Tko bi rekao da će jesen biti tako uzbudljiva, nakon svih onih tužnih ljetnih oproštaja od Europe. Kolo po kolo, od Hajdukove bruke u Kazahstanu do Dinamove muke u Moldaviji, od Osijekova potopa u Bugarskoj do Rijekina autogola u Grčkoj, gubili smo europsku, ali dobili hrvatsku jesen. Osim Dinama, koji je odradio još jednu finu europsku jesen okrunjenu pobjedom protiv West Hama u Londonu i nagradom u obliku Seville na otvaranju proljeća, svi ostali su brzo sa sebe otresli europske konfete i uhvatili se kućanskih poslova.

Nikad dosad u 30 HNL izdanja nije izgledalo ovako izjednačeno. Nikad se nije događalo da je praktično svatko mogao pobijediti svakoga i da je baš svaki od 12 međusobnih okršaja mogao otići na bilo koju stranu.

Hajduk je nakon godina lutanja opet konkurentan i to je dobra vijest ne samo za njegovu navijačku vojsku, nego i za cijelu ligu

Dinamo je, recimo, izgubio od Hajduka, dvaput spektakularno remizirao s Rijekom, ali je jedini nadigrao i pobijedio Osijek. Osijek je izgubio od Dinama, ali je pobjeđivao i Hajduk i Rijeku. Rijeka je pobijedila Hajduk na Poljudu, ali je izgubila od njega na Rujevici, a u kupu pobijedila Dinamo u Maksimiru. Hajduk je pobijedio u Maksimiru i na Rujevici, ali je izgubio kod kuće i od Osijeka i od Rijeke.

Što biste više od prvenstva željeli?

Dobro, željeli biste zacijelo i da sudačkih gluposti bude manje, da sudačka organizacija nauči čemu služi i kako se ispravno koristi VAR i da shvate da im transparentnost i konzultiranje video-asistencije neće uništiti ego i važnost, nego pomoći da ljudi vjeruju u poštenje njihovih namjera. A tek nakon toga će njihove pogreške prihvaćati kao ljudsku nesavršenost, a ne kao namjeru ili kriminal. Što bi bio puno brži proces da je HNS iskoristio priliku koju mu je dao Hrvoje Maleš kad je još prije 10 godina razotkrio kriminal(ce) u sudačkoj organizaciji. No, nećemo ovog puta o sucima i suđenju.

Turbulentna Dinamova jesen bila je izravna posljedica novih ljetnih unosnih transfera. Odlasci Joška Gvardiola, Kristijana Jakića, Lovre Majera, Marija Gavranovića i još nekih ostavili su posljedice, ali Dinamo je ipak kvantitetom uspio kompenzirati pad kvalitete. I usprkos promjenjivim izdanjima i posrtajima na koncu ipak završiti jesen na čelu prvenstvene ljestvice.

I to je činjenica koja može najviše zabrinuti sva tri konkurenta, jer kad je Dinamo uspio pregrmjeti jesen u kojoj je jurio na tri fronte bez da je zaostao u prvenstvu, realno je očekivati da će se do proljeća regrupirati i bolje posložiti. Na proljeće Dinamo očekuje gotovo dvostruko manje utakmica nego na jesen, iz kupa je ispao, pa će puni fokus biti na prvenstvenoj utrci.

Dinamo i dalje, za HNL uvjete, raspolaže s puno kvalitetnih igrača, a iznenadni dolazak Petra Bočkaja iz Osijeka imat će dvostruki efekt. I u jačanju Dinamove i u slabljenju Osijekove svlačionice, ali i u bonus-poruci koja očito Osijeku treba prenijeti gdje mu je mjesto.

Hoće li netko od glavnih igrača napustiti Dinamovu svlačionicu već ove zime teško je prognozirati, ali je lako povjerovati da za Luku Ivanušeca postoji dovoljno zainteresiranih likvidnih klubova koji će pred maksimirske odaje istresati osmeroznamenkaste cifre. Hoće li neku od njih zagrebačko-međugorska klupska transverzala prihvatiti, saznat ćemo tijekom siječnja.

Željko Kopić je položio prijemni ispit i zaslužio već uobičajenu dvostruku funkciju trenera i sportskog direktora, iako je jasno da će se ova druga opet obavljati negdje drugdje i da će Kopićevo sudjelovanje u njoj biti svedeno na “OK” i “Pošalji”. U Hajduku nije uspio sprovesti svoje trenerske ideje, bit će zanimljivo vidjeti hoće li uspjeti u Dinamu.

Osijek je jedinu domaću lekciju ove jeseni dobio upravo od Dinama u Gradskom vrtu, ali već u uzvratu u Maksimiru bunker Nenada Bjelice Modri nisu uspjeli skršiti. Bjelica je od Osijeka stvorio najčvršću momčad lige, momčad koja teško prima golove i koju je teško pobijediti. Prava ‘talijanska’, taktički disciplinirana, tvrda i učinkovita. A to su odlike kojima se osvajaju trofeji.

Dobra pozicija uoči proljeća dodatno je ojačana činjenicom da je sve ovo napravljeno iako je prošlogodišnji najbolji strijelac lige Ramón Miérez ove jeseni zabio tek mršava tri gola. Ali prodaja Bočkaja Dinamu na Badnjak zasjenila je sve druge teme i priče. Prodati svog najboljeg igrača direktnom rivalu usred sezone je doista kontroverzno. I to ne samo na jednoj razini, na toliko njih. Jer šalje neke čudne poruke. No, prijelazni rok je tek počeo, valja pričekati njegov nastavak za konačnu ocjenu.

