Još samo tri utakmice ostale su do kraja Europskog prvenstva, a finalisti se sutra i prekosutra traže u polufinalima između Italije i Španjolske te Engleske i Danske. Četiri domaćina koja su sve tri utakmice u grupnoj fazi imali prilike igrati na vlastitom terenu probili su se do same završnice turnira, a sada ih čekaju još samo konačni dvoboji na Wembleyju.
Kao mali uvod u polufinalne okršaje pozabavili smo se igračima koji su se istaknuli u dosadašnjih pet utakmica. Uzorak, naravno, nije velik, budući da se radi o turniru, ali već i ove brojke ukazuju nam na neke stvari. Nijedan od polufinalista nije se pretjerano oslanjao na junaštvo jednog svog igrača, svi su igrali na visokoj razini kao kolektiv, ali potražili smo one pojedince koji su bili posebno važni za svoje ekipe.
Španjolska je prva na Euru osigurala svoje mjesto u polufinalu, a izdvajamo učinak 18-godišnjeg Barcelonina veznjaka Pedrija. Iako jedan od najmlađih igrača na čitavom turniru, Pedri je propustio samo dvije minute igre, pa su jedino Aymeric Laporte i Unai Simón odigrali više minuta na prvenstvu za Španjolce. Luis Enrique rezervirao je Pedriju mjesto na lijevoj strani vezne linije, gdje se pokazao ključnim kao čovjek preko kojeg momčad prelazi u završnu fazu napada i ulazi ispred suparničkog gola.
Pedri je utjelovljenje onoga što ova Španjolska želi biti.
Na grafici iznad vidimo usporedbu njegove statistike po 90 minuta igre na ovom Euru sa statistikom veznjaka u ligama Petice i europskim natjecanjima u posljednjih godinu dana, prikazano kroz percentile. Što ukratko znači da brojka prikazana uz statistiku predstavlja postotak igrača na njegovoj poziciji od kojih ima bolji statistički učinak.
Iako se radi tek o pet utakmica, od kojih je jedna išla u produžetke, Pedrijev stil igre, a i važnost za reprezentaciju prilično su vidljivi. Skupa s ogromnim posjedom koji Španjolska drži iz utakmice u utakmicu dolaze i visoke brojke dodavanja i dodira, pa nije iznenađujuće da u tim segmentima kuca na vrata najboljih, ali ono što se treba naglasiti je doprinos koji u završnoj trećini ima ne samo kroz dodavanja, već i kroz nošenja lopte u opasne zone terena, zbog čega je dobio i niz usporedbi s legendarnim Andrésom Iniestom.
Ipak, izostanak ikakvog udarca prema suparničkim vratima i direktne opasnosti po gol dosad na prvenstvu, te relativno nizak broj situacija koje je riješio prolaskom jedan-na-jedan otkrivaju dijelove igre u kojima ne prati svog prethodnika u klubu i reprezentaciji, iako već same paralele s Iniestom govore o kakvom igraču se radi. Igraču koji je među glavnim kandidatima za trofej najboljeg mladog igrača turnira, a ako Španjolska ode do kraja, možda i potencijalno najboljem igraču Eura.
Talijanski golman Gianluigi Donnarumma poskidao je gotovo sve što je i slučajno prošlo pored Leonarda Bonuccija i Giorgija Chiellinija. Leonardo Spinazzola je do ozljede igrao fantastično, a značajan doprinos napadačkoj liniji su dali i veznjaci. No, zbog činjenice da je Jorginho jedan od presudnih igrača zbog kojih Roberto Mancini može igrati ovako moderan napadački nogomet, on je dobio prednost u našem odabiru.
U ulozi koja je nešto između onoga što je igrao u Napoliju pod Maurizijem Sarrijem i ovog što trenutno igra u Chelseaju pod Thomasom Tuchelom, Jorginho se nametnuo kao srce talijanske vezne linije. Njegova pravovremena predaja lopte, razigravanje iz dubine i prije svega sigurnost s loptom u nogama daje Talijanima mogućnost da preuzmu posjed i sami diktiraju tempo igre. Naravno, kao zadnji vezni nije previše utjecajan na zbivanja ispred suparničkog gola, ali sva količina lopti koje donese do isturenijih igrača omogućuje Italiji da ofenzivce digne bliže opasnim zonama terena.
