Jedna od najkraćih transfer saga u koju je bio uključen neki vrhunski igrač započela je i završila krajem prošlog tjedna. Manchester United je iz Real Madrida doveo Casemira za 60 milijuna funti, uz bonuse vrijedne dodatnih 10 milijuna.
Sve je započelo blagim podsmjehom na inicijalne vijesti kako je Unitedovo vodstvo zainteresirano za jednog od ključnih igrača aktualnog europskog prvaka, ali kako se situacija razvijala, takve su reakcije ubrzo počele jenjavati. Real Madrid je odlučio ispoštovati Casemirovu konačnu odluku, kakva ona bila, a kada su u javnost počele dopirati informacije o visini plaće koja mu se nudi u Manchesteru, postalo je jasno da će se dogovor ipak realizirati.
Naime, iako još nije posve potvrđeno i verificirano, Casemiro je potpisao četverogodišnji ugovor uz opciju dodatne sezone za koju bi trebao dobiti treću najveću plaću u klubu. Ovih 415.000 eura tjedno ispred njega će u cijeloj Premier ligi ostaviti samo četvoricu igrača; u usporedbi s 210.000 eura koje je tjedno najviše imao u Madridu postaje jasnije zašto se Casemiro odlučio na promjenu i odlazak iz kluba s kojim je osvojio sve što je mogao.
Naravno, ogromni iznosi koji se vežu za Casemirov transfer i plaću pokrenuli su i razgovore o isplativosti tog ulaganja u čovjeka od 30 godina s nikakvom mogućnosti preprodaje. Radi se o drugom najvećem transferu svih vremena za igrača starog 30 ili više godina, a ispred njega je nedostižan ostao samo Cristiano Ronaldo kada je također iz Real Madrida otišao u Juventus. Zanemarimo li Barcelonine financijske malverzacije za potrebe vođenja knjiga prilikom dovođenja Miralema Pjanića na ljeto 2020., idući najviši transfer je također ovoljetni — i to Roberta Lewandowskog, a već za njega se cijena spustila ispod 50 milijuna eura.
Pogled na ostatak liste, barem na ovaj dio igrača koji nije doveden u aktualnom prijelaznom roku, ne ulijeva previše povjerenja, budući da se izuzev Ronalda i Gabriela Batistute ne može reći da je neki od tih transfera bio silno uspješan. Velik izdatak na igrača s 30+ godina je i kontra dosadašnje prakse engleskih prvoligaša, budući da je, do prošlosezonskog transfera Chrisa Wooda u Newcastle za 30 milijuna eura, iznos plaćen barem 20 milijuna eura za tako stare igrače bio tek onaj Claudea Makéléléa u Chelsea 2003. No, kako smo nedavno pisali, u današnjem nogometu ima zemlje za starce, pa su se tako i premierligaši uz spomenutu dvojicu još okrenuli i, primjerice, Kalidou Koulibalyju i Philippeu Coutinhu.
Igrači u današnjem sportu ‘bolje’ stare nego prije, pa tih 30 godina starosti nije toliki problem koliki je bio prije 10 ili više godina. Uostalom, važnije od toga je to kakav je Casemirov trend posljednjih godina. Odnosno, pokazuje li on znakove usporavanja i nazadovanja?
U tom segmentu Unitedovi navijači nemaju razloga za brigu.
Za svoje nastupe u posljednje vrijeme ne dobiva neke nagrade, ali sudeći prema grafu iznad s prikazom posljednjih triju sezona, Casemiro je zadržao visoko postavljen standard igre. Jasno, u nekim elementima igre nije među najboljim veznjacima liga Petice, ali je i jasno vidljivo koliko je kvalitetan u defenzivnim zadacima koji izravno uključuju akcije na loptu.
Uzmemo li u obzir i činjenicu da je Real Madrid momčad koja dominira u većini utakmica u LaLigi, te samim time drži posjed lopte oko i preko 60 posto zbog čega je automatski manje mogućnosti za velik volumen obrambenih akcija, njegova kvaliteta u igri bez lopte još dobiva na značaju. Možda predmet spora još uvijek ostaje duljina bogatog ugovora, budući da se United obvezao barem iduće četiri sezone isplaćivati Casemiru navodno oko 350.000 funti tjedno, ali bi, sudeći po njegovim prethodnim sezonama, klub u ovom trenutku trebao dobiti igrača kakvog smo naviknuli gledati u Madridu.
No, hoće li stvarno dobiti istog tog Casemira?
S Unitedom se dugo vremena povezivao Marcelo Brozović kao jedno od potencijalnih rješenja za probleme u veznoj liniji, a u ovom prijelaznom roku klub je oblijetao oko Frenkieja de Jonga, pokušavajući ga ponovno upariti s Erikom ten Hagom, što još uvijek nije potpuno zaključena priča. Sudeći po problemima koje je United imao u uvodne dvije premierligaške utakmice, a posebno u onoj protiv Brentforda, igrač takvog profila čini se neophodnim.
Iako svojim defenzivnim karakteristikama donosi prilično mnogo, s većom ulogom u pokretanju napada njegovi bi nedostaci mogli postati puno očitiji
Doduše, takvog igrača Ten Hag nije imao ni u Ajaxu, barem ne nakon De Jongova odlaska. U njegovu sustavu 4-3-3 s elementima pozicijske igre u fazi izgradnje napada lani je ‘šesticu’ igrao Meksikanac Edson Álvarez, povremeni stoper sa znatno izraženijim defenzivnim tendencijama i vrlinama kad je u veznoj liniji. Nekad je na toj poziciji igrao i Davy Klaasen koji također nije briljantan playmaker, mada može nešto ponuditi u otvaranju igre. Stvar je u tome da je Ten Hag na raspolaganju u zadnjoj liniji imao igrače poput Daleyja Blinda, Jurriëna Timbera i Lisandra Martíneza, koji su uz dvije ‘osmice’ preuzimali odgovornost za progresiju igre u posjedu.
