Juriš

Tvrdi orasi

Pred Hrvatskom su Portugal i Francuska, reprezentacije koje nikad nije pobijedila

Kad su kuglice amsterdamskog ždrijeba elitnog razreda Lige nacija Hrvatskoj dodijelile Francusku i Portugal, već i prvi bačeni pogled odavao je strahopoštovanje. Teško je moglo biti teže. Jer riječ je o aktualnom svjetkom i aktualnom europskom prvaku protiv kojih Hrvatska ovog tjedna otvara to natjecanje.

No, drugi pogled mogao je biti još dramatičniji, jer je riječ o rijetkim momčadima koje Hrvatska u svojoj povijesti baš nikad nije pobijedila. Preciznije, to su dvije od tek pet svjetskih reprezentacija s kojima je Hrvatska odigrala više od jedne utakmice i nije ubilježila pobjedu. U tom društvu je još jedan očekivani suparnik — Brazil, ali i dva pomalo neočekivana: Škotska i Švicarska.

Pa ako zagrebemo dublje u mozgovnu memorijsku karticu i konstatiramo kuriozitet da je Hrvatska s Francuskom igrala na EP u Portugalu, a s Portugalom na EP u Francuskoj, te tri reprezentacije ispreplele su svoje nogometne sudbine u više zanimljivih zapleta u kojima je Hrvatska uglavnom lomila čekić u pokušajima da razbije te vječno tvrde orahe. Štoviše, Francuska i Portugal odgovorni su za neke od najbolnijih poraza hrvatske reprezentacije u njezinoj povijesti.

Ne postoji reprezentacija s kojom Hrvatska ima lošiji međusobni skor od Portugala. Njen stil nogometa nije odgovarao ni jednoj našoj reprezentativnoj generaciji i uglavnom smo s Portugalcima loše prolazili i rezultatski i dojmom. U prve četiri međusobne utakmice Hrvatska je doživjela četiri poraza i to bez postignutog gola.

Ako s Portugalcima imamo matematički najlošiji omjer, onda s Francuzima definitivno imamo najteže psihičke ožiljke

Počelo je onim famoznim propalim eksperimentom Miroslava Blaževića u Nottinghamu u skupini Europskog prvenstva 1996. S dvije pobjede protiv Turske i Danske Hrvatska je osigurala plasman u četvrtfinale, pa je Ćiro u posljednjoj utakmici u skupini izveo praktično pričuvnu garnituru, računajući odmoriti i regenerirati udarne snage.

No, nakon što su nas Luis Figo, Rui Costa, Paulo Sousa, Joao Pinto i ostali uzeli u vrtuljak i prvi dio završili s prednošću od (samo) 2:0, na poluvremenu je bilo “drž’ gaće”. Ćiro je u strahu od katastrofe odmah na travnjak poslao i Zvonimira Bobana i Davora Šukera i Aljošu Asanovića, koji su uspjeli donekle začepiti rupe i uvjeriti Portugalce da spuste u nižu brzinu i zadovolje se s konačnih 3:0.

Više od devet godina čekali smo kakav-takav uzvrat. Uspješan finiš kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. Zlatko Kranjčar je proslavio prijateljskom utakmicom u Coimbri u studenom 2005. Mlada 20-godišnja zvijezda Manchester Uniteda mučila je naše defenzivce, pa, iako nije zabio gol, Cristiano Ronaldo je asistirao za oba. Najprije je Petit ‘ronaldovski’ iz slobodnog udarca zabio Tomislavu Butini s gotovo 30 metara, a potom je Pedro Pauleta zaključio za 2:0. Dojam koji je ostavila Hrvatska bio je još puno gori od rezultata.

Još osam godina proteklo je do novog prijateljskog ogleda. Tri dana nakon iznenađujućeg domaćeg poraza od Škotske u kvalifikacijama za SP 2014., Igor Štimac je s demotiviranom momčadi morao na noge Portugalcima u Ženevu. Ronaldu, koji je tu utakmicu počeo u tandemu s budućim hajdukovcem Hugom Almeidom, bilo je dovoljno 45 minuta za pobjednički show i gol.

Kišna utakmica na neutralnom terenu, koja se zapravo nikome nije igrala jer je skratila ljetnu pauzu za nekoliko dana, upamćena je po reprezentativnom debiju Alena Halilovića, Hrvoja Milića i Igora Bubnjića, a svoj drugi i posljednji nastup za Hrvatsku prije ‘transfera’ u Makedoniju imao je Arijan Ademi.

Drugi natjecateljski okršaj Hrvatska i Portugal imali su u osmini finala EP 2016. Hrvatska je onamo došla pobjedama protiv Turske i Španjolske i remijem s Česima, a neuvjerljivi Portugal s tri mršava remija protiv Islanda, Austrije i Mađarske.

No, u utakmici s autorskim potpisom Ante Čačića Hrvatska nije imala ni hrabrosti, ni ideje za napasti poprilično neuvjerljive Portugalce. Čekanje penala prekinuo je Ricardo Quaresma golom u 117. minuti, a dokrajčio volej Domagoja Vide u 122. minuti koji je fijuknuo pored lijeve vratnice. Portugal je potom otišao sve do finala u kojem je pobijedio *Francusku i okitio se naslovom prvaka.

Zadnji put Portugal i Hrvatska susreli su se prije točno dvije godine, u prijateljskoj utakmici u Faru. I to opet iza Francuza, bila je to prva utakmica hrvatske reprezentacije nakon poraza u finalu SP. Portugalu nije bilo Ronalda, Hrvatskoj je nedostajalo pola srebrne momčadi, ali konačno smo uspjeli Portugalcima zabiti gol (Ivan Perišić) i nakon četiri uzastopna poraza izvući 1:1.