Osim uloge u organizaciji napada, neizostavan je član prve postave i zbog svega što radi kada lopta nije u posjedu njegove ekipe. Odlično postavljanje i vrhunsko čitanje igre i linija dodavanja doveli su ga do činjenice da je jedan od najboljih presretača lopte na cijelom prvenstvu, a gledajući igrače diljem liga Petice, njegov učinak na Euru je bolji od čak 95 posto veznjaka iz tog uzorka. Zbog svega toga Italija može igrati nogomet kakav od njih gledamo u posljednjih mjesec dana.
Na danskom putu do polufinala Kasper Dolberg zabio je tri gola u tri odigrane utakmice, Pierre-Emile Højbjerg i Thomas Delaney odlično su kontrolirali sredinu terena pravovremeno se priključujući završnici, ali posebnu pozornost tijekom Eura privukao je Joakim Mæhle.
On je samo još jedan u nizu bekova koji su briljirali na Europskom prvenstvu te još jedan Atalantin igrač koji igra fantastičan turnir. Nizozemska je do ekstrema dovela plan da im bekovi dolaze u samu završnicu napada, te povremeno zabijaju i golove, ali Mæhle je radio vrlo sličnu stvar za dansku reprezentaciju. Dosad je upisao dva gola uz ulazak u barem još dvije velike prilike, a usto i dojmljivu asistenciju u pobjedi protiv Češke.
Za jednog bočnog igrača je na nevjerojatna dva udarca po utakmici, a koliko je to visok broj pokazuje se i na grafici iznad. U Danskoj je on jedini igrač koji ima preko 30 dodira na 90 odigranih minuta u završnoj trećini terena, više čak i od svih napadačkih opcija, uz uvjet da je odigrana bar utakmica i pol. Stoga nimalo ne iznenađuju ni ostale napadačke brojke koje pokazuju njegov učinak u donošenju lopte u kazneni prostor, a one su elitne u usporedbi sa standardom u ligama Petice.
Posebno je to važno bilo nakon prisilne promjene formacije nakon izostanka Christiana Eriksena. Danci su prešli s 4-2-3-1, pri čemu je Eriksen igrao na poziciji desetke, na igru s trojicom u zadnjoj liniji u formaciji 3-4-3, te je bilo nužno da velik doprinos napadačkom dijelu igre daju i bekovi. Eriksenov utjecaj u završnici napada morao se nekako nadomjestiti, a upravo je Mæhle bio čovjek preko kojeg je Danska vrlo često nalazila put do suparničkog gola.
Engleska dosad nije pimili niti jedan gol u svojih pet utakmica na Euru. Jasan je to razlog zbog kojeg bismo ovdje mogli pričati o bilo kojem od standardnih obrambenih igrača ili o Jordanu Pickfordu, ali engleski napad je tijekom dosadašnjeg prvenstva imao problema s kreacijom u završnoj fazi. Dio je to razloga zbog čega Englezi imaju tek 7,6 udaraca prema golu po utakmici, s čime su tek ispred Finske i Mađarske, ali pobjede su ipak upisivali, a velike zasluge za to idu Raheemu Sterlingu.
Nakon relativno slabije golgeterske sezone u Manchester Cityju (najmanje pogodaka u posljednje četiri sezone), Sterling se našao pod pritiskom kao startno lijevo krilo reprezentacije, ali on je odgovorio s tri gola i jednom asistencijom. Tek u osmini finala protiv Njemačke Engleska je uspjela zabiti pogodak kod kojeg Sterling nije izravno sudjelovao zabijanjem ili asistiranjem, a upravo je on loptom u prostor otvorio ukrajinsku obranu za Harryja Kanea na samom početku njihovog četvrtfinalnog ogleda.
Naravno, imao je on promašenih prilika i upropaštenih situacija u ovih pet odigranih utakmica, ali njegova igra bez lopte, te konstatno kretanje i tempirani ulasci u prazan prostor bili su jedan od rijetkih načina kako su Englezi lomili suparničku obranu u otvorenoj igri. Taj segment igre teško je vidljiv kroz statistički prikaz, pa stoga i ovako ‘sramežljiv’ graf u većini statističkih kategorija koje su važne za učinak krila i ofenzivnih veznjaka, a većinu dobrih i korisnih stvari s loptom u nogama napravio je baš u dvije utakmice druge faze Eura — u kojima je, primjerice, upisao osam od svojih ukupno 10 driblinga.
Sada su pred nama ostale ključne utakmice Eura, koje će uvelike odlučivati o najboljim pojedincima ekipa, ali i cijelog turnira. Drugih kandidata, osim ovih iznad navedenih, ima u svakoj od četiri reprezentacije i sigurno će se netko dodatno istaknuti onda kad to bude najpotrebnije.