Tog istog Martíneza sad ima u Unitedu — uz Harryja Maguirea koji, kad nije oronulog samopouzdanja, može jako puno pridonijeti izgradnji napada, ali profil bekova i povučenih veznjaka koje ima na raspolaganju nije idealan. Pokušao je s povlačenjem Christiana Eriksena dublje dobiti veću progresiju i stabilniju organizaciju igre, ali ni taj eksperiment nije uspio.
Na grafu ispod vidimo gdje se Casemiro nalazi ako bismo veznjake prošlosezonske LaLige ocjenjivali po količini progresivnih dodavanja i po količini oduzetih i presječenih lopti na 90 minuta igre. Očekivano, Casemiro iznimno frekventno suparnicima oduzima posjede, a nije nimalo loš ni kad se u obzir uzmu čiste brojke progresivnih dodavanja. U tom segmentu igre stoji bolje od Federica Valverdea i Eduarda Camavinge, dok su Toni Kroos i Luka Modrić dvojica veznjaka koji su predvodili ligu u broju progresivnih dodavanja.
Upravo njih dvojica daju malo dodatnog konteksta ovim brojkama.
Iako one pokazuju da Casemiro nije olupina u posjedu kakvom se povremeno prezentira, činjenica da je uz sebe imao dvojicu ponajboljih svjetskih igrača u izgradnji igre uvelike olakšava sve one situacije kad lopta dođe do njega. Visok postotak posjeda lopte koji je Real Madrid prošle sezone imao omogućio je Casemiru puno dodira na 90 minuta igre — više je od veznjaka imao samo Sergio Busquets — a s tim volumenom proporcionalno rastu i brojke dodavanja.
Na prethodnom grafu koji prikazuje protekle tri Casemirove sezone u Madridu vidjeli smo kako je lani imao najbolju sezonu u pogledu dodavanja, ali čak i s tim porastom njegova efikasnost nije ni približno zadovoljavajuća. Prema postotku uspješnosti kratkih dodavanja (između pet i 15 metara) Casemiro je tek 34. veznjak LaLige prošle sezone, dok je u istom periodu tek 42. u kategoriji točnosti srednjih dodavanja (između 15 i 30 metara), što jasno pokazuje da mu nedostaje mirnoće u predaji lopte. Dobar dio tih dodavanja bio je pod pritiskom suparnika, ali svi organizatori igre se nalaze u istim tim problemima, samo imaju znatno uspješnija rješenja.
To samo potvrđuje javno mišljenje kako Casemiro ne rješava jedan od najvećih problema koje United ima u izgradnji igre. Iako svojim defenzivnim karakteristikama donosi prilično mnogo, s većom ulogom u pokretanju napada njegovi bi nedostaci mogli postati puno očitiji. Navikao je igrati u sustavima igre u kojima nije ni sekundarni playmaker u veznoj liniji, a čini se da mu s trenutnim kadrom United ne može ponuditi takve uvjete. Daleko od toga da je neiskoristiv kad je njegova ekipa u posjedu lopte, ali njegove mane i vrline ne sugeriraju da bi mogao preuzeti veliku ulogu u pokretanju napada, a to uvelike podsjeća na ranije spomenutu situaciju s kojom se Ten Hag susreo u Ajaxu.
Uspješno je doveo Álvareza u situaciju da progresija napada ne ovisi puno o njemu, ali dva su bitna elementa bila prisutna u Ajaxu u odnosu na trenutni Manchester United. Prije svega je Ajaxova dominacija u nizozemskoj ligi neusporediva s onime što United ima u Premier ligi, ali Ajax je to dijelom uspio prenijeti i na europski nogomet, iako nije ponovio uspjeh kakav je bilo polufinale Lige prvaka 2019. Onaj drugi element, kojim je Ten Hag omogućio Álvarezu da njegova dodavanja i uloga u napadu budu što jednostavniji, pogotovo u kontinentalim natjecanjima, tehnička je potkovanost i zadaće koje su imali igrači oko njega.
Već u prvim utakmicama mogli smo vidjeti tragove Ten Hagovih uputa kad je Diego Dalot u otvaranju punio sredinu terena, kao što je to bio zahtjev od Blinda s lijeve ili Noussaira Mazraouija s desne Ajaxove bočne strane, ali bilo je to daleko od učinkovitog. Stoperi se zasad u toj fazi igre nisu pokazali ni približno dovoljno aktivnima da bi pomogli svom veznom redu — kako s loptom, tako i u kretanju bez nje — a očekivati da bi se Casemiro u takvom kaosu mogao nametnuti kao rješenje i rasteretiti svoje suigrači zaista nije realno.
Zbog toga se u medijima govori o još stotinama milijuna eura spremnima za dodatna pojačanja, u nadi da će Ten Hag njima uspjeti ispraviti godine neplanskog naslagivanja igrača. Hoće li i Casemiro postati jedan od tih naslaganih? To bi moglo ovisiti o ostatku prijelaznog roka, jer svojim karakteristikama i kvalitetom sigurno će pomoći defenzivnoj stabilnosti momčadi, ali u ovom trenutku on nije rješenje za Unitedove probleme u distribuciji lopte.
