranom, Clevelandu pripada uloga favorita. Ali Knicksi su toliko gladni da nakon 10 godina prođu bar jednu playoff stepenicu da ih nikako ne treba unaprijed otpisivati. Ali sama činjenica da se u Madison Square Gardenu opet igra playoff košarka velika je stvar za svakog pravog košarkaškog sladokurca.

A sama činjenica da je opet vrijeme za NBA playoff košarku donijet će radost. It’s the most wonderful time of the year!