Iako Bjelica voli gurati Osijek u zavjetrinu i na kraj kolone ističući kako nema ni pritisak ni logističku pozadinu poput ostale trojke (što god to značilo), ta ‘pila naopako’ nikoga neće zavarati. I Bjelica i Osijek su i duboko i široko u utrci za oba trofeja ove sezone i ako ne osvoje ni jednoga stići će ih neka neugodna pitanja koja će tražiti odgovore. Jer bez obzira na sve pohvale koje ih prate u zadnjim sezonama, ovaj Osijek nije slagan za ‘zavjetrinu’, nego za trofeje i europski iskorak. Poput Rijeke, koja je svoje izdizanje konkretizirala i trofejima i europskim jesenima.

A Rijeka je, u principu, najugodnije rezultatsko iznenađenje ove jeseni. Nakon brojnih odlazaka minulog ljeta ova je sezona unaprijed proglašavana ‘regrupirajućom’, posebno nakon ispadanja od PAOK-a u doigravanju za Konferencijsku ligu. Ali Rijeka je opet pronašla neke zanimljive i malo poznate igrače koje je ‘probudila iz hibernacije’. To je ono što već godinama jako dobro radi, a Josip Drmić je samo posljednji dokaz.

Trener Goran Tomić pokazao se legitimnim nasljednikom Matjaža Keka i na Rujevici mogu samo zahvaliti strogim kineskim covid-protokolima koji su ga prošle zime koštali već dogovorene pozicije trenera Guangzhou Cityja. Tomić je posložio riječku momčad bez obzira na silne kadrovske promjene, a posebno su impresivno djelovali brojni rezultatski preokreti koje je njegova momčad ove sezone izvodila, vraćajući se ‘iz mrtvih’.

Za razliku od Osijeka, čiji trener ponavlja kako “nisu prisiljeni prodavati” (čemu Bočkaj onda?), u Rijeci je uvijek sve otvoreno, što je predsjednik Damir Mišković puno puta ponovio. Svi su na prodaju, svjestan je toga i trener Tomić, pa je moguće da će i ove zime biti intervencija u krvnu sliku svlačionice. Svježi sportski direktor Robert Palikuća već je ljetos diljem Europe pronašao nekoliko zanimljivih i jeftinih ‘čipova’ (Anton Krešić, Lindon Selahi, Issah Abass, Haris Vučkić), pa nema sumnje da je po potrebi već spreman novi set.

A pobjednički gol koji je Hajduk zabio u sudačkoj nadoknadi na Rujevici iznova je splitski klub katapultirao prema najvišim ambicijama. Hajduk je nakon godina lutanja opet konkurentan i to je dobra vijest ne samo za njegovu navijačku vojsku, nego i za cijelu ligu. Dovoljno je pogledati statistiku posjete svih stadiona u zemlji s Hajdukom i bez njega.

Kao i Kopić u Dinamu, i Valdas Dambrauskas je u Hajduku odradio uspješnu ‘dekompresiju’ prije novog zimskog pumpanja. Na njima će litavski trener moći od početka brusiti sve ono što želi da njegov Hajduk bude idućeg proljeća i ljeta kad kreću novi europski izazovi koje Hajduk više ne smije profućkati.

Splitska svlačionica konačno barata imenima koja nude vjeru da će ovog puta sezona do kraja biti uzbudljiva, možda i trofejna. Problem leži u tome što za dobar dio pozicija ne postoji jednako kvalitetna alternativa, pa se prezentacije momčadi umnogome razliku ako na travnjaku nisu, primjerice, Filip Krovinović, Gergő Lovrencsics, o Marku Livaji da ni ne govorimo. Ovog Božića će se u hajdučkim domovima diljem svijeta osim za zdravlje svoje obitelji moliti i za njegovo.

No, to je građevinski proces koji je u Hajduku tek počeo i zahtjeva vrijeme, a Mindaugas Nikoličius i Lukša Jakobušić pokušat će već ove zime podebljati neke ‘kritične točke’. Pri čemu se najčešće barata likom i djelom Nikole Kalinića, koji bi trebao dodatno ojačati ofenzivne ideje ionako ofenzivno nastrojenog Litavca.

Hajduk, međutim, tek treba dokazati da je sposoban pobjeđivati u serijama. Iako je prvenstvo uvijek primarni cilj, ove godine postoji i prečica do trofeja koja bi ubrizgala adrenalin u žedne vene Hajdukovih navijača. Završnica kupa rasplitat će se upravo u Splitu, ali s gomilom ‘trapula’ koje Hajduka vrebaju na tom putu.

Najprije Gorica u polufinalu, Gorica koja je zadnjih godina već znala biti brutalan penicilin za Hajdukove kup-ambicije. A tek ako tu zamku preskoči, slijedi mu bolji iz drugog polufinalnog okršaja između Rijeke i Osijeka. Dva suparnika koja su već naučila i igrati i veseliti se pred krcatim poljudskim tribinama. Ne samo ove sezone, nego i nekoliko unatrag. Brojke kažu da je od posljednjih 19 utakmica s tim suparnicima Hajduk na Poljudu dobio tek — tri. Njih 16 nije.

U svakom slučaju, sva četiri kluba vozit će bar neko vrijeme na dva kolosijeka. Hajduk, Osijek i Rijeka još su u igri za oba domaća trofeja, Dinamu bi i prolazak Seville i ulazak u osminu finala Europske lige bio praktično kao trofej.

Svi imaju pravo sanjati. Čeka nas uzbudljivo proljeće.