Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juriš

Tko će to preživjeti?

Iz HNS-a stiže nova ideja o promjeni sustava natjecanja

Trebalo je dosta vremena Hrvatskoj nogometnoj ligi da pronađe sustav natjecanja za koji će se dugoročno uhvatiti. Rijetko su se znale spojiti dvije, tri sezone u kojima se ne bi prekrajalo, kemijalo, izmišljalo, proširivalo ili skraćivalo. Sve do 2013./14., kad je prvi put u 1. HNL instalirana Liga 10, prvi sustav koji bi mogao zaokružiti čitavo desetljeće kontinuiteta.

Ako ćemo zažmiriti na jedno oko i reći kako su silne promjene sustava natjecanja tijekom prva dva desetljeća državne i ligaške samostalnosti bile potrebne kako bi se u praksi ispitalo što je za hrvatski klupski nogomet najbolje, onda valjda možemo i konstatirati kako aktualni četverokružni model s 10 prvoligaša za ligu poput hrvatske ima najviše smisla.

Naravno da nije savršen i da uz svoje vrline ima i ponešto mana, ali uz stvari koje se u hodu mogu i moraju rješavati, poput bolje marketinške i općenito *brendovske brige, veće restrikcije broja stranaca, stalnog inzistiranja na pročišćavanju sudačke organizacije i implementaciji svih mogućih benefita koje u kronično i logično nepovjerljivo okruženje donosi VAR, teško je argumentirati da hrvatski nogomet u ligaškom sustavu može producirati išta dramatično bolje.

Koliko god nam se ponekad činilo da u HNL-u nema ničega pozitivnog, nije to baš tako. Ako ćemo analizirati taj sedmogodišnji uzorak Lige 10 i za trenutak staviti na stranu ključne probleme poput incestuoznog odnosa Dinama i Lokomotive, sudačke organizacije ili loše infrastrukture, ta je liga proizvela i neke lijepe europske jeseni i neke uzbudljive prvenstvene završnice, ako po strani ostavimo Dinamovu financijsku, organizacijsku i logističku dominaciju.

Zbog nečije sulude ideje bi amater koji iz gušta igra za Belišće trebao dva dana putovati do Dubrovnika i natrag kako bi odigrao utakmicu iz gušta

Pogledajmo, primjerice, ovu sezonu. Uz Dinamo koji je odavno osigurao titulu, za praktično još jednu titulu ispod njega, za mjesto u kvalifikacijama Lige prvaka i lakši put do europske jeseni prsa o prsa se bore čak četiri kluba koja se pretrčavaju i preraspoređuju iz kola u kolo.

Može se to gledati iz negativne perspektive i pričati o tome kako su svi loši i stalno kiksaju, ali može i iz pozitivne, pa pričati o prvenstvenoj neizvjesnosti i uzbudljivosti. Kad se to događa u velikim ligama, onda smo svi oduševljeni konkurentnošću i neizvjesnošću, a kad se dogodi u našoj, onda uglavnom pričamo o tome kako su svi loši i zbrajamo koliko su bodova prosuli.

No pustimo ovaj put prvoligaše i spustimo pogled malo niže. Ključni oslonac bilo koje uspješne i kvalitetne prve lige je dobro organizirana i stabilna druga liga. Za zemlju kakva je Hrvatska, druga liga mora biti vješto pogođen balans između kvalitete i kvantitete, između profesionalizacije i igračkog razvoja, između sadašnjosti i budućnosti.

Od 2006./07. u Hrvatskoj se igra jedinstvena druga liga s 12 do 16 sudionika i može se vrlo lako argumentirati nužnost da ta liga i dalje bude jedinstvena i (polu)profesionalna kao što je danas. Uz, naravno, stalne dorade i poboljšanja.

Zadnjih sezona, međutim, značajan poremećaj u sastav i sadržaj drugoligaške konkurencije donijelo je uvrštavanje drugih momčadi Hajduka, Dinama i Osijeka. HNS je išao na ruku najvećim hrvatskim klubovima omogućivši im da svoje ‘razvojne’ momčadi drže u svom krilu i pod svojom kontrolom i nadzorom. Ta je ideja imala dvojak učinak koji se tek treba evaluirati.