Ali ako s Portugalcima imamo matematički najlošiji omjer, onda s Francuzima definitivno imamo najteže psihičke ožiljke. Sva četiri poraza u šest odigranih utakmica na svoj su način bolna, ali porazi u polufinalu SP 1998. i finalu SP 2018. ne mogu se s ničim uspoređivati.

Krenulo je već tisuće puta prepričanim i oplakanim polufinalnim dvostrukim ugrizom Liliana Thurama na Stade de Franceu 1998., a završilo (barem zasad) finalnim porazom na stadionu Lužnjiki 2018. Didier Deschamps jedini je bio akter obiju spomenutih utakmica — u prvom slučaju kao kapetan, u drugom kao izbornik.

Godinu dana nakon polufinalnog okršaja na istom mjestu zakazano je prijateljsko ponavljanje tog epskog polufinala. Na krcati Stade de France Hrvatska je došla razočarana neuspješnim završetkom kvalifikacija za EP 2000., koje je počelo povlačiti prva pitanja o raspadu brončane generacije.

Prvi se pritisnut ozljedama u 31. godini povukao kapetan Boban, koji je svoj oproštaj odlučio odraditi baš u toj utakmici protiv Francuza, simbolički prepustivši svoje mjesto i kapetansku vrpcu Niki Kovaču. Francuzi nisu imali previše milosti i razumijevanja za našu tugu i probleme i Bobana su u reprezentativnu mirovinu ispratili s uvjerljivih 3:0.

Šest mjeseci kasnije odigran je uzvrat u Zagrebu. U otužnom ambijentu gdje je trećeplasiranu momčad svijeta protiv aktualnih svjetskih i budućih europskih prvaka došlo vidjeti tek 8.000 znatiželjnika, najbolja svjetska momčad prošetala se Maksimirom s 2:0, što je bio prvi i sve do rujna 2008. (Engleska 1:4) jedini poraz hrvatske reprezentacije na zagrebačkom stadionu.

Hrvatska, Francuska i Portugal izmiješali su se i u ljeto 2004., kad su se Hrvatska i Francuska susrele u skupini EP kojem je Portugal bio domaćin. Otto Barić vodio je Hrvatsku, Jacques Santini Francusku, a tragična figura te utakmice bio je Igor Tudor.

Donedavni Hajdukov trener najprije je skrenuo slobodan udarac svog bivšeg suigrača Zinedinea Zidanea u vlastitu mrežu za vodstvo Francuza, koje su preokrenuli Milan Rapaić iz penala i Dado Pršo iz voleja. Tudor je, međutim, potom darivao i svog drugog suigrača iz Juventusa Davida Trezegueta loše vraćenom loptom prema Butini, za konačnih 2:2. Francuzi su kasnije ispali u četvrtfinalu od Grka, koji su kasnije u finalu pobijedili *Portugal.

Hrvatska se na Stade de France opet vratila u ožujku 2011., tri dana nakon šokantnog poraza u Gruziji u 90. minuti koji je doveo u pitanje plasman na EP 2012. Ipak, Slaven Bilić uspio je zaključati hrvatsku bravu i odigrati miroljubivih 0:0 sa svojim zakletim neprijateljem Laurentom Blancom, s kojim je imao neraščišćene račune još iz polufinala SP-a 1998.

Nešto više od dvije godine nakon moskovskog finala Hrvatska će se po četvrti put vratiti na stadion u pariškom predgrađu Saint Denisu i tako izjednačiti s Wembleyem, na kojem je također četiri puta gostovala. A već je zakazan i peti, idućeg ljeta na EP. Pariz i London apsolutni su rekorderi što se tiče inozemnih gradova jer su Hrvatsku ugostili već svaki po šest puta. Uz Stade de France i Wembley, Hrvatska je još dvije utakmice odigrala na Parku prinčeva, te po jednu na stadionima Fulhama i West Hama.

Zgodno se posložilo da će nakon Portugala i Francuske Hrvatska odigrati prijateljsku utakmicu sa Švicarskom, još jednom reprezentacijom koju nikad nije pobijedila. I opet uz ponešto zanimljivih isprepletanja. Poput nove koincidencije da je Hrvatska igrala i sa Švicarskom u Portugalu i s Portugalom u Švicarskoj i uz dodatak da je čak dvije od tri utakmice Hrvatske i Švicarske sudio Portugalac.

Sa Švicarskom je Hrvatska otvorila EP 2004. u *Portugalu, a prije utakmice s *Francuskom i odigrala razočaravajućih 0:0. Švicarce je Štimac odabrao za svoju izborničku inauguraciju u Splitu u kolovozu 2012. i doživio neugodan poraz 2:4, uz dva gola budućeg riječanina i dinamovca Marija Gavranovića.

Novu prijateljsku utakmicu zakazali smo u ožujku 2014. u St. Gallenu, ali ni Kovač nije uspio nadmudriti svog bivšeg šefa Ottmara Hitzfelda. Završilo je 2:2, iako su sva četiri gola zabili Hrvati: Ivica Olić za Hrvatsku, Josip Drmić za Švicarsku. Na istom mjestu Švicarska i Hrvatska ogledat će se i u prijateljskoj utakmici u listopadu, nakon što momčad Zlatka Dalića odradi gostovanja u Portugalu i Francuskoj u Ligi nacija.

Hrvatska, dakle, protiv svojih triju sljedećih suparnika u 14 dosadašnjih pokušaja nije uspjela ubilježiti pobjedu. Do kraja 2020. godine imat će pet novih pokušaja da barem neku od ovih reprezentacija makne s te neugodne liste.