Francuski izbornik Didier Deschamps u ožujku ga je prepustio mladoj francuskoj reprezentaciji za U21 Europsko prvenstvo, na kojem je nakon uvodnog poraza protiv Danske preselio na klupu. I dok je u preostale dvije utakmice u grupnoj fazi ušao u igru, četvrtfinalni susret i ispadanje protiv Nizozemske u svibnju odgledao je u potpunosti s klupe. U konačnici, nitko iz te momčadi, uključujući i njega, nije našao svoje mjesto među Deschampsovim putnicima na seniorski Euro. Slična sudbina dočekala ga je i u klubu, na startu ove sezone.

Real Madrid je u njemu kupio izniman talent po cijeni kojoj bismo se za par sezona mogli ozbiljno čuditi ako sve prođe normalno

Pod uvjetom da mora potpisati novi ugovor ako planira nastaviti igrati za Rennes, u startnoj postavi bio je u samo na otvaranju domaćeg prvenstva protiv Lensa, dok je u dvije kvalifikacijske utakmice za ulazak u novonastalu Konferencijsku ligu skupio tek 29 minuta igre. No, neovisno o tih posljednjih par mjeseci, već duže vremena su se najveći europski klubovi konstantno osvrtali prema Roazhon Parku i Camavingi, testirajući njegovu dostupnost. Razlozi tome mogu se pronaći u činjenici da je u klubu iz vrha Ligue 1 do odlaska skupio čak 88 utakmica debelo prije svog 19. rođendana. Iskustvo prikuplja još od 2019., kada je kao 16-godišnjak debitirao u elitnom društvu francuskog nogometa.

Pogledamo li podatke iz posljednje četiri sezone za lige Petice, koliko ih u svojoj bazi detaljno ima fbref, te filtriramo samo one pojedince koji su na početku sezone bili mlađi od 19 godina, dolazimo do brojke od 573 igrača. Njihova starost je na grafu iznad prikazana na 1. siječnja sezone u kojoj se gledaju — to jest, ako se radi primjerice o sezoni 2020./21., onda je to 1. siječnja 2021., zbog čega postoji ova hrpa točkica nakon navršene 19. godine.

Samo je Youssoufa Moukoko prikupio više minuta prošle sezone od Camavinginih 364, a da je u isto vrijeme podjednako star kao on u svojoj debitantskoj sezoni. Slična situacija je bila i iduće godine, kad mu se samo Leverkusenov Florian Wirtz pridružio iznad granice od 2000 minuta, koje je Camavinga prebacio usprkos činjenici da Francuzi nisu uopće dovršili svoju ligašku sezonu, dok je u društvu taman punoljetnih vrh dijelio samo s Barceloninim Pedrijem. Uvijek u vrhunskom društvu.

Iz količine minuta, ali i generiranog interesa kroz te sezone, jasno je da se radi o elitnom talentu, ali zbog čega je dobivao toliko povjerenja usprkos svojoj mladosti?

Prije svega, Camavinga posjeduje kvalitete u oba smjera igre. U obrambenoj fazi zasigurno najjači segment igre su mu startovi na suparnika. Pravovremeno ulazi u duel i pokušaje oduzimanja, spretan je u odnošenju lopte iz tih situacija, a na to se nadovezuje i velik broj presing akcija prema suparnicima. Iako u njima nije efikasan kao najbolji svjetski veznjaci, malo ih je ispred njega u samoj količini presing akcija u posljednjoj i središnoj trećini terena. Naravno, takav način igre nerijetko dovodi do prekršaja te bi svakako mogao smanjiti broj uklizavanja, ali mu daje jednu dimenziju defenzivne igre u kojoj bi s vremenom mogao postati sama elita.

Odlična pokretljivost, eksplozivnost i agilnost uvelike mu pomažu u obavljanju defenzivnih zadataka, ali još više dolaze do izražaja kada je lopta u njegovu posjedu. U kombinaciji s dobrom kontrolom lopte i driblingom dolazimo do toga da je sposoban relativno jednostavno upiti suparnički pritisak, osloboditi se vlastitog čuvara ili probiti jednu kompletnu liniju. Upravo zbog te kvalitete činio se kao dobra opcija na poziciji ‘osmice’ — veznjaka koji bi trebao dolaziti u samu završnicu napada, ali u njoj se zasad nije najbolje snašao, što je pomalo i signal kako mu se najbolja uloga još uvijek traži.