Jer s druge strane ta je činjenica napravila popriličnu oseku u kadru većine drugoligaša, čak i nekih prvoligaša (koji nisu Lokomotiva), a koji su uvijek bili naslonjeni na posuđene talente iz velikih klubova do kojih inače ne mogu doći. Na takav način bi ‘doselektirali’ svoju svlačionicu i činili svoju momčad zanimljivom i onima koji ih možda inače ne bi pratili.

Je li za mlade igrače Hajduka, Dinama ili Osijeka dugoročno korisnije da rastu u svom ‘stakleniku’ gdje će biti zaštićeni od vanjskih vjetrova i oluja, ili je bolje pustiti ih da u svom odrastanju okuse i onaj drugačiji, blatnjaviji, siromašniji i grbaviji svijet u kojem se moraju dokazivati i koji će ih brže očvrsnuti i istestirati njihov karakter, zasad je teško odgovoriti jer je uzorak relativno malen. Za pravu sliku i analizu treba pričekati još koju sezonu i još poneku generaciju. Ali činjenica je da su mnogi veliki hrvatski nogometaši ‘isplivali’ i napravili svjetske karijere upravo zahvaljujući posudbama u manje klubove i sredine.

Ozbiljno je pitanje i je li, primjerice, Hajduku ili Osijeku dugoročno pametnije i korisnije držati svoje talentirane klince u svom dvorištu ili ih raspršiti po dalmatinskim ili slavonskim niželigašima i tako pomagati i njima da prežive pa im u budućnosti skrenu nekog svog nadarenog klinca. Jer, realno, teško će i Dalmacija bez Hajduka i Slavonija bez Osijeka. Posebno ako im pokupe sve što zna napraviti deset na nogu.

I taman kad pomisliš da bi se uskoro možda mogla napraviti nekakva smislena sustavna analiza, u HNS-u odnekud izrone nove turbo ideje. Pa je tako Natjecateljska komisija predložila Izvršnom odboru nove promjene sustava. Srećom, prva i druga liga bi trebale ostati strukturno nedirnute, ali novi potencijalno smrtonosni eksperiment čeka trećeligaše.

Prvi prijedlog koji će biti usvojen nije toliko razoran koliko je iritantan i besmislen. HNL će se, naime, od sezone 2022./23. prikloniti trendu da imena liga ne odgovaraju razini natjecanja. Tako će se Prva HNL zvati “Elitna liga”, što će drugoligaše pretvoriti u prvoligaše, a trećeligaše u drugoligaše. Na papiru, naravno. Kao argument za ove preinake HNS navodi kako je “lakše brendirati i sponzorirati prvoligaše”, makar su oni zapravo drugoligaši!?

Kakva genijalna ideja. Već vidim brigade sponzora koji čekaju istresti novac u hrvatski prvoligaški nogomet ne znajući da je on zapravo drugoligaški. Zapravo evo još bolje ideje. Umjesto Elitna, nazovite Prvu HNL “NBA ligom”, pa će sponzori još lakše dolaziti misleći da se radi o ligi u kojoj igraju LeBron James i Kevin Durant. Druga HNL neka se zove “Euroliga”, pa onda trećeligaše možete preimenovati u prvoligaše, tako da i oni uspiju zajebati nekog sponzora tumačeći im da su zapravo prvoligaši.

Ali lako bismo još s imenima kad uz njih ne bi išla i nova luda ideja. U vrijeme najveće financijske i sportske krize novijeg doba, HNS je odlučio oformiti jedinstvenu 3. HNL na razini cijele zemlje. I nazvati je “drugom ligom”.

Dakle u zemlji u kojoj se svake sezone barem jedan prvoligaš i barem tri drugoligaša muče kako bi uopće priveli sezonu kraju bez odustajanja, netko se sjetio da bi se u roku od dvije godine trebalo izmisliti još 16 trećeligaških klubova (koji će se zvati drugoligaškima) koji će svakog vikenda putovati od Prevlake do Dunava.