Nedostatak opasnog udarca prema golu i preciznog završnog dodavanja zasad ga ne guraju u kategoriju opasnih veznih igrača u ulozi isturenijeg centralnog veznjaka. S druge strane, iako na nešto povučenijoj poziciji više do izražaja dolaze njegova ponekad riskantna i brzopleta dodavanja, kao organizator igre dobiva više vremena i prostora za precizna duga dodavanja ili rješenja kroz dribling, ali ni tu zasad ne nudi potpuno zaokruženu cjelinu.

Kao što vidimo na grafu iznad, čisto zbog svoje pozicije i stila igra kojim je Rennes igrao, prikupio je dovoljno dodavanja u završnu trećinu da se smjesti među 20 posto najboljih veznjaka, ali nedostaje mu progresivnih dodavanja.

Kao glavni kreator igre u veznom redu premalo je doprinosa davao suigračima ispred sebe. Usporedbe radi, Luka Modrić, koji nije baš oličenje okomitih progresivnih dodavanja je za Real Madrid u posljednjih godinu dana na preko dvostruko više progresivnih dodavanja od Camavinge, a razlika nije samo u volumenu zbog većeg broja dodavanja koje Real potencijalno ima po utakmici. Čak i relativno gledajući razlika je ogromna, pa je od Modrićevih ukupnih točnih dodavanja njih 10,6 posto progresivno, dok je Camavinga zapeo na ispod sedam, a osim već standardnih razloga za to poput pozicioniranja suigrača, načina igre ekipe, ali i razlike u kvaliteti distribucije, dio razloga može se pronaći u ovisnosti o odigravanju lijevom nogom.

Jedna od karakteristika koja prati velik broj ljevonogogih nogometaša ili se barem lagano primijeti je sporadično korištenje svoje slabije noge, pa ni Camavinga tu nije iznimka. Gledajući prošlosezonske podatke, gotovo 94 posto svojih dodavanja je odradio koristeći svoju dominantnu lijevu nogu, ali to čak i nije problem. Primjerice, Mateo Kovačić je lani u Premier ligi išao na čak 96 posto dodavanja svojom desnom nogom, dok je čak i Frenkie de Jong na visokih 93,4 posto. Problem je njegova orijentacija prilikom primanja i distribucije.

Sve one fizičke i tehničke kvalitete omogućuju mu da taj problem u igri donekle nadomjesti, ali često se nađe u situaciji u kojoj bi se jednostavnije i brže riješio lopte odigravanjem desnom nogom; međutim, on je ne koristi već ulazi u komplikacije i dodatno zadržavanje napada. Dijelom zbog toga je lani trpio čak dva prekršaja na 90 odigranih minuta, a ta je brojka u sezoni ranije bila i blizu 2,5. Forsiranjem lijeve noge gubi dragocjene sekunde te ponekad oduzima svojoj ekipi mogućnost za brzi i efikasni napredak napada. Na najvišoj razini to zna biti velik uteg.

Jasno je da sa nepunih 19 godina ne možemo očekivati da je u potpunosti izbrušen igrač i gotov proizvod. No, i unatoč brojnim elementima igre koje uvelike može unaprijediti, on već sad posjeduje nekoliko kvaliteta zbog kojih nije uljez na najvišem nogometnom nivou. U nekakvoj bazičnoj usporedbi, nalazi se u fazi karijere u kojoj je Kovačić bio dok je bio mlađi. Nedefinirana najbolja pozicija, odličan u igri jedan-na-jedan s loptom u nogama ili bez nje, eksplozivnost i mogućnost probijanja linija, ali i određene mane u igri bez lopte i čitanju igre.

Kako se s vremenom veznjaci obično razvijaju, tako je i Kovačić dodao nove elemente svojoj igri i usavršio postojeće, pa zašto to ne bi uspilo i Camavingi? Real Madrid je u njemu kupio izniman talent po cijeni kojoj bismo se za par sezona mogli ozbiljno čuditi ako sve prođe normalno. U Rennesu je imao idealne uvjete da napravi prve nogometne korake, ali još je uvijek dalek put ispred njega da postane ono što se očekuje. Veliko je pitanje i koliko je Real Madrid dobra sredina za razvijanje mladih igrača; ali iako nije napravio sve korake na putu do vrhunskog nogometaša prije priključivanja Madriđanima, Camavinga je bio spreman za iskorak.

Je li bio dovoljno spreman da već sada taj iskorak bude Real Madrid?