Da podsjetimo one koji ne znaju, HNS je još prošle sezone tri treće lige raspršio u pet, jer su klubovi stenjali pred financijskim kolapsom. A samo tri godine kasnije, od sezone 2022/23, pet tih trećih liga trebalo bi se pretvoriti u jednu. Nacionalnu. Sa 16 klubova.

Od šest tisuća pitanja koja bih volio postaviti inicijatorima te ideje, zaustavit ću se na prva dva na koja treba odgovoriti da bi se uopće postavilo preostalih 5.998:

1) Tko će to financirati?

2) Tko će to preživjeti?

Sama putovanja pojest će kompletne ionako siromašne trećeligaške proračune naslonjene uglavnom na lokalnu političku vlast. A osim putovanja tu je i smještaj, jer iz Dalmacije se u Slavoniju i obratno ne može doputovati, odigrati i otputovati u istom danu. Tko će tim igračima, amaterima, dati dva ili tri dana godišnjeg odmora svaki vikend kad igraju utakmice 400 ili 800 kilometara udaljene? Tko će im osigurati prehranu? Liječničku službu?

Jedini koji bi eventualno mogli preživjeti tu ligu su klubovi iz zagrebačkog prstena, sve ostalo će se uništiti ili spustiti stepenicu niže. Ne postoji ni jedan dalmatinski ili slavonski trećeligaš koji tu ligu može podnijeti. Ako je poanta ovakve ‘reorganizacije’ u tome da se treća liga (koja će se zvati drugom) pretvori u zagrebačku tramvaj-ligu, onda čestitam — to ćete sigurno uspjeti.

Treće lige imaju neki svoj lokalni gušt, neka svoja lokalna rivalstva, neke svoje lokalne radosti i derbije u kojima lokalni ljudi uživaju. Neretva i Neretvanac, Zmaj i Urania, Vukovar i Vuteks Sloga, Junak i Hrvace, Poreč i Rovinj, Graničar i Marsonia i još deseci malih lokalnih derbija nestat će ili će se preseliti u ligu niže. Zbog nečije sulude ideje kako bi neki amater koji iz gušta igra za Belišće trebao dva dana putovati do Dubrovnika i natrag kako bi odigrao utakmicu iz gušta.

Kako će ti klubovi kad ispadnu u 4. ligu objasniti svojim lokalnim vlastima da im treba ista količina novca kao i prije? Ah da, HNS je i na to mislio. Preimenovat će četvrtu ligu u treću, glupi lokalni političari neće ni skužiti i u principu se ništa neće promijeniti? Mudro dozlaboga.

Jedinstvenu treću ligu nema velika većina europskih zemalja, uključujući i Italiju, Španjolsku, Austriju ili Češku. Ali netko je iz zlatnog kaveza u kojem živi elita HNS-a i iz kojeg se blato i problemi hrvatskih klubova uglavnom ne vide, odlučio da Hrvatska može. I još tumači kako je “ideja prošla raspravu po središtima”.

Čak i uz saznanje da u lokalnim nogometnim središtima uglavnom sjede klimoglavci i namješteni dizači ruku, i uz činjenicu da su hrvatski klubovi odavno poznati po tome da su svoj glas spremni dignuti samo kad se smatraju oštećeni suđenjem, opet sam se začudio informacijom kako je “ideja prošla raspravu po središtima”.

Pa sam iz čiste radoznalosti nazvao poznanika iz uprave jednog trećeligaškog kluba i pitao ga da mi objasni kako je moguće da se klubovi slažu s idejom da se za dvije godine formira jedinstvena treća liga?

“Za dvije godine? Prijatelju moj, nitko od nas ne zna ni hoće li preživjeti sljedeća dva mjeseca, misliš da itko razmišlja o tome što će biti za dvije godine?”

I zapravo mi je rekao sve što trebam znati.